“Ipak, jedna izjava bila je posebno znakovita i otkrila je poziciju s koje će Penava voditi istraživanje. Šaljući poruku svojim kritičarima, Penava je izjavio: “Da ta gospoda znaju koliko je ljudi skončalo samo zato što su bili Hrvati, ne bi tako pričali”.
[{“img”:”/img/vijesti/2025/07/ivan_penava.jpeg”,”full”:”/img/vijesti/2025/07/ivan_penava.jpeg”,”caption”:”Ivan Penava (Foto: Cropix)”,”bg”:”262227″}]
Piše: Tomislav KLAUŠKI (24sata)
Penava upozorava kako ljudi “ne znaju koliko je ljudi skončalo samo zato što su bili Hrvati” i otkriva prvu manipulaciju s kojom kreće u istraživanje komunističkih zločina. Ne, ljudi nisu ubijani “samo zato” što su bili Hrvati.
“To je jedna trauma koja već 80 godina nagriza hrvatskog društvo”, kaže sinoć Ivan Penava na Novoj TV, “i ovom se ozbiljnom tematikom treba pozabaviti na ozbiljniji i drugačiji način”.
Pa ju je stoga Penava odlučio obrađivati s pozicija ideološke promocije, političke osvete i obiteljske traume.
Tako je najprije u svojoj replici bivšem stranačkom kolegi Igoru Peternelu objavio kako je “njegova obitelj i s jedne i s druge strane bila na Bleiburgu u neka jako nesretna vremena”, što znači da on u ovaj projekt ide iz pozicija liječenja obiteljskih trauma i osvete onima koji su skrivili stradanja njegove obitelji.
“Druga strana”
A onda je tom istom Peternelu sarkastično poručio kako ne zna gdje je onda njegova obitelj bila, a ako je i bila na Bleiburgu, “vjerojatno je bila s druge strane”. Kao da je ustaško obiteljsko nasljeđe postala referenca na političkom životu i na javnoj sceni, a “druga strana” je postala sramota.
Ipak, jedna izjava bila je posebno znakovita i otkrila je poziciju s koje će Penava voditi istraživanje. Šaljući poruku svojim kritičarima, Penava je izjavio: “Da ta gospoda znaju koliko je ljudi skončalo samo zato što su bili Hrvati, ne bi tako pričali”.
I tu bi svaka referenca za Penavin angažman u onome što je nazvao “ozbiljnom tematikom kojoj se treba posvetiti na ozbiljan način” trebala biti izbrisana.
“Samo zato”
Jer, ustaše i pripadnici NDH, kao i snage koje su surađivale s nacistima i talijanskim fašistima, njihovi suradnici i simpatizeri, u ratu i vremenu poraća, nisu skončali “samo zato” što su bili Hrvati, već zato što su provodili ili podržavali genocidnu politiku i sudjelovali ili radili na istrebljenju ljudi “samo zato” što su bili Židovi, Srbi i Romi.
Reći da su partizani, antifašisti ili kasnije komunisti ubijali ljude “samo zato” što su bili Hrvati, znači poistovjećivati ustaše sa svim Hrvatima, a ubijene ustaše i pripadnike NDH amnestirati od činjenice da su pripadali zločinačkom, fašističkom režimu i surađivali s Hitlerovim i Mussolinijevim snagama.
Žrtve Bleiburga bili su Hrvati, ali nisu ubijani samo zato što su bili Hrvati.
Jer da je to istina, da su komunisti zaista ubijali ljude “samo zato” što su Hrvati, onda u godinama nakon Drugog svjetskog rata više ne bi uopće bilo Hrvata.
Tito i Tuđman
A kad smo već kod toga, na toj “drugoj strani” koju Penava spominje bili su brojni Hrvati, ne samo Josip Broz Tito, već i onaj koga se naziva ocem hrvatske države, Franjo Tuđman. I ti Hrvati su ujedinili hrvatske teritorije koje su ustaše prodale fašistima.
Da nije bilo tih Hrvata, ne bi bilo današnje Hrvatske.
Međutim, za Penavu su ustaše prvenstveno i gotovo isključivo Hrvati, dok su Hrvati na “drugoj strani” samo komunisti.
To je misao vodilja radikalne desnice u Hrvatskoj već desetljećima i promovira se čak i ovih dana u histeriji oko Marka Perkovića Thompsona oko kojeg se političkim i medijskim manipulacijama definiraju konture hrvatskog domoljublja.
Svi koji iskaču iz tog kalupa, naprosto nisu Hrvati. Barem ne oni “dobri”.
To su pozicije s kojih nastupa Ivan Penava, Vladin politički komesar, ideolog i demagog.
Povijesni kontekst
Pa ako Penava već istražuje Bleiburg, “najveću povijesnu tragediju hrvatskog naroda i traumu koja već 80 godina nagriza hrvatsko društvo”, onda bi bilo pošteno i prema hrvatskom društvu i hrvatskoj budućnosti da stvari stavi u povijesni kontekst.
Primjerice, da se očituje o NDH i ustaškom pokretu i ustaškoj politici i ustaškim zločinima i ustaškom nasljeđu i zlu koje je ustaštvo nanijelo Hrvatskoj i sramotu koju je ostavilo na savjesti hrvatskog naroda.
Pa neka iz takvog konteksta krene u istraživanje zločina na kraju Drugog svjetskog rata i u vremenu poraća.
No Penavi to ne pada na pamet. Njegova misija nije utvrđivanje istine, već povijesni revizionizam, afirmacija ustaštva, davanje prava građanstva ustaškom pokretu, njegovo izjednačavanje s hrvatstvom, ali i njegovo relativiziranje u odnosu prema “drugoj strani”, odnosno antifašizmu i komunizmu.
Demagog i osvetnik
On nastupa kao osvetnik koji hrvatske antifašiste i komuniste optužuje da su provodili zločine i ubijali ljude “samo zato” što su Hrvati. A ne zbog onoga što su radili i što su iza sebe ostavili.
No ovo nije Penavina krivica. To je isključiva odgovornost onoga tko je Penavu postavio na tu poziciju, na kojoj zapravo ne bi smio biti nijedan političar, još manje desničar, a kamoli ideolog. Jer oni će legitimno istraživanje pretvoriti u platformu za političku manipulaciju i vlastitu afirmaciju, a zatim sve nalaze stavljati u povijesni i politički kontekst koji odgovara njima i njihovoj političkoj opciji.
Penava ne bi smio ustaše predstaviti kao žrtve, a da pritom zanemaruje i ignorira žrtve tih istih ustaša.
To nije liječenje društvenih i povijesnih rana, već opako kopanje po njima.