Izraelski ministar dijaspore Amyčka Chikli opisao je sirijski predsjednik Ahmeda El Sharua kao “опасног терористу”koje primirje služi samo za jačanje dovoljno za napad Izraela.
“Ако неко изгледа као Хамас и понаша се као Хамас, онда је то највероватније Хамас. Мир који данас можемо јефтино обезбедити, могао би нас у будућности много коштати”rekao je izraelski ministar, pozivajući likvidaciju lidera pobunjenika, koji su krajem prošle godine skliznuli El Asada Režim.
Varvar Mass Killer
Takođe je izjavio da je El Shara “варварски масовни убица”Razvrstavanje sa Sinvar Litvanom, Hamasovom liderom i muškarcem koji je dizajnirao napad na Izrael 2023. godine. Godine.
Sinder, u kaišu Gaza, ubijeni su Izraelski vojnici prošlog oktobra. Nakon njega, naredba nad Hamasom odvela je svog brata Mohameda, koji je ubijen u izraelskom zračnom napadu sredinom maja. Nakon njegove smrti, naredba preko Hamasa preuzela je iz El Din El Hadada.
Izraelski političari, koji su se zagrijali pad Asadovog režima, prilično su skeptični prema Ahmadu El Sari, koji, nakon dolaska u Damask, odbacili tradicionalnu odjeću, nadajući se da će procijeniti dobre odnose sa Zapadom.
Vlasti u Jeruzalemu, prvenstveno obavještajne službe Shin Beth i Mosed vjeruju da njegova ideologija, u suštini ne razlikuje od onog koji promovira Hamas – Islamska država u kojoj je pravila o razini.
Riječi izraelskog ministra slijedelo je niz sukoba El Sharin snaga i lokalnih prijatelja, koje su zaustavljene samo kad su izraelske avione sjetvori u sirijsku vojsku.
Damask, odmah, za nasilje optuženog Izraela, upozoravajući Jeruzalem da snose odgovornost za moguću eskalaciju nasilja.
Sukobi u Siriji – Druzi i Beduin
Dolazak vojske prethodio je sukob Druzu i Beduin, u kojem je ubijeno nekoliko stotina ljudi, uključujući 18 sirijskih vojnika, koji su u međuvremenu pokušali intervenirati.
Iako Hajat Tahrir El Sham, ili “Покрет за ослобођење Леванта”od padajućeg načina Bashara El Aadade postao je sjena islamističke prošlosti, da su ubistva i proterivanja cjelokupnih naselja, pokazatelj, uprkos gotovo Jeffersovoj retorici, vjerski ekstremizam ostaje duboko ukorijenjen između predstavnika novih sirijskih vlasti. Ili barem jedan od njih.
U međuvremenu, u međuvremenu, netrađeni lider Sirije Ahmed El Sara probao je teret bivšeg zapovjednika El Nussyja sprijeda, žestoko se bori protiv Asade i počinio niz zločina protiv Alavatija i kršćana.
Između deset godina El Shara, tada je poznato kao Abu Mohamed El Dzolani, on je lično vodio napad na jedno selo istočno od hom, gdje najmanje šesnaest alavina, uključujući sedam žena i četvoro djece.
Za nekoliko tjedana El Shara je za nekoliko tjedana promijenila ideologiju za moć za nekoliko tjedana, s obzirom na to da bi promovirajući multietetičnost mogla dobiti neku pomoć iz Sirije, ali prilično nezainteresovane zapad.
Panislamizam zasnovan na džihadu zamijenjen nacionalizmom, mapiranje modela koji je Redežep Tadžip Erdogan uspostavljen u Turskoj, koji je glavni sponzor oslobađanja Levanta Levanta.
“Његов спонзор је Ердоган, који je пре свега месец дана позивао на уништење Израела. Шиитске фундаменталисте сада су заменили сунитски фундаменталисти”Izraelski ministar dijaspore je rekao.
Odbrana da Druzi ne želi
Druzi, koji su bili na ciljanim napadima, nisu pretjerano oduševljeni da ih podrže iz Izraela, s obzirom na to da je Jerusalemova zaštitna politika, dugoročno, može im donijeti prilično problem.
Prema Siriji, Druzi, koji takođe živi u Libanonu i Izraelu, oko tri posto ukupne sirijske populacije, ali u međuvremenu je njihov broj pao, poput drugih manjinskih zajednica, nisu bili pretjerani da čekaju prve poteze novih vlasti.
Izraelska politika prema Novoj Siriji, osim okupacije teritorije do hermonskih planina, najviša točka galanske visoravni, također uključuje novi pristup broju Druza. Jeruzalem ih je poslao oko 10.000 paketa humanitarne pomoći i organizovali prvo hodočašće svojih svećenika u hramu u Izraelu.
Iako El Chara, uvodeći snagu u Damasku, najavio je dobre odnose sa Izraelom, da mu vlada Benjamina Netanyahua nije mu vjerovala, kao svoje vojnike, a zatim naiziče na Golana, a zatim požuljenu: “Cмрт Израелу”.
Tih dana Izrael je bio oduševljen snimkom u kojem Grupa Druza podiže izraelsku zastavu. Ministar odbrane Izrael Kac odmah je rekao da novi sirijski vladari ne bi dozvolili prijateljima, posebno nakon žestokih pucanja dvije strane u Damaskuse.
Nekoliko dana kasnije drugi dio snimanja emisija, koji vidi prijatelje viđene i podijelite zastava Izraela. Gotovo istovremeno odbili su izraelski pomoć, objašnjavajući da su bili lojalni u Siriji, a da su u toku pregovori nakon kojih su članovi njihove milicije mogli postati dio sirijskih oružanih snaga.
Ne spominjući direktan Izrael, izjavili su da će sporazum s novim sirijskim vlastima odavno postići da nema vanjskih pritisaka.
Naginjeni na francusku kolonijalnu politiku, Jerusalem smatra da je podijeljena Sirija nije problem za Izraelovu sigurnost, insistiraju na tome “алијанси мањина” kao u potpunosti sa pokretima Panarab.
Osnove takve politike bilo je očigledno, osnivač Mosada 1949. godine, koji je smatrao dva važna faktora za sprečavanje objedinjavanja Arapa – vanjsko, što čine neaparatske nacije u okolišu, te interne, sastavljene od manjinskih zajednica.
Iako Izrael sa nekim od tih neapreskih država i manjina, nije imao božju vezu tokom historije, što se obično ne zanima neprijateljstvo prema Arapima.