Christopher Hill je u Beograd došao kao mladi diplomat, au svojoj gotovo pedesetogodišnjoj karijeri imao je značajnu ulogu tijekom pregovora u Daytonu i Rambouilletu. Na mjesto veleposlanika u Srbiji došao je iako se već povukao iz aktivne diplomacije, kao netko čije će iskustvo u regiji biti od velike važnosti.
Tijekom svoje karijere Hill je bio veleposlanik u Sjevernoj Makedoniji, Poljskoj i Južnoj Koreji, gdje je također ostavio traga kao aktivni sudionik pregovora sa Sjevernom Korejom.
U Srbiju je došao u ožujku 2022., uoči izvanrednih parlamentarnih izbora, a odlazi prije inauguracije predsjednika Donalda Trumpa. Zato je logično započeti razgovor pitanjem kako će promjena u Bijeloj kući utjecati na odnose Beograda i Washingtona.
Svaki put kad se promijeni administracija u Washingtonu, ovdašnji analitičari zaključili suda se američka politika prema ovoj regiji, posebno prema Srbiji, neće nimalo promijeniti. učiniti još uvijek stoji?
Stvarno je teško reći. To je sigurno standardna poanta u priči svakog diplomata da se ništa neće promijeniti. Ali morat ćemo vidjeti.
Mislim da nova Trumpova administracija, dio osoblja ima iskustva u radu sa Srbijom, tako da ne bih isključio promjenu.
Pitanje za Srbiju i za SAD je da pokušaju poboljšati taj odnos, da nastave u dobrom smjeru. Mislim da će se to dogoditi.
Što se događa s inertnošću u diplomaciji, posebice u State Departmentu?
Uvijek postoji inercija. U svemu postoji inercija, a u State Departmentu je sigurno ima. Ali mislim da postoji razumijevanje da moramo ići naprijed sa Srbijom.
Došlo je do nekih promjena. Srbija je mnogo više u poziciji da se zajedno dogovaramo o mnogo više stvari. Vidjet ćemo kako će ići, ali optimističan sam u pogledu budućnosti američko-srpskih odnosa.
Što će biti sa strateškim dijalogom? Hoće li nestati kao i ured Dp-f-Tsjei kada je Biden preuzeo? Taj ured je uz veliku pompu najavljen ovdje u Beogradu u rujnu 2020.
Prije svega, želio bih istaknuti da je iz toga proizašlo mnogo kreditiranja malih poduzeća, i to za vrijeme Bidenove administracije, tako da ne bih rekao da je potpuno nestalo. Ali mislim da je pitanje strateškog dijaloga logično, da zaista ima smisla i radije očekujem da će se nastaviti.
Imamo puno toga za razgovarati sa Srbijom, ne samo o bilateralnim odnosima, uvijek ima stvari u bilateralnim odnosima. Ali imamo pitanja u Europi, europsku sigurnost o kojima moramo razgovarati, svakako pitanja o gospodarstvu.
SAD su vrlo važan faktor u srpskoj ekonomiji, posebno u oblasti tehnologije. Dakle, imamo sve više i više ljudi, ne samo košarkaša, ali imamo puno ljudi koji idu tamo-amo, imamo dodatne letove između dvije zemlje. Tako da mislim da ćemo još vidjeti i mislim da će ovaj dijalog prihvatiti sljedeća vlada.
Dakle, optimističan si u vezi s tim?
Da, prilično optimistično. Mislim, pitanje dijaloga je uvijek ono što se zapravo kaže i što se dogovara da bi se išlo naprijed. Ali srpsko gospodarstvo nastavlja rasti, sve je veći interes da se kvalitetom izjednači s američkim, tako da mislim da ćemo vidjeti puno više pomaka u tome.
Trenutno su aktualna tema u srpsko-američkim odnosima sankcije ruskim kompanijama, u koje je uključen i NIS. Jesu li SAD adekvatno razmotrile posljedice sankcija NIS-u za građane Srbije?
