Ivica Puljić upozorava da je razjedinjenost bošnjačkih političara je najveći problem u odnosu prema Dodiku
[{“img”:”/img/vijesti/2026/02/plenum_ftv12.jpg”,”full”:”/img/vijesti/2026/02/plenum_ftv12.jpg”,”caption”:”Emisija Plenum (Foto: Federalna.ba)”,”bg”:”3f3240″}]
Diplomatska defanziva i paradiplomatska ofanziva. Srpski i hrvatski lobisti u jurišu, a gdje su probosanke snage? Hoće li Amerika dopustiti urušavanje svog najdugotrajnijeg spoljnopolitičkog projekta? Može li se novcem kupiti samostalnost entiteta i stvaranje trećeg? Žetoni bačeni, rulet se zavrtio, ko će dobiti, a ko izgubiti u ovoj opasnoj igri?
Gosti emisije Plenum na Federalnoj televiziji bili su: Sead Turčalo, Slobodan Šoja, Emir Hadžikadunić i Ivica Puljić.
Puljić: Dodik se sastajao s plaćenicima koji su bili u zatvoru
Govoreći za Plenum, Ivica Puljić je naglasio da se putovanja, posjete i lobiranja Milorada Dodika ‘ne smiju posmatrati bezazleno’ te kako je pozadina svega – novac.
“Ja sam u svojim javljanjima za Federalnu televiziju nekoliko puta upozoravao da će Dodik ići na kartu, da je on taj kršćanski zid, da brani od zelenog vala koji dolazi od muslimana iz BiH. Bilo je vrlo vidljivo da će on to učiniti. Na kraju krajeva, to se sve poklapa i sa Orbanom i sa Netanyahuom, o Vučiću da i ne govorim. Mislim da je to najopasnija stvar koju on predstavlja ovdje“, rekao je Puljić.
Nadalje, poseban naglasak je stavio na ljude s kojima se Milorad Dodik sastajao te istakao o kakvim profilima ljudi se radi, navodeći da su sve to plaćenici, ljudi koji su bili u zatvoru pa ih je Trump pomilovao i slično.
„To nisu ozbiljni ljudi“, kazao je Puljić te dodao kako su svi ostali susreti bili ‘skakanje po ljudima na hodnicima’.
Postavlja se pitanje, koliko je onda ozbiljan domet ostvarivanja Dodikovih namjera?
„Ušao je u kuću kod osobe koja je glasnogovornica Trumpa, koja Trumpa vidi svaki dan. Oni su uspjeli u tome, ali preko novca. Nema tu ničeg regularnog. To je novac, propaganda, to je ideologija. I oni idu na to, vidjet ćemo hoće li dalje uspjevati“, zaključio je Puljić.
Pojasnio je kako će se ovaj i ovakav put nastaviti, ali kako ‘ničija nije do zore gorjela’, kako kaže: „Ako dođe u novembru do toga da padne Kongres pod kontrolu demokrata, bit će mnogo drugačija priča. Za dvije godine imamo opće izbore. Ko kaže da će Trump opstati, šta ćemo onda?“
Kao vodeći problem Puljić je istakao razjedinjenost političara.
„Spominjemo Dodika, Čovića, mislim da je kod bošnjačkih političara najveći problem među njima. Zato što nisu jedinstveni u odnosu prema Dodiku i vanjskoj politici. I sad smo vidjeli kada se sve ovo događalo s Dodikom ovdje, kakva je podjela bila u BiH među tim političarima i među medijima. Bilo je onih koji su čak navijali da Dodik bude što uspješniji, kako bi oni rekli ‘vidite kako ova vlast ne valja’. A vlast ne valja 30 godina. Ovo je sad samo vrh ledenog brijega – vlast ne valja 30 godina kada je vanjska politika u pitanju“, rekao je.
