Dejan Divac, gost uBeogradska hronikarekao je da smo blizu početka projekta izgradnje tunela koji će povezati Savu i Dunav.
Prema njegovim riječima, pripremni radovi bi trebalo da počnu sljedećeg mjeseca i traju oko godinu do godinu i po dana. Procjenjuje se da će mašini trebati deset mjeseci da probije put od jedne rijeke do druge.
Divac dodaje da je realno očekivati da tunel bude izgrađen za pet godina, odnosno do 2030. godine.
“Функционалност тунела биће изванредна када буде завршен. Копање тунела некада је било ризично, али данас постоје механизовани и модерни начини градње – тзв. ‘кртице’ које истовремено копају и подупиру конструкцију”navodi Divac.
Govoreći o problemu nedovoljno poznatih podzemnih instalacija u Beogradu, Divac ističe da je počelo njihovo mapiranje.
Umjesto tunela, majstorska radionica
Most Gazela, autoput kroz Beograd, Mostarska petlja i Terazijski tunel, četiri glavne saobraćajnice u glavnom gradu SFRJ, otvoreni su istog dana, 4. decembra 1970. Tadašnje novine su pisale o Beogradu kao velikom gradu.
Danas je teško zamisliti kakav bi bio saobraćaj u centru grada bez tunela Terazij, koliko bi se stvarao saobraćaj od Zelenog venca do Trga republike i Trga Nikole Pašića, jer je to jedini tunel u samom centru grada.
Ideja o podzemnim tunelima u Beogradu nastala je pre više od pedeset godina. Jedan od tada planiranih trebalo je da počne u Ulici Gavrila Principa 53, a da se završi u Cetinjskoj ulici, kod Beogradske pivare.
Ipak, na padini Lomine ulice ima tragova nasipa, ali su skriveni između zgrada. Međutim, u istoj ulici postoji svjedok tih planova – željeznički tunel koji je danas majstorska radionica.
Zid na kraju tunela
U tunelu više nema mašina, ali ima alata. Umjesto šina, tuda sada prolaze automobili – na popravke. Postoji i kanalizaciona mreža, ali je zid na kraju tunela. Danas je to pedeset metara duga radionica. Vlasnik, zanatlija Dano Pantić, na ovom mestu radi već 45 godina.
“Требало је да тунел изађе са Савског венца на Дорћол. Како кажу, наишли су на проблеме са водом и клизиштем. У међувремену је почела изградња Новог Београда, те су се те ствари поклопиле и одустало се од градње”priseća se majstor Pantić.
Ne zna, međutim, kako se na polici među oruđem našla knjiga, koja sticajem okolnosti ima veze sa pričom o podzemnim tunelima u Beogradu.
“Долазили су овде људи који се сећају како је тунел изгледао када су били мали. У то време све је обећавало, и то је била револуционарна идеја – да се споји Нови Београд преко трамвајског моста или пруге са Дорћолом, али одустали су”kaže Pantić.
Oživljavanje ideja i prepreke
Odustalo se i od izgradnje tunela za drumski saobraćaj. U ovaj podzemni bulevar ulazilo bi se iz ulice Gavrila Principa na brojevima 53 i 55, zatim preko Kraljice Natalije, ispod hotela. “Москва”Terazija, škole u ulici Moše Pijade i Makedonskoj ulici.
Bulevar despota Stefana bio bi jedna od poslednjih tačaka, odnosno izlaz iz nekada planiranog tunela. Išli smo onom rutom kojom je on krenuo – kroz semafor i semafor smo stigli za 25 minuta. Da je tunel postojao, putovanje bi trajalo mnogo manje vremena.
Prema pisanju medija, tunel je trebao biti dugačak oko kilometar, a vozila bi se kretala samo u jednom smjeru. Plan je bio da se kasnije izgradi još jedan, u suprotnom smjeru.
Najavljeno je i da će tuda prolaziti tramvaji. Mnogi gradonačelnici su pokušavali da ožive ideju tunela, ali su uvijek nailazili na prepreke – prije svega finansijske, a potom i tehničke.