Devastacija rijeka širom Balkana posljednju deceniju postala je alarmantna, bilo zbog izgradnje hidroelektrana, rudarenja ili nekontrolisanog vađenja šljunka. Nekada žile kucavice za lokalne zajednice i simboli prirodne ljepote, rijeke Balkana intenzivno se uništavaju. Inforadar iz BiH i Koha iz Sjeverne Makedonije uradili su online anketu građana koji žive pored rijeka Drine i Bregalnice. I pored njihove velike udaljenosti, ova dva primjera pokazuju da su nemar i institucionalna nebriga o rijekama zajednički problem
Autori: Amra BRKIĆ – ČEKIĆ, Evis HALILI
Devastacija rijeka širom Balkana posljednju deceniju postala je alarmantna, bilo zbog izgradnje hidroelektrana, rudarenja ili nekontrolisanog vađenja šljunka. Nekada žile kucavice za lokalne zajednice i simboli prirodne ljepote, rijeke Balkana intenzivno se uništavaju. Njihov prirodni tok je destabilizovan, a rizici od poplava sve su veći.
Inforadar iz Bosne i Hercegovine i Koha iz Sjeverne Makedonije uradili su online anketu građana koji žive pored rijeka Drine i Bregalnice u Sjevernoj Makedoniji. I pored njihove velike udaljenosti, ova dva primjera pokazuju da su nemar i institucionalna nebriga zajednički problem.
Na Drini, posebno od Bijeljine do Zvornika, šljunkarenje traje decenijama. Mještani svjedoče kako nekada plodne obale nestaju, a područja popularna za kupanje danas liče na ogromne iskopane kratere. Tome svjedoči i Zoran Zelenović iz naselja Amajlije kod Bijeljine koji je odrastao uz Drinu, jednu od najbržih rijeka Balkana. Na smaragdnoj ljepotici je, kaže, pecao od sedme godine. Trenutnu situaciju opisuje kao “katastrofalnu”.
– Nivo voda u Amajlijama opao je za šest metara. Uništeno je od Pavlovića mosta i niže. To je kanjon…Strašno izgleda. Često tamo idem čamcem, obilazim to mjesto. Između Amajlija i Popova je ogromna šljunkara, tu se i dijete udavilo prije nekoliko godina. Napravljena je velika dubina – objašnjava Zelenović i dodaje da je u Amajlijama ranije bila plaža na koju je dolazilo i do 3.000 ljudi.
‘Ni ribe, ni kanjona’
Iza njegovog motela je, kaže, ranije bilo jezerce sa puno ribe.
– Sada em nema vode, em je kanjon napravljen. Ne može se više pecati na tom mjestu. U Amajlijama je pregrađen kanjoj rijeke Drine. Katastarski Srbija ima zemlje u BiH, ali Drinu su odveli kod Prnjavora, napravili su most i prelaze u BiH i kopaju. Nisam prijavljivao šljunkare, jer smatram da nadležni neće reagovati. Možda bi državne institucije reagovale, ali lokalne, sumnjam – kaže Zelenović.
U video izjavi Zelenović detaljnije govori o promjenama koje je primijetio i kako one utiču na život uz Drinu.
Prema riječima Snežane Jagodić-Vujić iz “Eko puta”, šljunkarenje buja bez nadzora jer “niko nije nadležan”. Ona upozorava da su poremećeni i tokovi podzemnih voda, naročito nakon gradnje autoputa Rača-Bijeljina i brze ceste Šabac-Loznica.
Posljedice devastiranja svakodnevno trpe stanovnici duž rijeke Drine.
U online anketi Inforadara i Kohe, 33 ispitanika koja su odgovorila na anketu kažu da se najčešće radi o nelegalnom šljunkarenju, a veliki problem predstavlja katastarska “rupa” između BiH i Srbije.
Aktivista Podrinjskog antikorupcijskog tima PAKT iz Loznice, Miroslav Mijatović, za Inforadar kaže da je krucijalno – razgraničenje.
