Što napraviti kad pronađete napuštenog psa? Veterinar vam ne smije podatke o vlasniku

Ako pronađete psa koji izgubljen ili napušten luta ulicom, više ne možete otići veterinaru da vam očita čip i pronađe vlasnika. Štoviše, ako nađete izgubljenog psa, bez čipa, ne možete ga čipirati na svoje ime i zadržati. Morate zvati komunalnog redara nadležnog za to područje, no slučaj koji sam doživio na vlastitoj koži pokazuje da je njihovo djelovanje paradoksalno uređeno. Tako, ako pronađeš psa kraj Zaprešića, moraš čekati komunalnog redara iz Jastrebarskog, no on ne želi doći jer je pitanje tko će mu platiti troškove dolaska i što će on (i kako) sa psom. Također, nije jasno imaju li uopće komunalni redari pristup Lysacanu, bazi čipiranih pasa s podacima o vlasnicima, pojadao nam se čitatelj 24sata koji je htio ostati anoniman, zamolivši nas da pokušamo razjasniti zašto je veterinarima zabranjeno očitati čip kad ga životinja ima i daju nam informaciju o vlasniku, što bi omogućilo da se životinja brzo vrati svom domu.

POGLEDAJTE VIDEO: Ovo je primjer odgovornog vlasnika psa

Odgovori koje smo dobili od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, koje je autor Zakona o zaštiti životinja, kojim je regulirano postupanje sa životinjom koju pronađemo bez vlasnika na ulici, od Grada Zagreba, kao jedne od jedinica lokalne samouprave koja ga je dužna provoditi, te od nekoliko sugovornika u skloništima za životinje na terenu pokazuju da naš čitatelj nije baš precizno informiran o tome koje su adrese za što prvenstveno nadležne, ali i da na terenu postoji niz problema zbog kojih propisani protokoli zapinju u praksi.

Ako pronađete psa koji luta bez nadzora, dajte mu vode, provjerite je li gladan i ozlijeđen, pa ako nije, pokušajte provjeriti da vlasnik nije u blizini ili ga netko možda poznaje; tek ako u tom ne uspijete treba slijediti proceduru

Tako su nam iz Grada Zagreba, u kojem djeluje Sklonište za napuštene ili izgubljene životinje Dumovec, a u sklopu njega i jedinstveni Info centar, u okviru kojeg se vode prijave o kućnim ljubimcima koje su vlasnici izgubili, kao i o životinjama koje su građani pronašli na ulici za cijelu Hrvatsku, odgovorili da su skloništa za napuštene ili izgubljene životinje i veterinarske organizacije i dalje prvi pozvani da omoguće očitavanje čipova. Također, Zakonom o zaštiti životinja propisano je da svaka lokalna zajednica (grad i općina) mora osigurati financiranje prikupljanja napuštenih životinja pronađenih na svojem području, kao i rad skloništa za životinje, koje je, kada dobije dojavu o pronađenoj životinji, nadležno za očitanje čipa i organiziranje potrage za vlasnikom, a ako ga ne mogu odmah pronaći – i za prihvat životinje te pružanje veterinarske skrbi po potrebi, dok vlasnika ne pronađu.

– Komunalni redari mogu se uključiti u slučaju kad zakažu svi navedeni sustavi kojima je to zakonska obveza – ističe se u odgovoru, uz napomenu kako komunalni redari iz Odsjeka za nadzor držanja i postupanja sa životinjama u Gradu Zagrebu nerijetko sudjeluju i pomažu u vraćanju izgubljenih kućnih ljubimaca njihovim vlasnicima. Komunalni redari iz tog odjela u Zagrebu su ujedno jedini u toj službi koji imaju pravo pristupa bazi Lysacan, odnosno Upisniku kućnih ljubimaca, gdje su pohranjeni podaci o svim čipiranim psima i mačkama te njihovim vlasnicima.