Uvjeravam vas da je ovo vrlo pažljivo proučeno i vrlo pažljivo provedeno. Dakle, odgovor na vaše pitanje je apsolutno DA. Sa stajališta srpskog gospodarstva i srpskih potrošača, s velikim uvjerenjem tvrdim da to neće utjecati na srpsko gospodarstvo, niti će utjecati na dostupnost ili cijenu benzina u Srbiji. Pa mislim da će nam tamo biti dobro.
Ali ne kažem da to neće biti važno za NIS, jer mislim da je to naš stav već neko vrijeme. Gledamo ovo pitanje otkako je ova velika rafinerija prodana Rusiji i to je bilo vrlo velikodušno sa srpske strane, a sada vidimo da je Rusija imala mnogo više koristi od srpskog gospodarstva.
Ne sviđa nam se što je Rusija učinila s tim, pogotovo u svrhu agresije na Ukrajinu, ali mislim da je i to nešto na što bi srpski narod i Vlada Srbije trebali gledati jer nema smisla gubiti suverenitet u području benzina, i mislim da ćemo vidjeti neke promjene.
Američke kolege razgovarale su sa Srbijomje – morate diverzificirati svoj energetski sektor, ali gubitak Rusije kao izbora znači manje diverzifikacije.
Znate, Rusija u jednom trenutku, mogu to zamisliti, znate, jednom kad skrenu s ceste u tu šumu ili gdje god ih je Putin odveo, Rusija će u jednom trenutku opet biti igrač u europskom energetskom prostoru.
Ne sada, dok oni vode ovaj strašni rat, ovaj agresivni i barbarski rat, nego u jednom trenutku u budućnosti. I mislim da je pitanje za Srbiju, pitanje za mnoge zemlje, da imaju energetski izbor.
Prije samo nekoliko godina, jedini izbor za prirodni plin za Srbiju bila je Rusija. Mislim da će Srbija imati neke izbore u tome. Imat će neke dodatne značajke. I kao što znate, sa Srbijom smo potpisali sporazum, američko-srpski sporazum, o nekoj vrsti strateškog pristupa energetici.
I mislim da ćete vidjeti puno toga. I mislim da će to biti i tema našeg strateškog dijaloga o kojem smo maloprije razgovarali.
Mnogi su vas ovde citirali da neće biti sankcija protiv NIS-a. Možete li to objasniti?
Pa sankcije su… Riječ je, naravno, o korištenju NIS-a, postrojenja u većinskom ruskom vlasništvu, kao dijela europskog energetskog prostora. Poanta je da mi nećemo poticati i nećemo sudjelovati u otkupu energije, nitko ne smije kupovati energiju iz objekta koji je u vlasništvu Rusije.
Dakle, treba mijenjati vlasničku strukturu i to je svakako priroda razgovora. Ali Srbiji treba gorivo. Mi to u potpunosti razumijemo i očito podržavamo. Ali ono što pokušavam reći je da sam ovdje već neko vrijeme. Točno znam što se ovdje dogodilo devedesetih i to se više nikada ne može ponoviti.
Ne, pitanje je bilo o izjavi koju ste dali prije dva tjednai što je shvaćeno kao da neće biti sankcija.
Nisam rekao da će biti sankcija prema NIS-u kao kompaniji u većinskom ruskom vlasništvu. To će se promijeniti.
Osobno ste svjedočili najgorim odnosima Beograda i Washingtona. Jeste li svjedočili najboljem ikad?
Ne još. Mislim da idemo u dobrom smjeru.
Konkretno zbog sankcija?
Da, mislim da nisu samo sankcije.
Govorim o ovim sankcijama.
Govorim o onome što se dogodilo, što se događalo u prošlosti s predsjednikom Miloševićem i kako je on rješavao regionalna pitanja. Mislim da smo u puno boljem smjeru i očekujem puno veću suradnju. A što se tiče ovih sankcija, ne radi se o Srbiji, nego o Rusiji.