– Postoji nebrojeno primjera uz Drinu, sa obje strane, da su Bosanci vlasnici zemlje u Srbiji i obratno. Problem je što u takvim slučajevima ne postoje nadležne institucije, sa obje strane. Prijavljiivali smo ovakve slučajeve, ali smo dobijali odgovor da su u pitanju katastarske opštine iz susjedne država i da su oni tu nemoćni. Eksploatori, naime, u takvim slučajevima sa obje strane, ne plaćaju nikom ništa, jer ni država ni inspekcije nemaju nadležnosti…tu nastaje ogromna korupcija! – smatra Mijatović.
Bregalnica – bageri kao dio pejzaža
Skoro isti obrazac devastacije ponavlja se stotinama kilometara dalje od Drine, na rijeci Bregalnici na istoku Makedonije. Druga po veličini pritoka Vardara, Bregalnica, vijekovima je hranila polja i sela, a danas njom dominiraju zvuci koji nemaju veze s vodom. Stanovnici nekoliko lokacija, od Novog Sela i Babi do Kežovice i Karaormana, kažu da se rijeka „povlači“ i da se kopa više nego ikad.
Mašine, teretna vozila i „jedan koji stalno boravi u vodi“ postali su dio svakodnevnog pejzaža. Za stanovnike ovo nije samo narušen pejzaž – već stvarni rizik: poplave pri kišama, suša, pad prinosa i erozija tla.
– Kopaju cijeli dan, a noću tišina ostaje samo da se čuje koliko je rijeka ispražnjena – rekao je u jednom od odgovora koje smo dobili u anketi stanovnik štipskog Novog Sela, gledajući prema dijelu korita koji, kako tvrdi, „više ne postoji“.
Prema mišljenju online ispitanika, mjesta na kojima su se ranijih godina okupljali kupači, i to na hiljade njih, danas nalikuju na velika gradilište. Na mjesta na kojima se, umjesto zvuka rijeke, čuju zvukovi bagera, kamiona…
Pola ispitanih smatra da se radi o ilegalnim aktivnostima, dok polovica njih ne zna da li su ove radnje (ne)legalne. Ono u šta vjeruje većina jeste da zbog učestalog izvlačenja šljunka iz Drine i Bregalnice dolazi do češćih poplava i uništenja poljoprivrednih površina. U Općini Štip navode da do općinskog inspektora za zaštitu životne sredine u ovoj godini nije pristigla nijedna prijava građana u vezi s iskopavanjem mineralnih sirovina.
Međutim, tokom 2024. godine, u aprilu, julu i augustu su zaprimljene prijave od mještana i urbanih zajednica iz sela Sofilari i Star Karaorman, koje su se odnosile na aktivnosti fizičkih i pravnih lica unutar korita rijeke Bregalnice.
– Kao općinski inspektor za zaštitu životne sredine, nemam nadležnost za postupanje unutar riječnog korita, niti nad aktivnostima pravnih subjekata u samoj rijeci. U ovakvim slučajevima postupa Državni inspektorat za zaštitu životne sredine – navodi Vlatko Panov, inspektor Općine Štip.
Iz Višeg vodoprivrednog inspektorata pojašnjavaju da se za dijelove riječnog korita koji su već definirani kao kritične tačke, u skladu sa Zakonom o vodama, može izdati dozvola za “zaštitu i poboljšanje režima voda površinskog vodnog tijela”. Ovo se odnosi na situacije u kojima postoji potreba za uklanjanjem viška nanosnog materijala ili njegovim premještanjem radi uređenja korita i obala.
– Izvađeni nanosni materijal sa određenih dionica koristi se namjenski – pušta se u promet i upotrebljava za izgradnju i održavanje zaštitnih vodoprivrednih objekata. Konkretno za rijeku Bregalnicu, trenutno postoje dionice za koje je nosilac odgovarajućih dozvola AD ‘Vodostopanstvo – navode iz inspektorata. Dodaju i da je nosilac dozvole nadležan za potpunu kontrolu nad aktivnostima koje se provode, uz imenovana službena lica, dok Državni inspektorat za životnu sredinu „putem svojih inspektora utvrđuje činjenično stanje i, ukoliko se utvrde nepravilnosti, donosi odgovarajuće akte“.