Ozlijeđenog psa svakako odvedite veterinaru, kako bi mu pružio pomoć, a onda mu pokušao naći vlasnika

Zakon o zaštiti životinja, u čl. 67. st. 2., kaže da “nalaznik napuštene ili izgubljene životinje mora u roku od tri dana od nalaska životinje obavijestiti o tome sklonište, osim ako je životinju u tom roku vratio vlasniku”. Upravo u zadnjem dijelu te rečenice krije se “sloboda” da prije toga postupite onako kako mislite da treba, kažu naši sugovornici u skloništima. Tako bi prvi korak uvijek trebao biti da životinju napojite i date joj jesti te provjerite možete li na licu mjesta pronaći vlasnika. Možda je u obližnjem dvorištu ili ga netko u ulici poznaje i pomoći će vam da životinju vratite kući. Naravno, taj korak slijedi tek nakon što ste se uvjerili da životinja nije bolesna ili ranjena, odnosno da joj nije potrebna hitna veterinarska pomoć. U tom slučaju životinju svakako treba odvesti u veterinarsku stanicu ili ambulantu najbližu mjestu na kojem ste je pronašli, kako bi joj pružili odgovarajuću pomoć. Ako nemate prijevoz, možete nazvati komunalnog redara, no njegove ovlasti nisu vrlo velike.

– Komunalni redari imaju ovlasti očitati mikročip, ali u svakoj situaciji koja zahtijeva pružanje veterinarske pomoći, zbrinjavanje napuštene ili izgubljene životinje, pronalazak vlasnika životinje, te bilo kakvo drugo neposredno postupanje s napuštenom ili izgubljenom životinjom, komunalni redar također obavještava sklonište – ističe se u odgovoru Grada Zagreba.

Dakle, ako sami odmah možete kontaktirati sklonište, bolje je to učiniti jer ćete ubrzati dolazak djelatnika skloništa po životinju i brže će joj biti pružena pomoć.

Slična je stvar i ako ste pronašli životinju koja se čini zdravom, ali na licu mjesta niste pronašli vlasnika. I dalje nema prepreke za to da je odvedete najbližem veterinaru na području na kojem ste životinju pronašli te da zatražite očitanje čipa.

Kod psa koji je čipiran veterinar može pronaći podatke o vlasniku i kontaktirati ga da dođe po njega, pa smještaj u sklonište i neće biti potreban 

Pritom treba znati da veterinar nema ovlasti dati podate o vlasniku nalazniku psa, ali ima ovlasti sam ga kontaktirati i pozvati da preuzme životinju. Ako ga pronađe i vlasnik može odmah doći, preuzet će životinju od njega i nema potrebe za kontaktiranjem skloništa. No ako veterinar ne može doći do vlasnika, ili se on odrekne životinje, odnosno jasno je da ju je napustio, veterinar će vas podsjetiti da ste u roku od tri dana od pronalaska životinje dužni o tome obavijestiti sklonište. Isti postupak trebao bi se provesti čak i ako ste doveli životinju koja nije čipirana, što ne znači da nema vlasnika, pa će vas veterinar vjerojatno odbiti ako zatražite da životinju odmah čipira na vaše ime, kako biste je odveli kući.

Dužnost je skloništa organizirati prijevoz i prihvaćanje čipirane i nečipirane životinje te osigurati potragu za vlasnikom. To podrazumijeva da će prijaviti pronalazak životinje s ključnim podacima i fotografijom u Jedinstveni informacijski centar o izgubljenim i pronađenim životinjama. Kako su i vlasnici čipiranih kućnih ljubimaca čiji se ljubimac izgubio dužni to prijaviti najbližem skloništu najkasnije u roku od tri dana, te informacije ulaze u istu evidenciju, što često olakšava spajanje vlasnika i životinje i omogućava njihov brži povratak kući, kažu naši sugovornici u Zagrebu.

No na terenu nije uvijek sve tako idilično. Naime, iako je Zakonom o zaštiti životinja propisano da će svi gradovi i općine do kraja lipnja 2018. osigurati financiranje prikupljanja životinja koje lutaju na svom području te osnovati skloništa ili sklopiti ugovor s drugim gradovima i općinama koje imaju skloništa o smještaju životinja uz financiranje, mnogi to, čini se, nisu učinili. Ako i jesu, na lokalnoj razini mogu se javiti prijepori oko toga tko je za što nadležan, pa jedna općina, primjerice, ne želi financirati izlazak djelatnika skloništa u drugu. Mnoga skloništa nemaju dovoljan broj zaposlenih, pa se podrazumijeva da su za prikupljanje životinja s terena zaduženi komunalni redari, i može se dogoditi da se stvari zakompliciraju oko toga tko će redaru platiti izlazak na teren.