Mislite li da bi Beograd ili Srbija bili dobro mjesto za susret američkog predsjednika Donalda Trumpa i ruskog predsjednika Vladimira Putina, s obzirom na toAprorusko i protrampovsko raspoloženje građana Srbije?
Vidite, stvarno ne mogu govoriti o mjestu održavanja potencijalnih samita koji još nisu isplanirani i o kojima se još nije razgovaralo. Ono što mogu reći je da želimo da ovaj rat završi. Svi mi želimo da ovaj rat završi.
I mislim da se u to treba uložiti veliki napor. Ali gdje će biti sastanak i hoće li ga biti, to ne ovisi o meni. I mislim da se na to u ovom trenutku ne može odgovoriti.
Ali netko vas može pitati za savjet. Bio si ovdje veleposlanik. Mogu pitati – dobro, što ti misliš? Je li Beograd prikladno mjesto?
Može me netko pitati za savjet. Ali nisam siguran da ću to dati na RTS. Možda bih pričekao dok me netko to stvarno ne pita. Ali mislim da ono što ću reći jest da treba uložiti određeni napor, odnosno veliki napor da vidimo može li se ovaj rat zaključiti, jer ovo je rat koji je vrlo štetan.
Ono što je Rusija učinila ne samo Ukrajini, što je učinila europskim zalihama energije, što je učinila svjetskim zalihama hrane, ovaj rat treba završiti.
Razgovarajmo o još jednom ratu koji je završio, ali je još uvijek neriješen. Jesu li SAD propustile osigurati dostojanstven život Srbima na Kosovu?
Ovo je bio pravi izazov, Kosovo je moralo učiniti neke stvari, to je zaštita raznih naroda, uključujući i srpski narod. I moram reći, kao osobnu stvar, smatram da je vrlo razočaravajuće dokle smo stigli na Kosovu.
Nadam se da će biti više napora u dijalogu. Trenutno mislim na europski dijalog, briselski dijalog. I mislim da je puno nas jako razočarano nedostatkom napretka tamo. I mnogi su razlozi za taj neuspjeh, po mom mišljenju, na strani kosovske vlade.
Mnogi u Srbiji razočarani su nedjelovanjem Sjedinjenih Država. Što on kaže?ihna to?
Mogu razumjeti zabrinutost. Mogu razumjeti frustraciju. I volio bih vidjeti pristup koji podupire Europska unija.
Mislim da se Europska unija jako trudi. Pred njima je veliki izazov. Na nama je da podržimo Europu i vidimo može li se napraviti neki napredak. Ali mogu vam reći da nisam zadovoljan postignutim.
A jeste li optimista?
Uvijek sam optimist jer ako ste pesimist, nikad ništa nećete učiniti. Optimist sam da će Zajednica srpskih općina, koja je dogovorena prije nekih 12 godina, morati biti uspostavljena.
Dakle, da, bit ću optimist u vezi s tim, ali mislim da se svi moraju sabrati i završiti ovu stvar jer trenutno nije zadovoljavajuća.
Znam da ne volite špekulirati, ali ja vas sada pitam, kao nekoga tko je bio ovdje prije 25 godina, mislite li da bi sljedeća administracija možda mogla biti upornija da se stvari na Kosovu dovrše oko udruživanja srpskih općina?
Prije svega, mislim da je i ova administracija nastojala podržati Europsku uniju da se stvari odrade, pogotovo da se provede ono što je dogovoreno.
Sumnjam da bi svaka buduća administracija zauzela isti stav. Zašto se to nije dogodilo, mislim da je nešto što ljudi trebaju analizirati, pogledati pomno i vidjeti što se može učiniti.
Vrlo je jasno da je ovo nezadovoljavajuća situacija, a mogu dodati i da sam s Kosova, smatrao bih da je ovo vrlo nezadovoljavajuće.
Uostalom, na Kosovu živi mnogo ljudi koji zaslužuju bolju situaciju i znaju da to mogu postići većom suradnjom u okviru dijaloga koji organizira Europska unija.