Međutim, prema riječima eko-aktivistice i bivše direktorice Državnog inspektorata za životnu sredinu, Ane Petrovske, upravo se „pod okriljem poštivanja zakona“ odvijaju najveće malverzacije kada je riječ o vađenju materijala iz riječnih korita.
– Najveći dio zloupotreba pravda se time da je sve urađeno po zakonu, ali zapravo se iza toga kriju šeme koje omogućavaju nelegalno bogaćenje na račun rijeka i životne sredine – kaže Petrovska.
Ona objašnjava da se najčešća zloupotreba javlja kada se „uređivanje korita“ koristi kao alibi za biznis sa šljunkom.
Dozvole se traže uz obrazloženje da je potrebno poboljšati režim voda ili spriječiti poplave, dok je u praksi glavni interes količina izvađenog materijala koji se potom prodaje na tržištu građevinskog materijala. Petrovska navodi i da veliki problem predstavljaju falsifikovani ili „dotjerani“ geodetski elaborati, u kojima se formalno prikazuju navodne potrebne intervencije, dok se na terenu često kopa mnogo šire i dublje nego što dozvola predviđa.
U službenim dnevnicima, izvještajima i transportnim formularima kamiona, dodaje ona, prijavljuju se znatno manje količine iskopanog materijala od stvarnih.
Dodatni prostor za zloupotrebe, prema njenim riječima, stvara način na koji se vrši nadzor. Iako nadzorna tijela formalno potpisuju da su radovi u skladu s projektom, „u brojnim slučajevima na terenu nema stvarnog mjerenja, ili se ono obavlja selektivno“, što omogućava da dio nezakonitih aktivnosti ostane potpuno neprimijećen. Ona ističe i čestu praksu kombinovanja legalnog i ilegalnog vađenja šljunka: jedan dio aktivnosti formalno je pokriven dozvolom, dok se istovremeno vadi materijal iz susjednih dionica, izvan dozvoljenih granica i bez ikakve dokumentacije. Prema njenim riječima, „jedan dio kamiona vozi s papirima, drugi bez, i tako se gubi trag stvarnim količinama materijala“.
Petrovska upozorava da se veoma često zanemaruju i ekološki uslovi, poput sezonskih ograničenja zbog mrijesta ili visokih voda, a lokalno stanovništvo i građanske organizacije gotovo nikada nisu uključeni u nadzor, što dodatno povećava rizik od zloupotreba.
Nenadležnost institucija
Dušan Aćimović iz mjesta Tršić, kod Zvornika i aktivista grupe Udruženje “Stop nelegalnim šljunkarama” kaže da je “ova pojava prisutna već godinama, ali nadležne institucije ne reaguju”.
– Najveći problem je izdavanje saglasnosti za eksploataciju šljunka iz riječnog korita, a šljunak se eksploatiše iz priobalnog zemljišta čime se direktno utiče na tok rijeke i mijenjanje priobalnog područja – pojašnjava Aćimović i dodaje da je organizovao peticiju zbog nelegalne eksploatacije šljunka. Peticija je, pojasnio je on, u početku ignorisana od strane nadležnih institucija ali stalnim potenciranjem i pritiscima, kasnije je dala rezultate.
Aćimović je naveo da su se, usljed turbulencija tla izazvanih velikim teretom kamiona koji su prevozili šljunak, pojavile pukotine na zidovima negove kuće. Ovaj aktivista iz Zvornika je Republičkom tužilaštvu podnio krivičnu prijavu protiv JU „Vode Srpske“, kao pravnog lica i protiv direktora te ustanove Miroslava Milovanovića zbog krivičnih djela zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja i nesavjestan rad u službi.
Nakon razmatranja prijave, Tužilaštvo je utvrdilo da ne postoje osnovi sumnje da su prijavljeni pravno i odgovorno lice u pravnom licu, na način naveden u krivičnoj prijavi, učinili navedena krivična djela, pa je nedavno donesena naredba da se istraga “neće provoditi”.