Govoreći o razjedinjenosti, kritikovao je Puljić i bh. ambasadora Svena Alkalaja, kazavši kako nije došao na konferenciju na kojoj je bila i Željka Cvijanović.
Navodeći neuspješnost Dodikovih sastanaka, istakao je Puljić kako je Željka Cvijanović ‘vodila cijelu propagandu’ te kako je ‘mnogo uspješnija i pametnije radi nego Dodik’.
„Ona je uradila propagandu – Sarajevo se uznemirilo, podijelilo. I to je ono što oni žele“.
Sarajevo se treba okrenuti prema Evropi, navodi Puljić.
„Sarajevo treba jačati u Evropskoj uniji svoje veze. Da oni vrše pritisak na Dodika, jer Evropa mnogo bolje poznaje tu situaciju nego Amerika“, rekao je Puljić.
Govoreći o zahtjevima lidera HDZ-a Dragana Čovića te izmjenama izbornog zakona, Puljić je naglasio kako ‘Amerikanci ne mogu nametnuti nikakvo rješenje’.
„Do izmjena izbornog zakona može doći dogovorom. Do trećeg entiteta ili odvajanja jednog entiteta može doći promjenama ustava ili ratom. Kome je do toga? Prema tome, naravno, svi imaju svoje. Sarajevo ima svoje, Mostar ima svoje, Banja Luka ima svoje. Svako nešto želi. Dragan Čović do sada nije lobirao ovdje. Dragan Čović i HDZ nemaju taj novac kao Dodike“, pojasnio je.
Trumpova Amerika je zainteresovana za novac, pojasnio je dalje Puljić.
„U Republici Srpskoj ima litija, kod Rudog. To je Dodik otvoreno nudio. Tu su oni zainteresovani i za ovu famoznu Južnu plinsku interkonekciju“.
Dvije temeljne poruke iz Amerike, navodi Puljić, su stabilnost i samostalnost.
„Amerikaci poručuju ‘do vas je, napokon vi nešto učinite, nećemo vam mi mijenjati državu’. To je njihova postavka – mi ćemo vam pomoći ako možemo, ali nama je najvažnija stabilnost. To su dvije temeljne poruke iz Amerike. Ovo što Dodik radi je propaganda, to moramo shvatiti, i neće niko pokrenuti zbog Dodika rat na Balkanu“, poručio je Puljić.
Turčalo: Dodik u SAD-u gradi narativ “sukoba civilizacija” i traži podršku kroz neformalne političke kanale
Dekan Fakulteta političkih nauka UNSA, Sead Turčalo, ocijenio je da su međunarodne posjete Milorada Dodika dio šire strategije približavanja desničarskim političkim krugovima u Sjedinjenim Američkim Državama, kroz retoriku podjela i “sukoba civilizacija”. Prema njegovim riječima, takav pristup ima ograničen domet, ali može donijeti kratkoročne političke efekte, posebno u kontekstu Trumpove administracije.
„Kada govorimo o tim posjetama i sadržaju njegovih govora, vidimo da je on suštinski zatvarao jedan desničarski krug i koristio retoriku koja podsjeća na teoriju ‘sukoba civilizacija’“, istakao je Turčalo.
Turčalo navodi da je Dodik unaprijed pripremao materijale za takav nastup.
„On je čak pripremio poseban pamflet koji nosi naziv ‘Sukob civilizacija u Bosni i Hercegovini’, kako bi američkim sagovornicima predstavio svoju viziju političke situacije“, rekao je.
Objašnjava da je Dodik pokušao prilagoditi poruke američkom političkom kontekstu.
„Svoj diskurs je prilagođavao onome što je smatrao da Trumpova administracija najbolje razumije, računajući na ideološku bliskost sa desnim političkim krugovima“, naglasio je Turčalo.
Turčalo ističe da je takav pristup teško „prodati“ američkim zvaničnicima.
