Tini Kasami (53), prodavač lubenica sa zagrebačkog Dolca, garantira da su baš njegove najslađe i najsočnije. A još će vam na njoj ugravirati i ime uz pomoć kovanice od jednog eura. Čekat ćete tri minute…

Nedjelja. Podne. Živa blizu tridesetke. Dolac poluprazan, barem prema onom kakav zna biti ostalim danima – čovjek na čovjeku.
| Foto: Iva Milotić/24sata
Nedjelja. Podne. Živa blizu tridesetke. Dolac poluprazan, barem prema onom kakav zna biti ostalim danima – čovjek na čovjeku. |
Foto: Iva Milotić/24sata

Nedjelja. Podne. Živa blizu tridesetke. Dolac poluprazan, barem prema onom kakav zna biti ostalim danima – čovjek na čovjeku.
| Foto: Iva Milotić/24sata

Danas samo pčela na pčeli. Osobito kraj štandova s lubenicama. Teško im se uopće približiti. Uokolo po placu čuju se svi mogući jezici. Htjeli bi se što više približiti lubenicama, ali agresivne čuvarice slatkog soka obrušavaju se na ljude.

– Evo ga, please, molim lijepo, come on, dođite, uzmite – to su Tinijeve sltke riječi. Kad zarije nož u svoju Valerija ili Anabela lubenicu, doslovno se čuje prasak. A kad se slasni plod rascvjeta na pola, stani pa gledaj! Prodavač spretno reže kriške, turisti oduševljeno uzimaju, smiju se, komentiraju među sobom, zahvaljuju, grickaju pa se opet smiju, mnogi neprestano izgovaraju riječ “nevjerojatno”.

Mnoštvo maše rukama, a pčele još više divljaju. Ali neka, nema odustajanja. Vade se fotoaparati. Svaki trenutak treba zabilježiti. Grijat će srce u nekim dalekim, tmurnim danima, kad godišnji završi, stotinama kilometara daleko, na mjestima gdje ne miriše na slatki sok i ne čuje se zujanje, čavrljanje i ne živi se ovaj bezbrižni život.

Vade novce, kupuju. Kilogram je euro. Ali to nije sve. Tini će vam na lubenicu ugravirati ime. Za čas mu je među prstima kovanica od jednog eura, a vi ćete strpljivo, u sjeni njegova divovskog suncobrana pričekati tri do četiri minute. I personalizirana lubenica je gotova!

– To vam je sve smislila moja mlađa kći Nadia (14). Ona je pomagala dok su se sadile te lubenice i kad su izrasle rekla mi je: “Tata, ovo sam ja posadila, želim da nosi moje ime!”. Malo sam stao i razmislio i onda sam kovanicom urezao njeno ime na jednu. Njezinoj sreći nije bilo kraja. Pomislio sam: “Eh, ako ovako budu oduševljene i mušterije na placu, bit će to prava bomba” – smije se Tini. I čini se da je tako. Nadia je prava vizionarka, a Tini, on je trgovac samo takav, morate ga upoznati.

Nema kod njega namrgođenosti, stresa, bezvoljnosti. Nije mu vruće, ne smetaju mu pčele, ne gnjave ga turisti i nikad mu ne dojadi urezivati imena. Iako na Dolcu prodaje još od 1987. godine, tek posljednje tri prodaje lubenice, a tek je od ove godine počeo na njih pisati imena, a i prodaja je zbog toga krenula, kaže, kao luda.
| Foto: Iva Milotić/24sata

– Najviše se prodaje ona na kojoj piše Luka, a prodao sam dosta i Lana. Neki su mi turisti morali na papir napisati ta imena koja su htjeli jer ih nisam mogao shvatiti. Loš mi je engleski, ali dobro se sporazumijevam pogledom, pokretom i smiješkom s ljudima. Kada se nasmiješ, uvijek se sve riješi – otkriva nam Tini tajne zanata. A takav srdačan, navikao je slušati ljude i njihove priče, probleme, anegdote, nedaće.
| Foto: Iva Milotić/24sata

– Otkako graviram imena, ljudi mi pričaju za koga im je lubenica pa čak i otkrivaju neke svoje tajne. Tako mi jedan dan došao dečko koji mi je rekao da je zeznuo nešto u vezi sa svojom curom i da želi sve popraviti time što će joj odnijeti lubenicu s njezinim imenom. Tako je i bilo, a ja sam mu rekao neka za svaki slučaj kupi i buket cvijeća da bude siguran da će mu oprostiti. Zamolio sam ga da mi drugi dan dođe reći kako je prošlo – smije se čovjek. Onda još ispriča priču o ženi kojoj je snaha trebala doći u goste pa je tražila lubenicu sa snahinim imenom, a jedna je mama za svoju kćer Lorenu došla zamoliti Tinija da joj dostavi lubenicu u Novi Zagreb na sam rođendan.
| Foto: Iva Milotić/24sata

– Naravno da sam odnio. Još smo na vrh lubenice zaboli ruže. Dostavu nisam naplatio. Pa meni je ovo sve zadovoljstvo, radim to iz srca. Ako nekom i fali nekad euro ili dva da mi plate lubenicu, samo kažem: “Nosi” – veselo će trgovac.
| Foto: Iva Milotić/24sata

Uvjerava nas da su njegove lubenice najslađe i najsočnije.
| Foto: Iva Milotić/24sata

– Znate kako mi kažemo. Slatka kao tuđa žena – pa prasne u smijeh i odmah doda da se šali. Najveća mu je ove godine imala 20 kila, a u prosjeku imaju po 14. Prodavati ih je počeo početkom srpnja, a bit će ih još samo ovaj tjedan i zato – požurite, nećete požaliti.
| Foto: Iva Milotić/24sata

Foto Morana Ćosić/24sata

Foto Iva Milotić/24sata

Foto Morana Ćosić/24sata

Foto Morana Ćosić/24sata


Foto Morana Ćosić/24sata

Foto Morana Ćosić/24sata