Zbog sumnje u protivzakonitu eksploataciju prirodnih bogatstava, uglavnom mineralnih sirovina iz Drine, bijeljinsko Okružno tužilaštvo je u posljednje tri godine zaprimilo je sedam prijava protiv fizičkih lica. Tri predmeta su okončana (jedan odbacivanjem istrage i dva optužnicama, od kojih je jedna već rezultirala pravosnažnom osuđujućom presudom), dok se preostala četiri još provjeravaju.
U JU “Vode Srpske” tvrde da se vađenje materijala obavlja po zakonu i na osnovu javnih poziva, ali inspekcije u praksi gotovo nikada ne zatiču mašine na terenu. Inspektorat RS-a navodi da ima samo sedam vodnih inspektora za cijeli entitet i da često stižu na lokacije kada su šljunkari već nestali. U izvještaju Glavne službe za reviziju javnog sektora RS-a jasno piše da ne postoji jedinstveno upravljanje koritima, nadzor je slab, a ilegalne šljunkare godinama rade nekažnjeno.
Revizori Glаvne službа zа rеviziјu јаvnоg sеktоrа Rеpublikе Srpskе navode da JU “Vоdе Srpskе” niје оbеzbiјеdilа intеgrаlnо plаnskо urеđеnjе vоdоtоkа riјеkе Drinе, kао ni еfikаsаn nаdzоr nаd stаnjеm vоdоtоkа i vоdnоg zеmlјištа i rеаlizаciјоm pоslоvа оdržаvаnjа riјеčnih kоritа i vоdnоg zеmlјištа, dislоkаciје i vаđеnjа mаtеriјаlа iz vоdоtоkа riјеkе Drinе.
U izvještaju revizora se navodi da niko od nadležnih ne zaustavlja ilegalne šljunkare koje godinama devastiraju prirodu, a ističe se da “nije оbеzbiјеđеnо јеdinstvеnо pоstupаnjе u svim slučајеvimа dоdјеlе lоkаciја zа urеđеnjе riјеčnоg kоritа”.
– Nејаsnоćе u pоglеdu nаdlеžnоsti vоdnе i drugih inspеkciја nisu rаzriјеšеnе i prisutnа је prаksа rаzličitоg pоstupаnjа prilikоm inspеkciјskih kоntrоlа u pоglеdu nаdlеžnоsti i prеdmеtа i оbimа kоntrоlа nа urеđеnju riјеčnih kоritа – konstatovali su revizori.
U protekle tri godine, kako je Inforadaru rečeno u Federalnom vodnom inspektoratu nije zaprimljena niti jedna prijava koja se odnosi na nelegalnu eksploataciju šljunka na rijeci Drini, niti su inspektori, tokom redovnih i vanrednih inspekcijskih aktivnosti uočili radnje na rijeci Drini koje bi ukazivale na kršenje propisa. Tokom protekle tri godine u oblasti uređenja vodotoka je, kako navode u Inspektoratu RS-a za Inforadar, izvršeno 280 inspekcijskih kontrola.
Dušanka Nikolić, portparolka Inspektorata za Inforadar pojašnjava da Vodna inspekcija može preduzeti mjere samo u slučaju kada zatekne lica u vršenju nelegalnih aktivnosti.
– Često se događa da u trenutku dolaska na prijavljenu lokaciju inspektori ne zateknu radne mašine ni radnike. Iako zatečeno stanje na terenu u tom trenutku ukazuje na sumnju o nelegalnoj dislokaciji riječnog nanosa, potrebno je provesti istražne radnje, što je u nadležnosti drugih organa. Obzirom na ograničen broj inspektora, od značajne pomoći bilo bi kada bi građani u većoj mjeri prijavljivali ukoliko posumnjaju na nelegalne radnje na konkretnim lokacijama. U prijavama se često navodi da se na određenom vodotoku vrši nelegalna eksploatacija, ne navodeći bližu lokaciju, što za posljedicu ima da inspektor provede i po nekoliko sati tražeći predmetnu lokaciju, a obično za to vrijeme lica koja vrše nelegalne radnje saznaju da je inspektor na terenu i udalje se sa vodotoka – naglašava načelnica Odjeljenja za odnose s javnošću Inspektorata RS-a, Dušanka Nikolić i navodi da ova institucija raspolaže sa sedam inspektora koji nadzorom obuhvataju cijelu RS.