Vaš mandat u Srbiji obuhvatio je dva ciklus parlamentarnipuno izbora I lokalni. Kako ocjenjujete razvoj demokracije u Srbiji?
Znate, u svakoj zemlji, pa tako i u mojoj, svi radimo na kvaliteti demokracije. Moramo raditi na tome svaki dan. Ako na tome ne radite svaki dan, ponekad se ništa ne postigne. Dakle, morate raditi na tome.
Gledajući Srbiju dugoročno, mislim da sam vrlo zadovoljan, na primjer, dijalogom koji se vodi u parlamentu. Nastojanje da se okupe različite strane. Mislim da je tu bilo pomaka, očito svi želimo vidjeti više.
Ali mislim da je vrlo važno ako ste strani diplomat da se ne dovodite u poziciju da ljudima govorite što da rade. To su zaista teške odluke srpskih stranaka, stranaka koje se međusobno ne slažu.
Živimo u teškim vremenima, vrlo teškim vremenima kada su ljudi skloni više povisiti ton nego pažljivo slušati drugu stranu. Dakle, mislim da svatko ima odgovornost pokušati krenuti naprijed, a mi svakako potičemo napredak u tome.
I iskreno, bilo je nekih razgovora i mora ih biti još. Ali moram dodati, imamo i mi svojih problema, svatko ima svoje probleme u ovakvim političkim dijalozima i vjerujem da Srbija razumije da to treba učiniti, pogotovo s potencijalom većeg, puno boljeg odnosa s Europskom unijom.
Kako objašnjavate sadašnje događaje u Srbiji? kad te o tome pitaju nadređeni u State Departmentu?
Možete gledati na stvari na taktičkoj razini ili ih možete gledati na strateškoj razini. Na strateškoj razini, vidim zemlju koja je uvelike napravila svoj strateški izbor da ide na Zapad.
Vidim Srbiju, tu sigurno ima puno različitih mišljenja, kao iu mnogim zemljama, ali strateški mislim da svakako postoji tendencija da se ide prema Zapadu. Taktički, ovo je težak proces i, znate, ovdje svatko ima svoje mišljenje.
Ovo je zemlja u kojoj se ljudi osjećaju vrlo slobodnima izražavati vrlo različita mišljenja, tako da mislim da će to biti težak proces.
Moj posao kao diplomata nije stajati na putu, ne govoriti ljudima što da rade, ne miješati se u taj proces, nego ga poticati. I to je ono što sam pokušao učiniti.
To je vrlo diplomatski odgovor.
Dajem sve od sebe da budem diplomat. To mi je nekako prirodno.
No, kao diplomat, neki dan ste se našli u vrlo zanimljivoj situaciji na košarkaškoj utakmici Crvena zvezda – Fenerbahče. Pa ti idida li ste u poluvremenu. Što se događalo?
Kao što rekoh, u politici ljudi imaju različite poglede, pa je tako valjda i u košarkaškoj utakmici. Pa pretpostavljam da neki ljudi, govorim o nekoliko ljudi, nisu bili sretni što sam uživao u košarkaškoj utakmici.
Ali moram vam reći da je srpska košarka dosta dobra. I znamo za to u SAD-u. Cijeli sam život navijač Boston Celticsa i bit ću do kraja života. Ali mi našu košarku shvaćamo vrlo ozbiljno i pravo je zadovoljstvo doći u Srbiju i vidjeti vrhunsku košarku.
Žao mi je što Crvena zvezda nije dobila tu utakmicu. Možda zato što je dio navijača bio manje zainteresiran za košarku nego što je trebao.
Da li biste rekli da ste prijatelj srpskog naroda, građana Srbije?
Volim sport, sve vrste sportova. To srpski narod dobro radi. Volim povijest. Volim raspravljati o povijesti. Volim razgovarati o nekim stvarima koje su ljudima ovdje važne.
Dakle, da, ovdje se osjećam vrlo ugodno. Zaista uživam biti sa srpskim narodom. A moja žena i ja smo stvarno uživali Proveo sam u Srbiji poslednje skoro tri godine. Uživali smo u kulturnim događanjima kao iu utakmicama.
