Transakciona diplomatija umjesto (kvazi)ideoloških saveza
U prethodnoj godini drugi mandat Donalda TrampaZamijenjena je tradicionalna zapadna diplomatija zasnovana na višedecenijskim paktovima i proklamovanim vrijednostima “трансакционим” model, u kojem svaki savez podliježe reviziji.
Za Washington više ne postoje stalni partneri, već samo privremeni sporazumi i nagodbe, gdje se lojalnost mjeri isključivo kroz doprinos američkoj ekonomiji.
Evropsku uniju je tretirao prvenstveno kao trgovinskog rivala, uslovljavajući bezbednosne garancije NATO-a trenutnim povećanjem vojnih budžeta evropskih članica i kupovinom američkog oružja, a sada čak i teritorijalne koncesije.
Pretenzije na Grenland, dansku autonomnu teritoriju koju Trump želi anektirati, ne isključujući upotrebu vojne sile, dovele su do ključanja transatlantske odnose, čak postavljajući pitanje opstanka NATO-a.
Iako je tokom kampanje bombastično najavio da će se sukob u Ukrajini okončati za “24 сата” nakon stupanja na dužnost Trump nije imao uspjeha, pa je umjesto mira drastično smanjio vojnu pomoć Kijevu.
Sa druge strane, Tramp je obnovio odnose sa Rusijom. Sa Vladimirom Putinom se sastao na Aljasci – na domaćem tlu, ali simbolično važnom i za Rusiju.
Diplomatska bitka je sada u punom jeku, a vode se pregovori o prijedlogu mirovnog sporazuma između Kijeva i Washingtona, na osnovu nacrta koji je predložio američki predsjednik.
Na Bliskom istoku Tramp je uspeo da nametne svoj revidirani mirovni plan, koji zaustavio rat u Pojasu Gaze.
Bez obzira na svoje mirovne inicijative, Trump nije dobio toliko očekivanu Nobelovu nagradu za mir, što ga, naravno, nije spriječilo da gets “резервну”i Fifi.
Dokazao je da se Nobel neće lako zaboraviti, nedavno, kada je pobjednik je uručio nagradukoju mu je ranije posvetila. Osim toga, u pismu norveškom premijeru Jonasu Garu Storeu, rekao je to više ne osjeća obavezu da razmišlja isključivo o mirupošto je, kako tvrdi, Norveška odlučila da mu ne dodeli Nobelovu nagradu.
Umjesto toga, pin point operacije “бескрајних ратова”
Na vojnom frontu, američki lider koji računa “председника који није започео ниједан рат” naredio je napade u nekoliko zemalja, ali je ipak odustao od koncepta dugoročnih intervencija, barem za sada.
Umjesto slanja trupa u “бескрајне ратове”Washington se fokusirao na visoko precizne, takozvane pin point operacije, sa jasno definisanim ciljevima.
Tokom 12 dana međusobne raketne vatre između Irana i Izraela, Trump je naredio seriju zračnih napada u junu o Islamskoj Republici, rekavši da neće dozvoliti Teheranu da završi razvoj nuklearnog oružja.
Ta vojna intervencija, iako ograničena na zračne napade bez kopnenih trupa, dodatno je destabilizirala iransku vladu i pružila snažan vjetar u leđa novom valu masovnih protesta širom Irana.
Trumpova administracija je otvoreno podržavala građanske nemire, prijeteći novom vojnom intervencijomdok je nosač aviona “Абрахам Линколн” približava se zoni iz koje može pogoditi ciljeve u Iranu.
Mete su bile i na Trampovom nišanu SirijaIrak, jemenski Hutijedinica ISIS u Nigerijii konačno, Venecuela, kada je u munjevita intervencija američkih specijalnih snaga Predsjednik Nicolas Maduro uhapšen je u Karakasu.
Nakon napada na Venecuelu, Trump je dodao na dugačku listu američkih vojnih intervencija u Latinskoj Americi otvorenim prijetnjama brojnim državama u američkoj “блиском иностранству” – Kuba, Meksiko, Kolumbija.
Trump je svoj drugi mandat započeo duhovitim potezima Monroeova doktrina (Panamski kanal, Grenland…), a prva godina nakon stupanja na dužnost završila se njegovom otvorenom deklaracijom kao principom američke politike, ali je preimenovana u – “Донроову” doktrina.
Carina kao “најлепша реч у речнику”
Sa radikalnim pomakom sa slobodne trgovine na agresivni protekcionizam, nametanjem velikih carina i saveznicima i protivnicima, Trump je ekonomsku politiku pretvorio u glavno oružje.
Podizanje visokog zida carinskih barijera ocenjeno je kao kraj ere neoliberalne globalizacije i Vašingtonskog konsenzusa, koji je dominirao međunarodnom ekonomijom od kraja Drugog svetskog rata.
“Царина је најлепша реч у речнику”rekao je Trump više puta, držeći se pregovaračke taktike šokantne najave tarifa od 100 postošto je izazvalo dramatične reakcije u javnosti.
Nekoliko puta je koristio neku vrstu maksimalističkog blefa kao polugu da iznudi ustupke, da bi na kraju pristao na znatno niže, ali još uvijek povijesno visoke carinske stope, prikazujući sebe kao sjajnog pregovarača koji je izvukao maksimum iz trgovinskog rata koji je započeo.
Neviđena polarizacija – migracija, “дубока држава” i kulturni rat
Ubrzo nakon preuzimanja dužnosti počeo je najavljeni obračun sa saveznom birokratijom, kroz partnerstvo sa milijarderom Elonom Muskom u okviru Odjeljenja za vladu i administrativnu efikasnost (DOGE).
Istovremeno, Tramp je izazvao preokret “културном рату” provođenjem konzervativne agende.
Oštrom politikom prema migracijama i pokretanjem masovnih deportacija, pitanje sigurnosti granica je postalo centralno, praćeno militarizacijom policije sa posljedicama koje se ne svode samo na pitanje ilegalnih migracija.
Odmah po preuzimanju dužnosti proglašeno je vanredno stanje na granici sa Meksikom, kako bi se vojni resursi koristili za deportacije.
Polarizacija društva se pojačava i manifestuje se kao sukob dva potpuno nepomirljiva pogleda na američku budućnost.
Tehnonacionalizam – trka za digitalnu superiornost
Za razliku od svog prvog mandata, Trump je sada stavio tehnologiju u centar svoje politike, težeći apsolutnoj američkoj dominaciji na polju umjetne inteligencije i kriptovaluta.
Kroz strateške podrška domaćim tehno-gigantima i deregulacije, nastoji osigurati da Amerika, ne Kinazadržati prevlast u digitalnoj revoluciji.
Trka za rijetkim sirovinama, neophodnim za proizvodnju najsofisticiranijih uređaja, postala je ključni dio koncepta nacionalne sigurnosti.
Kult ličnosti u digitalnom formatu
Tramp je u protekloj godini, koristeći direktne digitalne kanalezanemario tradicionalnu ulogu medija.
Većina ključnih odluka, od mirovnih pregovora do ekonomskih odluka, prvo su objavljene na društvenim mrežama, ostavljajući mejnstrim medije u ulozi posmatrača, omogućavajući Trumpu da postane istaknutiji od same institucije koju predstavlja.
Administracija je, čini se, 2025. godine počela više funkcionirati kao brendirana korporacija “Трамп” već kao tradicionalni državni aparat.