Tamara Ennis bila je 21-godišnja konobarica kada je u kolovozu 1981. godine u blizini Ormond Beacha na Floridi preživjela jedan od najstrašnijih scenarija koji se može zamisliti.
tri vijesti o kojima se priča
Potop na ulicama
VIDEO Nevrijeme zahvatilo dio Hrvatske, temperature pale za više od 10 stupnjeva
RAVNOTEŽA SNAGA
Novi rat započinje uskoro, oni to očekuju i spremaju se: “Bit će znatno krvaviji od prošloga”
DRAMATIČAN LET
Avionu zabranjen prolaz kroz europsku zemlju, dignuti i njemački lovci: Postojao je plan…
Plovila je katamaranom s još troje ljudi kada ih je, na udaljenosti od oko jednu milje od obale, zatekla oluja, a brod im se napunio vodom i potonuo. Mali katamaran, koji je mogao primiti samo četiri osobe, prevrnuo se, a četvorica istraživača, Daniel Perrin, vlasnik broda, Randy Cohen, Christy Wapniarski i Tamara, pokušali su se popeti na trup kako bi izašli iz vode pune morskih pasa.
Nisu imali hrane ni vode te su proveli šest sati plutajući dalje od obale. Na sebi su imali samo kupaće kostime.
Nakon što je nakratko čula motor u blizini prije nego što je krenuo, Tamara se prisjetila:
“Stvarnost nas je pogodila i samo smo bili tihi. Christy, koja je sjedila ispred mene, bila je vrlo tiha i imala sam osjećaj da je znala da će umrijeti.”
Nakon zore Tamara je izjavila da će početi plivati prije nego što sunce potpuno izađe. U tom trenutku mislila je da će umrijeti, ali je htjela umrijeti pokušavajući, a Christy je bila jedina od njih četvero koja nije bila dobra plivačica.
Nakon što su joj dali savjete, njih četvero krenuli su u vodu, a Tamara nikada neće zaboraviti što se sljedeće dogodilo, piše The Mirror.
“Bila sam ispred i tek je vjerojatno bilo otprilike sat vremena plivanja kada sam se okrenula i čula Christy kako vrišti i doziva Randyja da dođe po nju”, prisjetila se Tamara.
Ispočetka je mislila da se njezina prijateljica utapa i viknula joj je da ostane na površini, no onda je shvatila da oko nje kruži morski pas.
“Vidjela sam je kako se baca u vodi. A onda je otišla ravno gore baš kao u filmu, u filmu Ralje, kada je otišla ravno gore i ravno natrag u vodu. I znala sam da ju je napao morski pas. Viknula sam Randyju da je to morski pas, a on je mislio da se utapa. Pa joj je vikao, znate, dozivao ime, a ona je samo vikala ‘dođi i uhvati me odmah’ i opet je išla gore-dolje”, ispričala je.
“Zadnji put kad sam je vidjela kako se diže i spušta, samo je pala licem prema dolje u vodu. Znala sam to, znala sam da je mrtva. Bila je potpuno blijeda, potpuno bijela, znala sam da je izgubila svu krv”, opisala je traumatično iskustvo Tamara.
Znajući da ne može ništa učiniti da pomogne, nastavila je plivati, a onda je osjetila kako joj je nešto okrznulo nogu. Pogledala je dolje i vidjela sivu psinu veću od sebe.
“U djeliću sekunde vidjela sam Christy i sebe kako govorimo: ‘Ne želim tako otići. Nema šanse da ovako umrem.’ Stavila sam se u mentalno stanje ribe i da pripadam oceanu. To je bilo najčudnije. U nanosekundama sam pomislila: ‘I ja pripadam ovdje, pa mi se i ti makni s puta’, pa sam samo nastavila plivati leđno”, ispričala je.
Nakon pet sati plivanja Tamara je izgubila Randyja i Daniela iz vida te je u jednom trenutku morala plivati protiv struje nakon što je u daljini uočila morske pse. Također je patila od halucinacija i rekla je da joj je život proletio pred očima tijekom plivanja. Bila je iscrpljena i opečena od sunca.
Konačno, nakon sedam sati, Tamara se približila kopnu, a na plažu ju je izvukao spasilac.
“Instinktivno sam mu rekla: ‘Upravo sam preplivala oko devet milja, tamo je čamac, jedna osoba je mrtva. I tamo je još nekoliko muškaraca i ne znam jesu li mrtvi ili živi'”, ispričala je.
Randy i Daniel su preživjeli, a Tamara je Randyja vidjela u bolnici, gdje je ostao dva tjedna zbog hipotermije. Što se tiče Daniela, više ga nikada nije vidjela i nema pojma što se s njim dogodilo.
Tamara je u međuvremenu počela raditi na brodovima na Bahamima kako bi preboljela traumu i zaključila je: “Još uvijek ne želim ići u tamnu vodu, ali preživljavanje toga daje ti i potpuno novi pogled na život.”
“Umiranje za mene u tom razdoblju nije bila opcija, pa sam samo morala zadržati dobre misli i reći: ‘U redu, izdržala sam još jednu minutu, izdržala sam još pet minuta, izdržala sam još jedan sat.’ I samo nastaviti i razmišljati o, znate, svojoj obitelji ili svojoj budućnosti, i ne prepuštati se negativnim mislima. To je način na koji sam preživjela”, zaključila je.
Tijelo Christy, koja je imala samo 19 godina i bila je iz Chicaga, nikada nije pronađeno.