Kad bih se poslužio američkim slengom, bih li mogao reći da “копате за Србе” (kockaju me Srbi).Atrebaju li Srbi kopati?
Trebaju li Srbi kopati?
Shvaćate da sada Mrovorim o minerenju.
Da, igraš se riječima o litiju. Rekao sam milijun puta i reći ću milijun puta prvi put, na Srbiji je da odluči. Moj osobni stav, ako me pitate za mišljenje, ono što ja mislim da radite, mislim da je to prava prilika za Srbiju. I za Srbe. Ali moraju to riješiti.
Ne mislim da bi im strani diplomati trebali govoriti što da rade. Mislim da to moraju sami shvatiti.
Ali ako mene pitate, ovo je prava prilika za Srbiju. Znate, svatko ima komadić litija u džepu. Ako vidim da ti je mobitel sada u džepu, svatko ima komadić litija. I pitanje je tko će to proizvoditi, a mislim da su oni koji to proizvode u boljoj poziciji.
Srbija ima takvu priliku. Opet, o tome će odlučiti Srbija.
A kako odgovarate na kritike prozapadne oporbe da ste pretjerano podržavali Vladu, više od prethodnih američkih veleposlanika?
Znate, moj posao nije podržavati Vladu. Moj posao je slijediti interese Amerike i ostvariti interese Amerike. I mislim da je najbolji način za postizanje američkih interesa pokušati imati pozitivan odnos sa srpskom vladom. Osjećam da je to važno.
Diplomati koji imaju negativan odnos s bilo kojom vladom, gdje god bili stacionirani, teško će napredovati.
Zato se trudim da imam pozitivan odnos s mnogo različitih ljudi u Srbiji, ne samo s Vladom, nego sa što više ljudi. I, znate, čujete kako ljudi govore, pa zašto se sastaje s tim i tim? Ne bi se trebao sastati s tom osobom. I trudim se upoznati što više ljudi.
Hoćete li se vidjeti na rastancima?I s predstavnicima oporbe kao što ste se sastali s predstavnicima vlasti?
Da, to je ono što sam radio zadnjih nekoliko tjedana. Bio sam s dosta predstavnika oporbe i raznih lidera u društvu. Pa da, pokušavam to učiniti.
Znate, u Srbiji ne možete dobiti odgovore na sva pitanja na jednom mjestu. Ako razgovarate sa 10 Srba, dobićete 11 različitih mišljenja. Dajem sve od sebe. Trudim se da stignem svuda, pa tako i na RTS.
Kakvi su vaši osobni planovi? Biste li prihvatili novu ulogu u privatnom ili javnom sektoru? Mislim, premladaIsihbiti kandidatda liza predsjednika.
Misliš da sam premlad.
Čini se da je tako, s obzirom na zadnja tri izborna ciklusa u SAD-u.
Imam mnogo osobnih interesa. Napisao sam knjigu. Želio bih napisati još jednu knjigu. Želio bih govoriti o tome kakva je budućnost američke diplomacije. Mnogi ljudi kažu da ne postoji nešto poput američke diplomacije, a ja mislim da apsolutno postoji.
Ja sam pragmatične škole. Pokušavam završiti posao. Trudim se ne ulaziti previše u ideologiju, već tražim načine kako pronaći rješenje.
Ali ako je vaše pitanje planiram li otići u mirovinu i igrati golf? Ne, neću se povući i igrati golf.
Možete profesionalnoo da igraju seje golf.
Ne, mislim da nisam dovoljno dobar za profesionalno igranje golfa i definitivno nisam dovoljno dobar za igranje na košarkaškom terenu. Ali stvarno uživam biti s drugim ljudima. Neko sam vrijeme predavao. Također je zabavno. Ali stvarno bih volio aktivno sudjelovati u tome da moja zemlja bude bolja u budućnosti i to je plan. To je moj plan.