Naši sugovornici kažu da prijepora oko toga ne bi smjelo biti, jer trošak uvijek mora snositi ona jedinica na čijem je terenu životinja pronađena. Zato, ako se stvari zakompliciraju u praksi, problem treba prijaviti veterinarskoj inspekciji, koja je jedina nadležna za nadzor u ovom slučaju.

Na terenu nije uvijek sve idilično: Gradovi i općine koji nemaju skloništa možda imaju ugovor s drugim jedinicama lokalne samouprave o zbrinjavanju životinja, ali suradnja ne funkcionira uvijek jednako

Odbijanje izlaska na teren često je povezano i s činjenicom da u skloništima kronično nedostaje mjesta. Jer, kako nam kažu u jednom od njih: mjesečno udome 30, a često dobiju i 50 novih pasa. Usporedbe radi, Zakon o zaštiti životinja predvidio je da, u slučaju da gradovi i općine ne osnivaju vlastita skloništa, takvo sklonište mora osigurati županija, uz uvjet da ono ima najmanje 50 mjesta.

A na popisu skloništa koja pružaju usluge gradovima i općinama nalazimo 46 financiranih skloništa u koja, dakle, građani mogu prijaviti životinju koju su pronašli na ulici i ona su dužna zbrinuti je.  Raspored je vrlo neravnomjeran. Dok je u Gradu Zagrebu pet takvih skloništa, u Zagrebačkoj županiji čak šest, u Istarskoj četiri, još je šest županija koje imaju po dva skloništa, a u ostalima postoji samo po jedno. To jasno upućuje na to da gradovi i općine ni izbliza ne poštuju obaveze i cijele županije pokrivene su jednim skloništem tek formalno. Podsjetimo, osim toga, od 2017. sva skloništa u Hrvatskoj su “no kill” skloništa, što znači da nema eutanazije životinja, pa mnoge od njih u skloništima ostaju dugo, nerijetko do kraja života, ako ne uspije program udomljavanja.

Ako želite udomiti psa kojeg ste pronašli, on će u skloništu pričekati istek rokova za pronalazak vlasnika i ako on ne dođe po životinju, možete pokrenuti postupak udomljenja

Naime, ako se vlasnik životinje ne javi sa zahtjevom za povrat psa ili mačke u roku od 14 dana od dana objave pronalaska životinje u Jedinstvenom informacijskom centru, sklonište postaje njen vlasnik i može je udomljavati. Dakle, ako je nalaznik zainteresiran za to da udomi životinju koju je pronašao, nakon proteka tog roka može se javiti i pokrenuti postupak udomljenja. Tad psa ili mačku koju ste udomili možete prijaviti u Upisnik kućnih ljubimaca pod svojim imenom.

Slično je i sa životinjom koja je u sklonište smještena nečipirana. Te se životinje prvo čipiraju na sklonište, a nakon isteka spomenutog roka mogu biti udomljene, pa ako podnesete zahtjev, moći ćete je upisati na svoje ime. Iako to nije česta praksa, kako doznajemo na terenu, u nekim će skloništima zbog kroničnog nedostatka mjesta, omogućiti da budete privremeni udomitelj životinje koja je u sklonište došla nečipirana (i naknadno je čipirana i evidentirana na sklonište) i prije isteka rokova za javljanje vlasnika. Naravno, ako se vlasnik u tom razdoblju javi, dužni ste vratiti je.

Mikročipiranje za mace nije obavezno, ali…

Gubitak mačke također možete prijaviti jedinstvenom informacijskom centru, kao i pronalazak životinje, što može doprinijeti tome da se vlasnik ipak pronađe, no mace su rijetko čipirane, pa je to ponekad teže 

Kako čipiranje mačaka u Hrvatskoj još nije obavezno, relativno je malo mačaka označeno, pa ih je teže i pronaći kad se izgube. Iako Zakon o zaštiti životinja podrazumijeva da i mačku koju ste pronašli na ulici trebate prijaviti skloništu, vrlo je malo skloništa u kojima ih zbrinjavaju na dulje. One ostaju u skloništu samo ako im je potrebna veterinarska skrb i njega radi oporavka, nakon čega ih cijepe, kastriraju i vraćaju na ulicu gdje su i nađene. Zato se i vlasnicima mačaka preporučuje čipiranje, koje se automatski prijavljuje u Upisnik kućnih ljubimaca pod imenom vlasnika i u velikoj mjeri može povećati šanse da pronađete svoju ljubimicu.