Ovcije u Kanu pratile su ovaj film: Epska priča o odrastanju „Ptica“ stiže u naše bioskope

anketa.plus
Izvor: anketa.plus

Kada se premijeri na 77. festivalu u Kani, prošle godine, Ptica (ptica)izazvao je ovacije publike, a svojoj rediteljki Andrei Arnold doneo je Zlatne kočije za inovaciju i hrabrost u filmskom izrazu. Od toga trenutka, ovaj film o odrastanju je na našoj wish listi, a sada napokon stiže u bioskope! Zahvaljujući MCF Megac filmagledaćemo ga već od 26. juna 2025.

O čemu se radi film ptica?

Ptica je priča o odrastanju koja kombinuje realizam sa elementima magičnog realizma. Twelve -Dear -Old Bailey živi sa ocem bug i pola -brga lovca u napuštenoj zgradi u Kent. Nakon što je njegov otac najavio svoj brak ženi koju je upravo upoznao, Bailey Beč i upoznaje misteriozan čovjek po imenu pticu, koji traži njegovu majku. Njihovo prijateljstvo postepeno menja njen pogled na svet. I sada ceo ovaj narativ zamislite propraćen mjuzikom Fontaines D.C., Sleaford Mods i Coldplay.

Posada Ptica

Nykiya Adams tumači Bailey, dok Barry Keoghan igra Buga, a Franz Rogowski portretiše Birda. Svo troje kritika hvali zbog izuzetno emotivnog i dubokog prikaza likova, te odličnog predstavljanja porodičnih odnosa. Film je sniman u junu i julu 2023. godine u jugoistočnoj Engleskoj, uključujući Gravesend, Dartford i Isle of Sheppey. Kinematografiju potpisuje Robbie Ryan, a montažu Joe Bini. Muziku je komponovao britanski elektronski umetnik Burial, uz pesme već pomenutih bendova.

“async” alt=”plakat filma bird” DATA-OLD-SRC=”″ src=”https://lepotaizdravlje.rs/wp-content/uploads/2025/05/plakat.jpg”>

Zašto bih mogao gledati filmsku pticu

Ukoliko onaj deo o ovacijama u Kanu ili radnja ili muzička podloga, nisu dovoljan razlog da pogledate ovaj film, onda će vas možda ubediti informacija da su publika i kritika oko njega postigne konsenzus. FILM je primio pozitivne kritike, dok ima 86% na Trula paradajz i prosečnu ocenu 74 na Metakritički. Nagrađen je na nekoliko festivala, uključujući Najbolja nagrada za slike na Cinéfestu Sudburyju i Top 10 nezavisnih filmova godine od Nacionalni odbor za pregled.Ono što ostavlja poseban utisak je poetičnost priče za koju smo zahvalni rediteljki i njenom kreativnom korišćenju simbola i magijskih elemenata. Kinematografija je itekako doprinela tonu filma, svi oni predeli južne Engleske donose autentičnu emociju. Četvrti ključ fima, uz glumu, režiju i pejzaž svakako je fenomenalna muzika.

Foto: Neilson Barnard. Kate Green / GetttyImages