Vaš prijatelj Joe Biden je rekao prekosinoć da se u Americi formira oligarhija ekstremnog bogatstva, moći i utjecajaAstvarno ugrožava cjelinuameričkidemokracija, temeljna prava i slobode. Slažete li se s njim?
Mislim da je predsjednik Biden čovjek velike mudrosti i velikog iskustva. I kad sugerira da postoji problem s jednakim pristupom pravu, političkim utjecajem, treba ga čuti.
Mislim da SAD, poput mnogih zemalja, prolazi kroz velike promjene. Tehnološka revolucija je doista pred nama. A pristup informacijama ne čini ljude nužno pametnijima. Posjedovanje više informacija, pa čak i više znanja ne vodi nužno većoj mudrosti.
I stoga mislim da ono što on pokušava istaknuti jest da nam je svima teško razumjeti kako ćemo regulirati društva dok idemo naprijed. Vrijedno je čuti.
Bojite li se za američku demokraciju?
Vrlo sam optimističan, da ponovno upotrijebim tu riječ, u pogledu budućnosti svoje zemlje. Mislim da se mi ljudi često šalimo da Amerika čini pravu stvar tek kada su iscrpili sve druge mogućnosti. Možda postoji element toga, ali ne sumnjam da ćemo biti veliki igrač na ovom svijetu i zauvijek.
Dakle, ne planirate se preseliti u Kanadu ili Grenland?
Ne, ne planiram se preseliti u Kanadu ili Grenland. Ne razumijem baš sve to, ali ne, ja ću živjeti u Sjedinjenim Državama.
Što biste istaknuli kao svoj uspjeh i imate li potrebu nekome se ispričati kad se osvrnete na vrijeme provedeno u Srbiji kao veleposlanik?
Zaista sam se trudio slijediti američke interese i američku politiku kako mi je to predstavljeno u pismu koje sam dobio od predsjednika da odem u Srbiju i da radim najbolje što mogu. Zaista sam se trudio da pomognem Srbiji u oblastima u kojima je Srbija tražila našu pomoć, bilo da se radilo o ekonomskim investicijama iz SAD-a ili ekonomskoj trgovini i drugim stvarima u kojima je Srbija tražila da joj pomognemo. Pa sam se jako trudio.
Jesam li svugdje uspio? Ne. Pokušao sam angažirati što više ljudi. Jesam li stigao svima? Slažu li se svi sa mnom? Oni se ne slažu.
Oni su uvijek u tijeku i ono što morate učiniti je shvatiti da nas Bog donosi na ovaj svijet na određeno vrijeme, i mi moramo učiniti najbolje što možemo, ali onda drugi moraju slijediti. Tako da osjećam da sam učinio najbolje što sam mogao.
Dakle, nema žaljenja, nema isprika?
Ljudi koji žive kroz žaljenja i isprike nisu dobro pripremljeni za budućnost.
Što ćete ponijeti sa sobom iz Beograda da vas podsjeća na vrijeme provedeno ovdje? Govorim o ovom mandatu.
U smislu onoga čega se sjećam? Prva i najvažnija stvar za mene, dolazeći iz devedesetih i vraćajući se nakon 25 godina, je da nikada ne dopuštam da mi sat stane. I mislim da je jako važno razumjeti da je ovo sasvim drugačija zemlja od zemlje koju sam ovdje vidio 1990-ih. Pa sam shvatio.
Također, od prvog dana kada sam bio ovdje rekao sam da ću puno više slušati nego pričati. U ovom intervjuu možda to neću učiniti. Ali općenito, pokušavao sam slušati ljude i razumjeti ljude.
A razumijevanje ljudi razlikuje se od slaganja s ljudima. Ali jako je važno slušati, pristojno poštovati mišljenje drugih. I pokušao sam to učiniti. I pokušao sam vidjeti možemo li nekako smanjiti razlike koje smo imali, jer mislim da Srbija i SAD, mislim da imamo sličan pogled na svijet.