Prijave građana o ilegalnom šljunčarenju rijeka u BiH (ipak) neprestano stižu uposlenicima Centra civilnih inicijativa, ističe projekt kordinator Ljubinko Đurić.
– Aktivisti koji se bore za uređena korita rijeka u RS-u i protiv nelegalne eksploatacije šljunka, sumnjaju da je javna ustanova zadužena za upravljanje vodotocima u RS-u netransparentno dodjelila ugovor, u vodotoku rijeke Bosne, koja je najizdašnija sa šljunkom i pijeskom od svih rijeka u BiH. Aktivisti već duže vrijeme ukazuju na slučaj u kojem su prije tri godine bez prethodno raspisanog javnog poziva „Vode“ dodjelile poslove šljunkarskom preduzeću iz Modriče na čak sedam lokaliteta i taj je ugovor produžavanjem na snazi i cijelu iduću godinu – objašnjava Đurić.
Treba napomenuti da je više od pola ispitanika koji žive pored Drine i Bregalnice navelo da se ne osjeća sigurno dok govori o ovoj temi, dok se polovica njih izjasnila suprotno.
– Zbog korupcije i potencijalno krimogenih okolnosti“, “Svi eksploatatori brzo postaju u lokalnim sredinama gospodari života i smrti”, “Ljudi koji to rade veoma su moćni – neki su od odgovora ispitanika koji se plaše dok dogovore o (ne)legalnoj eksploataciji šljunka.
– Dubljenjem korita Drine nestaje uspon podzemnih voda, otiče lagano na kopnu, a izvori su sve dublji – mišljenja je Ahmet Hadžić.
– To se već godinama kao istražuje a oni i dalje eksploatišu i rade normalno po svome, a sa istraživanjem narodu stavljaju pijesak u oči – smatra Radivoje Knežević.
Ipak, mnogi se boje govoriti o ovoj temi. Ispitanici Inforadara su potvrdno odgovorili na pitanje da li su upoznati s time koja kompanija ili investitor vrše iskopavanje. Neke od kompanije koje su zadužene za ove poslove, ističu oni, su Raća Kop, ABK Bogatić, “Deset”10.jun”, d.o.o. Zvornik…
Da li i na kojim lokacijama vrše eksploataciju šljunka, koje dozvole i licence posjeduju, imaju li potpisane ugovore ili koncesije s lokalnim vlastima ili državnim institucijama, ko vrši nadzor nad njihovim radom na terenu i koliko često, samo su neka od pitanja koja smo uputili pomenutim firmama. Međutim, do objave ovog teksta, niti jedna od njih, nije odgovorila.
S druge strane, ispitanici Kohe naveli su da nisu upoznati s imenima firmi koje imaju koncesiju za vađenje materijala iz rijeke, ali da sumnjaju da se sve odvija potpuno legalno. Kako kažu, nemaju uvid u dokumente niti bilo kakve informacije o tome ko je zvanično ovlašten da kopa u koritu Bregalnice.
Podaci Ministarstva za životnu sredinu Makedonije pokazuju da je ekološki status sliva Bregalnice ocijenjen kao „loš“, s registrovanim visokim koncentracijama fosfata (PO4), nitrita (NO2) i ukupnog fosfora, te izmijenjenim riječnim koritom.
Mora se reagovati – HITNO
Očigledno je da se ne radi samo o problemu jedne države, niti jedne rijeke, već obrascu koji zahvata veći dio Balkana. Ako se uskoro ne uspostave jasna pravila i efikasna kontrola Balkan bi mogao ostati bez svojih najvrijednijih vodotokova, a zajednice koje žive uz njih bez dijela svog identiteta i budućnosti.
Ovaj alarm ne dolazi samo od ekologa – mještani, ribari i lokalni ekološki aktivisti sve glasnije traže hitnu reakciju vlasti, upozoravajući da bez hitnih mjera Drina i Bregalnica mogu postati rijeke prošlih vremena, sa životom koji nestaje pod težinom ljudskog nemara.
Ukoliko nadležni hitno ne poduzmu efikasne mjere, rijeke Drina i Bregalnica bi mogle postati spomenici ljudske nebrige.