Desetljećin, aspirin je poznat kao lijek protiv bolova. Novo istraživanje otkriva kako to može pomoći u borbi protiv raka.
Dok je prethodna istraživanja nagovještavala na vezu između aspirina upotrebe i poboljšanog preživljavanja raka, objašnjava se studija objavljena u prirodi prošle sedmice. Međutim, stručnjaci oprezni da aspirin nije izliječenje – i nosi rizike poput povećanog potencijala za unutrašnje krvarenje.
Pa, kako aspirin može zadržati rak da se širi? I šta to znači za buduće tretmane?
Šta su napisale studije o aspirinu upotrebu i raku?
Nedavne su studije otkrile kako aspirin, široko korišten bolnika, može pomoći u sprečavanju širenja raka, iako je nejasno da li bi radilo isto za sve vrste bolesti.
Istraživači istražuju ovu vezu decenijama. Prva klinička studija, objavljena 1988. godine, pokazala je da redovna upotreba aspirina znatno snizila rizik od raka u boji, iako je osnovni razlog ostao nejasan.
Sada, nova studija sa Univerziteta u Cambridgeu nudi više uvida. Pronašao je mehanizam kojom Aspirin može pomoći u sprečavanju raka širenja, proces poznat kao metastasis.
Metastasis je odgovoran za većinu smrtnih slučajeva povezanih sa rakom, jer se stanice raka odvoje od originalnog tumora i pokušaju da se pohađaju na drugom mjestu preko tijela.
Kako se ove stanice raka napadaju, aspirin može poboljšati prirodnu sposobnost tijela da se bori natrag, držeći ćelije raka da se ukide više organa.
Kako aspirin može zadržati rak da se širi?
Ključ Aspirinovog učinka na rak leži u imunološkom sustavu tijela, složenu mrežu stanica i proteina koji se brane protiv infekcija, bolesti i štetnih klimača.
Kad se stanice raka odvoje od tumora, ulaze u krvotok, gdje je imunološki sustav – posebno vrste bijelih krvnih zrnaca poznatih kao T-ćelije – obično ih love i uništavaju ih. Međutim, trombociti – sitni fragmenti ćelije u krvi koji pomažu u zgrušavanju – mogu ometati ovaj proces.
Rak iskorištava trombocide pokrećući odgovor sličan ozljedi. Kada trombociti otkrije slobodne stanice raka, žuri da ih kaju, slično kao da bi pokrili ranu da prestanu krvariti.
To stvara zaštitni štit, što otežava imunološki sustav da prepozna i napada stanice raka. Uz to, trombociti oslobađaju signale koji potiskuju T-ćelije, sprečavajući ih da rade svoj posao.
Aspirin poremeti rak pokušaje lukavo smanjenjem proizvodnje molekule koji trombociti koriste za suzbijanje imunološke aktivnosti. Sa trombocitima oslabljene, T-ćelije vraćaju svoju sposobnost da prepoznaju i uništavaju stanice raka prije nego što imaju priliku formirati nove tumore.
Kako se aspirin može koristiti protiv raka?
Studija sugerira da se aspirin može koristiti nakon tretmana poput operacije u kojem se uklanjaju tumori.
To je zato što su neke ćelije raka možda već pobjegle od tumora i počele se smjestiti u drugim dijelovima tijela, gdje se u novim područjima poznatim u novim područjima i kasnije ulaze u novim područjima i kasnije mogu rasti u tumore.
međutim, stručnjaci oprezni su odmah koristeći aspirin kao tretman raka bez daljnjeg istraživanja. Likom likom bilo kakvu za ozbiljne nuspojave kao što su unutrašnje krvarenje jer slabljenjem trombocita, može oslabiti njihovu sposobnost da pomogne krvnim uglju.
Aspirin blokira molekulu koji šalje trombocite da se zajedno klape. Zbog toga je krv tanji i povećava rizik od nekontroliranog krvarenja. Ovo je posebno opasno u stomaku, gdje aspirin može nadražiti oblogu i izazvati čireve, a u mozgu, gdje podiže rizik od hemoragičnog udara ako se malene krvne žile puše.
