Na čelu Jugoslavije stigao je do pobjede u Drugom svetskom ratu, a pošto je sovjetska crvena armija 1944. godine oslobodila Beograd od njemačkih okupatora, zajedno sa partizanskim jedinicama, ili novim.
Pokret otpora koji je Josip Broz Tito smatrao najjačim na terenu Europoj zapadnoj iz Sovjetskog Saveza i otuda i zapovjednik rata iz Drugog svjetskog rata.
Josip Broz rođen je u Kumrovcu, u Zagorju, nedaleko od granice sa stirskim, najvjerovatnijim. Maj 1892. Otac je bio Hrvat, majko Slovena.
Nakon neurednog osnovnog školovanja u rodnom mjestu, zanat je predavao u Sisku. Očigledno ubrzo po dolasku u Zagreb 1910. godine. Bio je aktivan u radničkom pokretu, kada je postao član lokalne Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije.
Radio je posljednje godine u Kamniku, Kranjskoj, Čenkovu, Češkoj, u blizini Münchena u Bavarskoj, Beč novo mjesto, ali nigdje je ostao duže.
Od 1913. godine. U vrijeme vojnog termina, gdje je istakao kako je službenik koji nije pokupio, kao i drugo postavljen u takmičenju iz ograde u austro-comorobi vojsci. Pobjednik je bio jedan od lukova iz Habsburške kuće.
Budući da je Beč počeo svetski rat na napad na Srbiju, našao se na frontu. Po prvi put se borio na srpskom frontu. U svojim posljednjim službenim biografijama ove su informacije zanemarene, bilo je samo nekomprimljivo pronađeno zbog nedisciplina u Petrovaradinu zbog nedisciplina. Tada je poslao na ruski front, u Galiciju.
Maj 1915. Nakon ranjavanja, Rusi ga uhvate. Ostatak prvog svjetskog rata provodi u Rusiju. Odbio je da se pridruži jugoslovenskoj formiranju volontera u Rusiji.
Špekulacije o sudjelovanju u oktobarskoj revoluciji
U posljednjih biografija otkrito je da je on učesnik u oktobarskoj revoluciji, što nije istina.
Tokom boravka u zapadnom Sibiru, žena sa malom kćerkom čovjeka čija je imanje radio.
U jesen 1920. godine. Sa suprugom dolazi do novoobrazovanog kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca.
Do 1925. živi u Velikom Trojstvu, nedaleko od Bjelovara, gospođa je radila u Mlinu. Četvoro djece su se tamo rodile, od kojih je samo Žarko preživio.
Potom je boravio u Zagrebu, Kraljevici, Beogradu, Smederevskoj Palanci, da se vrati u Zagreb 1927. godine. Bio je službeni industrijski radnik, a zapravo posvećen sindikalnom strankom.
Uhapšen je 1927. i 1928. Budući da je osuđen na prije pet godina, izašao bi iz marta 1934. godine. Tada je postao član Politbiro KPJ-a i profesionalnog komunizma. Nakon svjedočenja Vasa Kazimirovića, potonje povjesničara, koji su bili Skojevac i kao zabavni kurir, prebacili su visoki zvaničnici, a zatim su platili u rangu direktora banke u Kraljevini Jugoslaviji.
Tokom druge polovine tridesetih, uspjela je ukloniti od lidera u stranci izraženijih zvaničnika, od prethodnog lidera KPJ Milana Gorkića (Čižinski) ili takmičara poput Swan Kusovca ili u petak Miletić.
Od kraja 1937. bio je zastupljen kao generalni sekretar CK KPJ. Tokom građanskog rata u Španiji, prema nekim, neprovjeren, navodi su odlučile o sudbinama određenih istaknutih stranačkih službenika.
Uspjelo je preživjeti razdoblje od velikih čičevica u Sovjetskom Savezu, iako je tamo ostao tokom značajnog dijela 1938/1939, dok je većina prvaka KPJ likvidirana ili u najboljem slučaju završila u kampu Gulag.
I formalno na čelu KPJ-a
Oktobar 1940. dospijeva i formalno na čelu KPJ-a.
Budući da je Jugoslavija iz aprila 1941. godine. Zauzeto, iz Zagreba, Beogradu, gde je pratila, nakon naloga Moskve, koji se pratio nakon što je Sovjetski Savez napadnut, započnite organizaciju ustanka u Srbiji.
Kao vrhunski zapovjednik Nopoy-a, vodio je otpor u okupiranoj Jugoslaviji, koji je bio okrunjen velikom pobjedom.
Postepeno, krajem 1943. godine. Uspjeli su biti nametnute kao glavnu snagu otpora unutar Jugoslavije i u očima službenog Londona.
Kao nepovrediv vođa socijalističke Jugoslavije, vodio je zemlju od oslobađanja 1944/1945. do smrti maja 1980. godine.
Formalno, od 1943. do 1963. godine. Bio je predsjednik Vlade Jugoslavije, a potom predsjednik države. Paralelno, to ga vodi KPJ cijelo vrijeme, tj. Od novembra 1952. godine. Savez komunista Jugoslavije. Naslov maršala prevozio je Drugoj zasjedanje AVNOJ-a, krajem novembra 1943. godine.
U prvi put najvjerniji saveznik Moskve, kako je Staljin odlučio riješiti, što je objavljeno krajem juna 1948. godine. Rezolucija Informorao, postepeno se oslanja na zapad.
U Washingtonu je tada odlučeno da mu pomogne, s ciljem suradnje Komunističkog međunarodnog.
Tada je uživao u znatnoj vojsci, finansijskoj i drugoj pomoći Sjedinjenih Država.
Jedan od trećih svjetskih lidera
U uvjetima takozvanog hladnog rata i paralelnog procesa dekolonizacije, uspio je biti postepeno, na kraju debelogodišnjeg svijeta ili kretanja nesvrstanih, čiji je osnivač, zajedno s Nehru i Naserom.
U unutrašnjoj politici osmišljen je određeni jugoslovenski put, koji se naziva socijalistička samouprava, koja je uključivala uvođenje tržišnog mehanizma, sa društvenom imovinom u kojoj je bio uspjeh.
Paralelno, pored formalnog saveznog uređenja, vrijeme provođenja sve daljnje decentralizacije, tako da je iz Ustava iz 1974. godine. A prava vlada prebačena je na nivo saveznih jedinica, odnosno republičkih stranaka.
Oni su uobičajena, a ne u potpunosti, odbrambena, vanjska i fiskalna politika, sa takozvanim ključem, s ciljem takozvanog jednakog zastupanja s obaveznim konsenzusom predstavnika svih republika i pokrajina.
Kao što se pokazalo kao nefunkcionalna, destruktivna struktura, koja je spriječila opstanak Jugoslavije.