I, mogao bih dodati, očekivao sam da ću se cijelo vrijeme baviti svim tim bilateralnim pitanjima, ali otkrio sam da imamo puno interesa koji su više globalni, svakako europski sigurnosni interesi u vezi s Ukrajinom, ali također i interesi diljem globalnog juga .
Znate, proveo sam četiri godine u Aziji baveći se njihovim problemima. I vidjeti takav interes za Srbiju bilo je pravo zadovoljstvo. Vidjeti Europljane, Srbe, kako šire pogled na svijet, ne misleći samo na Balkan.
Mislio sam na konkretnu stvar, neštošto bi ponijeli sa sobom i rekli ovo je iz srbije.
Postoje neka tekuća osvježenja koja bih volio donijeti.
Ne bi vam dugo trebalo.
Ne, ne bi. A misliš na stvarne objekte?
Da.
ne znam Moram razmisliti o tome. Vjerojatno tepih ili dva, takve stvari. Odavde se može puno toga uzeti. Ali to su uglavnom sjećanja na sve ljude s kojima smo se družili i bilo im je lijepo.
ti sinavijač Bostona, ali ne živiihu Bostonu.
Ne, ali ja sam iz Bostona. Imamo stan u Rhode Islandu, tako da sam samo sat vremena udaljen od Bostona. Imamo još jedno mjesto na Floridi. Živim na oba mjesta, ali sam cijeli život živio svugdje. Vrlo je važno imati mjesto koje nazivate domom. Bilo da ste u Koreji ili negdje drugdje, uvijek je važno imati dom, a za mene je to Boston.
Planirate li ići na NBA utakmice, gledati neke srpske igrače, recimo Denver svlada Boston u finalu.
Proveo sam dosta vremena u Denveru i imao sam mnogo prilika vidjeti Nuggetse i njihovog najboljeg igrača. I znate, preporuka je svim diplomatima da gledaju tog tipa, Nikolu Jokića, on ne inspirira samo ljude s kojima igra, nego i ljude koji njega gledaju.
Kad pogledaš tog tipa, pomisliš – možda i ja to mogu. I ne možete. On je najbolji košarkaš na svijetu. Ali inspiracija je vidjeti tog tipa kako igra. Na svom vrhuncu. I mislim da svi, bez obzira čime se bavimo, trebamo težiti izvrsnosti.
Imate li takvu inspiraciju u politici ili diplomaciji?
Politika stvarno nije moj đir. Menadžment je, a diplomacija je, a ja se trudim raditi najbolje što mogu.
I mislim da svaki sportaš, bilo da je riječ o Nikoli Jokiću ili nekom drugom, pokušava učiniti sve što može dok je na terenu, da kad završi utakmica i izađe s terena, više ništa ne ponese sa sobom; ostavio je sve što je imao na tom terenu i to je ono što pokušavam učiniti.
Nema nijednogihidol u diplomacijimislim na ljude.
Moj prvi ambasador bio je Larry Eagleberger, upoznao sam ga ovdje u Srbiji. Bilo je i drugih idola na koje sam se ugledala.
Ako biste htjeli prijateljski savjetovati građane Srbije, što biste savjetovali?
Isti bih savjet dao američkim građanima. Pokušajte manje govoriti, a više slušati i pokazivati poštovanje prema ljudima s kojima se ne slažete. To je savjet koji bih dao svakom Amerikancu, savjet koji dajem svojoj djeci, savjet koji pokušavam dati sebi.
I mislim da, pogotovo u Srbiji, treba doći do nekakvog smirivanja situacije i spremnosti da se shvati da smo svi zajedno u ovom čamcu.
Govorite li o sadašnjem vremenu?
Posebno govorim o današnjem vremenu, ali ne odnosi se to samo na današnje vrijeme. Zaista vrijedi za sva vremena.
Gospodine veleposlanice, hvala Vam na razgovoru i što ste prvi američki diplomata posjetio bombardirani dio RTS-a. Nadam se da nas nećete zaboraviti i da nećemo požaliti.
I ja se nadam. Imam mnogo lijepih uspomena i nadam se da ćete me se i vi dobro sjećati.