„Vrlo je teško u kratkom vremenu objasniti zašto govorite samo o 49 posto teritorije, zašto dovodite u pitanje Dejtonski sporazum i američku vanjskopolitičku strategiju“, kazao je.
Navodi da je lobiranje za promjene izuzetno zahtjevno.
„Istraživanja pokazuju da je najlakše lobirati za status quo. Više od 60 posto sredstava se potroši bez efekta, dok samo mali dio donese konkretan rezultat“, pojasnio je.
Smatra da se Dodikov tim okrenuo neinstitucionalnom lobiranju.
„Jedan dio njegovog okruženja shvatio je da kod Trumpove administracije ne prolazi institucionalno lobiranje, jer ona ne podnosi klasične institucije“, rekao je Turčalo.
Turčalo ističe da se politički uticaj gradi kroz lične veze.
„Vidimo da se lobiranje uglavnom odvija preko pojedinaca koji su ideološki bliski tom političkom krugu, a ne kroz formalne diplomatske kanale“, naveo je.
Pominje ulogu evropskih saveznika u toj strategiji.
„Posebno je vidljiva uloga Viktora Orbana, koji je shvatio da se ključni politički kontakti ne ostvaruju u institucijama, nego u neformalnim krugovima“, kazao je.
Objašnjava značaj neformalnih centara moći u SAD-u.
„Ključna lobistička aktivnost se, po uzoru na prvi Trumpov mandat, ne odvija u Bijeloj kući ili Kongresu, već na mjestima poput Mar-a-Laga“, istakao je Turčalo.
Procjenjuje da je takva strategija vremenski ograničena.
„Postoji jedan politički prozor koji traje do novembra. Nakon toga će se administracija okrenuti sopstvenim problemima i unutrašnjim pitanjima“, rekao je.
Ukazuje na promjene u američkom političkom okruženju.
„Vidimo da demokrate osvajaju mandate u sredinama koje su decenijama bile republikanske, što govori o promjenama političkih trendova“, naglasio je.
Zaključuje da Dodikova međunarodna strategija ima ograničen domet.
„Sve to pokazuje da ovakav pristup može donijeti kratkoročnu političku korist, ali dugoročno ne rješava suštinske probleme Bosne i Hercegovine“, zaključio je Turčalo.
Šoja: Dodik se vratio kao “pobjednik”, ali Amerika gleda samo interese, ne političke emocije
Bivši diplomata, Slobodan Šoja, ocjenjuje da je povratak Milorada Dodika iz inostranstva bio pažljivo tempiran uoči izbora te da je imao snažan unutrašnjopolitički efekat. Iako se predstavlja kao međunarodno prihvaćen lider, Šoja smatra da je riječ prije svega o političkom marketingu, dok Sjedinjene Američke Države vode računa isključivo o vlastitim interesima.
„Ne mislim da je on nešto posebno ohrabren, on je jednostavno zadovoljan. Posjeta mu je bila savršeno tempirana pred izbore i vratio se kao pobjednik. To je imalo veliki efekat na birače i na ukupnu atmosferu u Republici Srpskoj.“
Prema Šoji, jedan od ključnih razloga izborne pobjede Siniše Karana bio je upravo Dodikov povratak i politički momentum koji je stvorio. Iako nije bio glavni član delegacije, njegova prisutnost imala je simboličku težinu. To, ističe Šoja, kod Dodika izaziva i određenu nervozu jer više nije apsolutno dominantna figura.
„On je bio tek treći u delegaciji, nije bio broj jedan. To je interesantno i mislim da tu dolazi njegova nervoza, jer vidi da više nije neprikosnoveni lider. Ipak, vratio se kao nosilac političkog kapitala i to je pomoglo pobjedi Karana.“
Šoja smatra da Dodik iza svojih poteza ima savjetnike koji vrlo dobro poznaju američku političku scenu i ideološke tokove. Prepoznaje se strateški pristup koji ima za cilj da ga prikaže kao sagovornika prihvatljivog Zapadu.
