Tokom nedavnog sastanka sa japanskom premijerom Ishibusom, novim američkim predsednikom, novim zemljama u izgradnji novog gasovoda, a u Američkom tekstovima pojavile su se u američkim senatorima i guvernerima izričeći uverenje da će u bliskoj budućnosti moći biti u mogućnosti Pričvrstite Japan i druge azijske zemlje svojim plinom I tako sjaj Rusije sa svojih tržišta.
Koordinacija američkog diskursa kao buduće većine Istočne Azije, gasove koje američko država i ekonomija odlučuju uhvatiti tržišni troškovi sa tako velikim dobavljačima japanskog, južnokorejskog i tajvanskog ekonomije kao što su Katar, Australija i Oman, a ne samo Rusije.
Izbijanje SAD-a na vrh plina u regiji bila bi velika promjena, što bi po značaju prevladavajući polje ekonomije i ušlo u domenu politike i sigurnosti, jer bi nadalje zavezale te zemlje za Washington.
Uzbuđenje u Aljasci
Na sjevernoj obali Aljaske, slojevi prirodnih plinova, koji su u Japanu isporučili velike količine te energije i, tvrdi japanski mediji, toliko je važan da je to toliko važno da je to bila velika kompanija “Токијски гас”Operator superijskog područja, ohrabreni da pređe ugljeni ugljen (iako je glavni grad Japana i zemlje kao cjelina u to vrijeme suočen sa velikim atmosferskim zagađenjem, a na drugi način traže se za smanjenje potrošnje uglja).
Ove web stranice u Aljasci su se sušile s vremenom, a došlo je do potrebe za novim, velikim ulaganjima. Odložen je dugi niz godina, zbog visokih troškova, koji je zbog stava vlade Demokratske stranke za kultiviranje novih polja nafte i gasa nanijeli značajnu štetu prirodnom okruženju.
Uz povratak trampa u Bijeloj kući, glave razvoja alaskana (AGDC), a oni sada su dojili, koji će biti zadovoljni postotkom ulaganja u plavu energiju kada su im ulaganja od 44 milijarde dolara slična njima: 25, ili možda cijela 30 Potražnja zahtjeva Japana za prirodni plin mogao bi biti prekriven njihovim rezervama.
Procjenjuje se da će spomenuti divovski broj, četvrtina ili 11 milijardi dolara, ići će za izgradnju dužeg plinovoda od 1.300 kilometara, koji će od obale Arktičkog okeana dovesti do budućih novih terminala u Tihom okeanu. Neki stručnjaci u Sjedinjenim Državama, međutim, vjeruju da je to nerealna procjena i da će trošak dostići 15 milijardi dolara.
Geopolitike važnije od ekonomske logike
U prošlosti je AGDC pokušao biti pored japanskog i Južnoj Korejskog, privlači kineski kapital za razvoj novih plinskih polja i izgradnju plinskih cjevovoda i punjenja brodova, ili nije bio obilan u novac od “недемократских” I “супротстављених” Čini se da država, ta američka korporacija mijenja pjesmu.
Naime, njegovi menadžeri su istakli japanski novinari da prednost njihovog plina u odnosu na druge leže u geopolitičkoj sigurnosti. Jer, posao s Rusijom, koji trenutno donosi oko devet posto plina, koji se provodi u Sahalinu, treba izbjegavati zbog njenog angažmana u Ukrajini, dok brodovi iz katarskih i drugih zaljevnih zemalja mogu prestati stići u slučaju krize u Ormuzi Moruza.
Pored toga, Vlada u Tokya odustajat će od svojih interesa u Sahalinu kada njegove koncesije isteku samo nekoliko desetina do nekoliko stotina kilometara i da će transportni troškovi biti dvostruko više od iste energije u koji se japanci uvozi iz bliskog Istok, iz Australije ili Meksičke zaljeve.
