Godišnji izveštaji Agencije za zaštitu životne sredine o kvalitetu vazduha pokazuju da je vazduh veoma zagađen u svim velikim gradovima u Srbiji, iako na sajtu Agencije nije objavljen izveštaj za prošlu godinu.
Milenko Jovanović, član tima koji je postavio veliki broj mernih stanica za praćenje kvaliteta vazduha u Srbiji, kaže za RTS da će uvođenjem evropskog indeksa izveštaji biti rigorozniji kada je u pitanju informisanje građana.
– Predstavnici Vlade i države već znaju kakav je kvalitet vazduha, a odloženo objavljivanje izveštaja nije dobra poruka građanima.
Nove kategorije kvaliteta zraka – sada ih je šest umjesto pet – vrlo su stroge, prema evropskim standardima, a sve prema preporukama SZO.
Imaćemo isti loš kvalitet vazduha, negativan uticaj na zdravlje, više kategorija u koje ove koncentracije padaju, kao i “црњу слику” u prikazu, ne u objektivnim koncentracijama, već u vizuelnom prikazu.
Možda će nekome biti pametnije da se ozbiljnije bavi tim dijelom posla.
Koji su najveći izvori zagađenja vazduha u Srbiji?
– Već više od decenije se zna da su to lokalna ložišta, manje elektrane, saobraćaj i industrija.
Doprinos nije svugdje isti, ali općenito su lokalna ložišta najveći izvor. Manje-više su popisani, zna se njihov broj.
Bez njihovog smanjenja, nema otklanjanja uzroka.
Liječenje posljedica je jedno, a mi imamo uzrok zagađenja – emisije na izvoru. Ovo je prvi princip ekologije. Do sada to nije riješeno ni približno potrebnim tempom.
Sve više ljudi prati aplikacije koje pokazuju kvalitet zraka u svijetu i Evropi. Zašto je naša regija među najzagađenijima? Šta su zemlje EU učinile da možemo primijeniti?
– Evropski indeks je samo reprezentacija, a suština je u tome šta najviše ugrožava zdravlje građana.
Evropske zemlje su dale prioritet smanjenju izvora zagađenja.
To nije reprezentacija, već konkretno smanjenje emisija. Imamo stopu smrtnosti više od pet puta veću nego u Njemačkoj, to su problemi.
Moraju se preduzeti radnje.
Koje su mjere?
– Smanjenje izvora. Lokalna ložišta, kojih u Srbiji ima oko milion, moramo smanjiti za najmanje 500.000.
Moramo da prepolovimo požarišta u Beogradu, kojih ima oko 300.000, da bismo videli poboljšanje kvaliteta vazduha.
Bez toga nema rješenja: nijedan filter ne može poboljšati kvalitet zraka. Nema političke volje, nema uloženog novca, nema dovoljno stručnjaka da se to riješi.
Saobraćaj i industrija moraju biti kontrolisani i smanjeni. To se govori već više od jedne decenije, ali nema pomaka jer bi praćenje pokazalo da li ima poboljšanja. Adekvatne mjere će donijeti bolji monitoring i bolji kvalitet zraka. Trenutno to nemamo.
Kako vrijeme utiče na zagađenje?
– Očigledno je da postoji korelacija između sezone paljenja – od 15. oktobra do kraja aprila – i meteoroloških parametara: različito toplotno stanje atmosfere, duža noć, kraći dan, manje vetra.
Zbog toga se zemlja hladi, često dolazi do temperaturnih inverzija – nema vjetra i sve što se emituje nakuplja se u jednoj kupoli i ne odlazi nikuda. Zato se koncentracije povećavaju svakim danom – isti izvor, ista količina.
To je viša sila. Možemo očekivati da će košava u narednim danima riješiti problem, ali to ne zavisi od nas.
Jedino što država treba da uradi jeste da smanji izvore – ložišta, da pod većom kontrolom reguliše saobraćaj i industriju.
Kvalitet zraka kontroliše oko 90 državnih mjernih stanica u zemlji. Podaci za ovu godinu pokazuju da je u 85 naselja prekoračena dozvoljena vrijednost čestica PM10. U ovim gradovima živi tri četvrtine stanovništva Srbije.