„Ja prepoznajem da iza toga stoji neko vrlo obrazovan i vezan za Ameriku. Neko ga savjetuje kako da nastupi. Taj ideološki aspekt je veoma važan i to se ne dešava slučajno.“
Prema Šoji, Dodik je svoju posjetu iskoristio kako bi promijenio imidž – od političara pod sankcijama do lidera koji se predstavlja kao međunarodno prihvaćen. Međutim, taj imidž više služi domaćoj publici nego stvarnim odnosima sa Zapadom.
„On više nije onaj koga progone i kojem lijepe sankcije. Sada se predstavlja kao neko ko može ući i u Bijelu kuću. Ali sve je to zabava za narod. To je politički spektakl, ne suština.“
Šoja ističe da je najveći uspjeh ove strategije bio potpuni poraz opozicije, koja se, prema njegovim riječima, neće lako oporaviti do narednih izbora.
„On je obezbijedio pobjedu Karanu i slomio opoziciju. Ona se neće moći sabrati do sljedećih izbora. To je sto posto. Taj politički efekat je za njega ključan.“
Govoreći o odnosu SAD-a prema političarima iz BiH, Šoja naglašava da Amerika ne bira partnere prema ideološkoj bliskosti, već prema spremnosti na saradnju u strateškim projektima, posebno energetskim.
„Amerika rado prima svakoga ko dolazi i ko ima novac. Njima je važno da nema problema sa južnom interkonekcijom. Oni žele kooperativne političare, a ne konflikte.“
Prema njegovim riječima, SAD će razgovarati i sa Draganom Čovićem, ali bez spremnosti da prave ozbiljne ustupke. Političari iz BiH, smatra Šoja, često pogrešno vjeruju da mogu nešto „iznuditi“ od Amerike.
„Amerikanci će primiti i Čovića, ali on neće dobiti ništa zauzvrat. Igrati se s Amerikom je naivno i smiješno. Oni vode svoju politiku i ne odstupaju od nje.“
Šoja upozorava da je Dodikovo samopouzdanje rezultat činjenice da ga neko prima, razgovara s njim i pokazuje formalno poštovanje, ali to ne znači ukidanje političkih pritisaka.
„On se ohrabrio jer ga neko prima, smiješi mu se i razgovara s njim. Ali to ne znači da su sankcije nestale ili da je postao ključni partner.“
Posebno naglašava da pravo lobiranje nije javno i medijski eksponirano, već se odvija diskretno i uz velika finansijska sredstva. Javna promocija lobiranja, smatra, pokazuje političku površnost.
„Lobiranje koje prate kamere nije pravo lobiranje. Pravo lobiranje se ne vidi. Tu se daju ogromni novci. Ako se hvalite da lobirate, onda ne lobirate.“
Na kraju, Šoja ocjenjuje da Dodik često sam sebi nanosi političku štetu jer javno iznosi planove i strategije, čime slabi vlastitu pregovaračku poziciju.
„On je kao prazna vreća. Sve govori javno, iznosi planove, otkriva strategiju. Tako se ozbiljna politika ne vodi. Prava moć je u onome što se ne vidi.
Hadžikadunić: Dodik se nameće kao geopolitički igrač, ali granice lobiranja su jasne
Govoreći o recentnim međunarodnim aktivnostima Milorada Dodika, bivši diplomata i profesor na SSST Emir Hadžikadunić ocijenio je da se ne radi o klasičnoj diplomatiji, već o paradiplomatskom djelovanju.
„Ako uzmemo u obzir s kime se sve sastao Milorad Dodik u tih sedam, osam dana, u Izraelu šef države i vlade, predsjednik i premijer, predsjednik parlamenta, ministar vanjskih poslova, u Mađarskoj premijer, u Srbiji predsjednik i ovi sastanci u Sjedinjenim Američkim Državama“, naveo je Hadžikadunić.
