Igor Karačić vratio se kući. Nikad u životu za dobre stvari nije kasno, pa ni da u 37. godini zaigraš za Zagreb. Iz hrvatskog rukometa otišao je još 2010., tad iz čakovečke Perutnine Pipo IPC u Bosnu, a onda iz Bosne i Sarajeva u svijet. Najprije sedam godina Vardara i dva trofeja Lige prvaka pa šest godina Kielca. To je gotovo desetljeće i pol inozemstva, bilo je dovoljno.
– Kad je došla ponuda Zagreba, sagledao sam situaciju. Blizu sam Mostaru i obitelji, na svom govornom području, a opet sam na najvišoj rukometnoj razini. Imao sam puno bogatijih ponuda, iz Katara, Kuvajta, Saudijske Arabije, bilo je zanimljivih i iz Europe, klubova iz Lige prvaka, ali zbog nekih stvari nismo se dogovorili. Čak sam bio i iznenađen s količinom ponuda, ali ne bi bilo korektno da govorim o imenima. Mogao sam otići i u drugi klub, skoro sam i potpisao, ali ovo je pun pogodak. Novac mi nije bio prioritet, svi su se šokirali što sam odbio izdašne ponude, ali vjerujem da Zagreb za nekoliko godina može stvoriti ekipu koja će biti kandidat za Final Four Lige prvaka.
Igrat ćete Ligu prvaka, ali i hrvatsku ligu nakon poljske?
– Kad krene toplije vrijeme, nekako je ljepše putovati po Hrvatskoj nego po Poljskoj. I kraća su putovanja. Iskreno, mislim da hrvatska liga po kvaliteti i potencijalu ne zaostaje za poljskom, to mogu garantirati. Da, Kielce i Wisla odskaču, ovdje su to Zagreb i Nexe. Ostale klubove tek ću osjetiti, a hrvatski talenti su uvijek bili veliki talenti.
Koeln: Susret Njemačke i Hrvatske na Europskom prvenstvu u rukometu |
Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL
Vi u Zagreb, a Klarica dogodine u Kielce?
– Da, ispada kao trampa. Nismo još razgovarali o Kielcu, nisam ni znao da su se dogovorili. Znao sam samo da ga Talant Dujshebaev jako cijeni. Sad ćemo porazgovarati, na raspolaganju sam mu za sva pitanja.
Kažete da ima još dinamita u vama?
– Govorio sam i s bratu Ivanom, koji i dalje igra s 40 godina, da nikad ne znaš kad je kraj. Moj je odnos prema rukometu više od profesionalizma, poštujem to što radim. Ambicije su visoke, vuku me da sanjam i nikad neću prestati, a sad jesu li velike sa Zagrebom, to ne znam. U Ligi prvaka autsajdera nema, mi smo u Kielcu uvijek imali strahopoštovanje kad bismo dolazili u Arenu, uvijek je to bila teška muka i nekad smo izvlačili živu glavu. Nijednoj ekipi neće biti lako sa Zagrebom. U dobrom sam fizičkom stanju, nedostaje mi trening s loptom, a konkurencija je u klubu dobra, zdrava, nitko se od nas srednjih vanjskih ne smije buniti što god trener odlučio, počevši od mene kao najstarijeg.