Pored toga, studija je provedena na miševima, a ne ljudima, tako da su njegovi učinci na rak širenje još uvijek trebaju potvrditi prije nego što se može preporučiti za liječenje.
“Naše istraživanje pruža molekularno objašnjenje za zapažanja iz kliničkih studija, ali je i dalje potrebna pravilna klinička validacija”, rekao je Rahul Roychoudhuri, profesor u Cambridgeovom odeljenju za patologiju koja je bila deo studije prirode, rekao je deo studije prirode.
Nekoliko kliničkih ispitivanja, poput suđenja Add-aspirin u Velikoj Britaniji, Irskoj, Irskoj i Indiji, su u toku određivanja koji će pacijenti najviše imati koristi od uzimanje aspirina i da li radi za određene vrste karcinoma.
Roychoudhuri dodao da ne predviđa “neposredan brz prevod” aspirina do tretmana raka.
Da li se aspirin koristi protiv bolesti u prošlosti?
Neki pacijenti sa visokim genetskim rizikom za rak, poput onih s sindrom u Lynch-u (stanje koje povećava vjerojatnost u razvoju određenih karcinoma), već se preporučuju kao preventivna mjera u zemljama kao što su Australija i Velika Britanija.
Od 1980-ih, aspirin je također propisan kako bi se spriječilo srčanim napadima i potezima kod ljudi u velikoj opasnosti od srčanih bolesti, smanjujući sposobnost štetnih ugrušaka koji mogu blokirati protok krvi na srce ili mozak. Ovaj efekt sprečavanja ugrušanja pomaže u smanjenju rizika od srčanih udara u onima sa istorijom kardiovaskularnih bolesti.
Da li to znači da smo blizu proboja u izlivu raka?
Ne nužno. Dok aspirin može pomoći usporiti ili spriječiti širenje raka, ne uklanja tumore u potpunosti.
Međutim, naučnici rade na identifikaciji biomarkera – mjerljive znakove u djelatnosti krvi – i trombocita kako bi se rano otkrio pojedinci u riziku od raka.
“To bi omogućilo pravovremenu lečenje aspirinom, a u minimiziranju nepotrebnog izlaganja za one koji to ne zahtijevaju”, rekao je Paola Patrignani, profesor farmakologije na Univerzitetu Gabriele d’Annunzio u Italiji.
Stručnjaci kažu da bi nalazni nalazi također mogli doprinijeti razvoju lijekova koji inhibiraju širenje raka.
“Naše otkriće otvorene mogućnosti za razvoj ciljanih terapija koje bi mogle potencijalno pružiti beneficije bez aspirinanih nuspojava”, rekao je Roychoudhuri.
Patrignani, koji je uključen u istraživanje koje financira Istraživanje raka Velike Britanije da bi istražio da li mogu ponuditi druge droge protiv trombocita, poput ClopiDogrel-a, kaže slične prednosti, kaže da će ove studije biti potrebna još tri do pet godina.
Međutim, ona je optimistična u pogledu mjesta gdje se istraživanje kreće. “Na rubu smo značajnog proboja u istraživanju raka. Ova newfound znanja mogla bi otvoriti put inovativnim tretmanima i potencijalno spasiti bezbroj života.”
Zašto lijek za rak ostane tako neuhvatljiv?
Pronalaženje lijeka za rak ostaje jedan od najvećih izazova u medicini.
Kako ima mnogo različitih vrsta raka, svaki sa vlastitim karakteristikama i načinima širenja, teško je razviti univerzalni lijek.
Uz to, na razvoj tumora utječe kombinacija genetske predispozicije i faktora okoline. Studije sugeriraju da tretman mora biti personaliziran da bude zaista učinkovit.
Mnogi karcinomi razvijaju i načine za skrivanje ili suzbijanje imunološkog sistema, čineći ih teže napadom čak i imunoterapijom.