Ističe da se ne radi o zvaničnim diplomatskim susretima Bosne i Hercegovine. „To je jedna intenzivna, ne bih rekao diplomatska, nego paradiplomatska aktivnost, jer na tim sastancima nisu prisustvovali ambasadori Bosne i Hercegovine“, rekao je on.
Prema njegovim riječima, Dodik je kroz takve aktivnosti pokušao sebe pozicionirati kao relevantnog međunarodnog aktera.
„To je bila jedna intenzivna paradiplomatska aktivnost i u tom smislu se Milorad Dodik nametnuo kao geopolitički igrač, koji se uhvatio za ovaj ideološki dio i on na tome ubire određene poene“, kazao je Hadžikadunić.
Međutim, naglašava da lobiranje ima vrlo jasne granice. „Vrlo je teško promijeniti onaj temeljni odnos SAD-a prema Bosni i Hercegovini, a to je jedna država, dva entiteta, tri konstitutivna naroda plus građani Bosni i Hercegovine i taj neki temeljni usud odnosa SAD prema Bosni i Hercegovini ne može promijeniti nikakvo lobiranje“, istakao je.
Dodaje da lobiranje može imati samo ograničen domet. „Lobiranje može biti efikasno kod neke suptilnih stvari, možete dobiti termin kod nekog, može vas neko saslušati, možete prenijeti neke stavove, možda u najboljoj varijanti možete i utjecati jednim dijelom na neke stavove, ali da promijenite ustav, Dejton, to je skoro pa nemoguća misija.“
Hadžikadunić se posebno osvrnuo na, kako kaže, paradoks islamofobične retorike Milorada Dodika u kontekstu njegovih odnosa s Rusijom.
„Od 2014. do danas imao je nekih 25-26 sastanaka sa Vladimirom Putinom, predsjednikom Ruske federacije, na jednom veoma visokom nivou i kao član predsjedništva BiH, i kao predsjednik RS-a i kao predsjednik SNSD-a“, naveo je.
Podsjetio je i na ideološke stavove koji se promovišu u Ruskoj federaciji.
„Ako uzmete tu tezu sukoba civilizacija koja se danas reafirmira u Ruskoj federaciji od strane recimo filozofa i ideologa Aleksandra Dugina, koji je veoma utjecajan i koji utječe dosta na politiku Vladimira Putina, teza je sljedeća. Ruska federacija želi najbolje moguće odnose sa muslimanskim svijetom. Oni u državnost sa muslimanskom već no vidi saveznik i tu nema nikakvog sukoba“, rekao je Hadžikadunić.
U tom kontekstu postavlja pitanje dosljednosti Dodikove politike.
„Dodik koji se sastaje sa Vladimirom Putinom 25 puta, a u SAD on nema taj nivou komunikacije ni sa predsjednikom, ni sa državnim sekretarom, ni sa njegovim zamjenikom, to su kongresmeni i ovako neki ljudi, on afirmiše tu islamofobičnu, to je paradoksalna situacija“, naglasio je.
Na pitanje može li Dodik istovremeno biti i „ruski i američki igrač“, Hadžikadunić je bio jasan. „Vrlo teško je sjediti na dvije stolice“, kazao je, dodajući da ovakav narativ ne odgovara ni regionalnim akterima.
„Mislim da to nije ni u stavu sa politikom Republike Srbije, mislim da to ne odgovara ni Aleksandru Vučiću, tako da on to iskače iz te neke uobičajene politike balkanske“, rekao je.
Zaključuje da se takvim diskursom ne treba nadmetati.
„U BiH, ovdje mislim i na opozicijske stranke u entitetu Republike Srpska se ne mogu takmičiti sa njim u tim dehumanizirajućim narativima, i mi ne treba da se takmičimo sa njim ni u Vašingtonu, ni u Briselu, ni u Moskvi, i nigdje.“