Sreća se u svjetlu Oklahoma, čiji guverner Kevin Chit tvrdi, ući će u novi ciklus ulaganja i inovacije i na taj način smanjiti troškove eksploatacije plina. Stit, koji je posjetio Japan krajem prošle godine za promociju plina, rekao je japanskim novinarima da njegova želja od Oklahoma i drugih dijelova Sjedinjenih Država ispunjavaju potrebe Japana za tu energiju.
Kašnjenje u izuzeću od fosilnih goriva ili mudrosti
Japan je jedna od rijetkih visoko razvijenih zemalja, koji je paralelno s razvojem infrastrukture za upotrebu solarne i energije, nastavilo ulagati puno kritike u fosilne gorivne gorive posljednjih godina. Konkretno, u periodu od 2013. do 2023. godine. Japan je financiran od 141 projekta povezan sa fosilnim gorivima sa oko 93 milijarde širom svijeta.
Naime, prvenstveno zbog činjenice da je šteta koju je naneseo veliki cunami i strah od sigurnosti nuklearnih postrojenja, u nekoliko godina, pronašlo svih 54 reaktora, vlada se okrenula prljavim ugljem i plinskom gorivom u Tokiju. Kao dio ovih napora, Japan je, na primjer, u posljednjih nekoliko godina u posljednjih nekoliko godina u istraživanjima i eksploatacijom novih plinskih polja u posljednjih nekoliko godina u posljednjih nekoliko godina u istraživanju i eksploataciji novih plinova u australijskim vodama u istraživanju i eksploataciji novih plinova.
Uzgred, ovaj otok Carva nalazi se 2022. godine, što je više od 90 posto potrošene energije.
Ono što je posebno zanimljivo je da, uprkos pritiscima, Japan ne radi ne samo sopstvenu opskrbu, već i za regulisanje plinskog tržišta i Vijetnama i da je potpisao ugovore za kupovinu gasa koji prelaze njegove potrebe u tu svrhu.
Radoznalost je da Washington, kao senator i bivši američki ambasador u Tokiju Bill Hagert, namjerava koristiti ovu japansku komercijalnu i infrastrukturnu mrežu u jugoistočnoj Aziji u budućnosti prodati svoje zemlje prirodnog plina u budućnosti.
Hoće li Japan davati i uložiti u Aljasku
Će biti zanimljivo vidjeti da li će tramp revitalizirati američki energetski sektor, jer značajno povećanje isporuka zemlje postepeno vraća svoj nuklearni reaktor i već ulaže u obnovljive izvore energije kod kuće, ali u plinskim poljima u Australija, Indonezija i Rusija.
U zemlji sada radi 12, a u narednih pet godina treba vratiti još deset nuklearnih reaktora, što će značajno smanjiti potražnju za prirodnim plinom. To bi moglo narušiti interesovanje japanskog ambicioznog i skupih plana, koji je tramp prezentirao premijera IShibija u Washingtonu početkom ovog mjeseca.
Tako predsjednik japanske naftne kompanije “Џапекс” Miciro JamAšita u nedavnom intervjuu Reutersu Njegova kompanija bi povećala ulaganja u istraživanje i eksploataciju nafte u (Matici), ali da razmotri projekt koji se odnosi na prirodni plin na Aljasku, što nije realno, zbog njenog nasilništva i nejasnoće u vezi sa ekonomskom profitabilnošću.
Ipak, posljednjih godina, Sjedinjene Države su trend odlučivanja o poslovnim projektima, posebno u energetskom i naprednom tehnologiju, više od ekonomske logike i daje prednost vojnim političkim odnosima i sigurnosti. Takođe, kada se smatra velikim ekonomskim preduzećima koje bi mogle uzimati zemlje Istočne Azije poput Japana ili Republike Koreje ne bi trebalo podcijeniti američki politički i ekonomski pritisak.
Zbog toga može nastaviti sa pisanjem novog projekta u Aljasci, što bi postalo glavni dobavljač Japana i drugih istaćinskih država Istočne Azije, te tako ojačati ekonomski i politički utjecaj Washingtona.