Na tipičnom danu, Mai Rupa putuje kroz svoju matičnu državu Shan, u istočnom Mjanmaru, dokumentirajući utjecaj rata.
Video novinar s mrežnim vijestima SHWE PHEE MINE, on putuje na udaljene gradove i sela, prikupljajući snimke i provode intervjue o pričama u vezi sa situacijom za lokalne civile koji žive u ratnoj zoni.
Njegov posao je prepun rizika. Putevi su vidljivi sa minama i postoje slučajevi kada je prekrio iz vazduhoplovne bombardiranje i artiljerijskog granatiranja.
“Bio sam svjedok bezbrojnih ljudi koji su povrijeđeni, a civili umiru ispred mene”, rekao je Mai Rupa.
“Ova iskustva srca duboko su me utjecala na mene”, rekao je Al Jazeeri: “Ponekad je dovelo do ozbiljne emocionalne nevolje.”
Mai Rupa jedan je od malog broja hrabrih, neovisnih novinara koji još uvijek izvještavaju o terenu u Mjanmaru, gdje je vojnim pukom iz 2021. godine razbio krhki tranziciju zemlje u demokratiju i izbrisane medijske slobode.
Kao i njegove kolege na Shwe Phee Myay – ime koje se odnosi na bogatu istoriju stajašta – Mai Rupa preferirana da će proći naziv olovke zbog rizika javnog identificiranja kao novinara s jednom od posljednjih preostalih neovisnih medijskih mjesta koji rade unutar zemlje.
Većina novinara pobjegla je u Mjanmaru nakon preuzimanja vojske i šireg građanskog rata. Neki nastavljaju pokriće čineći prekogranične izlete iz radnog baza u susjednom Tajlandu i Indiji.
Ali osoblje u Shwe Phee Myayu – burmskim kanalima, sa korijenima u etničkim ta’ang zajednicama Shan države – nastaviti izvještavati iz zemlje, koji pokriva regiju Mjanmara u kojem se nekoliko etničkih oružanih grupa bori protiv vojne i ponekad su se sukobile međusobno.
Borba za održavanje javnosti informisano
Nakon što je Mjanmarova vojska pokrenula državni udar u februaru 2021., novinari Shwe Phee Myay suočili su se sa novim rizicima.
U martu te godine, dva novinara sa izlazom usko su pobjegli u hapšenju dok su pokrivali proteste demokratije. Kada su vojnici i policija prevrnuli svoju kancelariju u državnom kapitalu sjevernog Shana, dva mjeseca kasnije, cijeli tim je već krenuo u skrivanje.
Tog septembra, vojska je uhapsila video reporter organizacije, koju je Phuong uhapsio, za navodno podsticanje i širenje “lažnih vesti”. Služila je skoro dvije godine u zatvoru. Ostatak 10 osobe shwe phee myay tim raštrkao je nakon hapšenja, koji je stigao usred šire pukotine Mjanmar vojske na medijima.
Rasprostirao se preko države sjevernog Shana na istoku zemlje, reprezentacija vijesti u početku se borila da nastavi svoj rad. Odlučili su izbjeći urbana područja u kojima bi se mogli susresti sa vojskom. Svaki je dan bio borba za nastavak izvještavanja.
“Nismo mogli putovati na glavnim putevima, samo nazad puteve”, prepričao je Hlare Nyiem, pomoćni urednik sa Myay-om Shwe Phee.
“Ponekad smo izgubili četiri ili pet radnih dana u sedmici”, rekla je.
Unatoč opasnostima, novinari Shwe Phee Myyay nastavili su sa svojim tajnim radom kako bi javnost informisala.
Kad se magnitude 7,7 zemljotres pogodio Centralni Mjanmar 28. marta, ubijajući više od 3.800 ljudi, novinari Shwe Phee Myay bili su među nekoliko sposovnih da dokumentiraju nakon toga iz zemlje.
Vojska je blokirala većinu međunarodnih medijskih mjesta da pristupaju zemljotresnim područjima, navodeći poteškoće sa putovanjima i smještajem, a nekoliko lokalnih novinara koji su i dalje potajno radili u zemlji preuzeli su velike rizike za dobivanje informacija na vanjski svijet.
“Ovi novinari i dalje otkrivaju istine i čine da su glasovi ljudi čuli da je vojni režim očajan da utihne”, rekao je Thu Thu Aung, naučnik javne politike na Univerzitetu u Oxfordu koji je proveo istraživanje minijskih pejzaža posteljina Mjanmar.
Povrh građanskog rata i prijetnji koje predstavljaju Mjanmarov vojni režim, minamarski novinari su naišli na novu prijetnju.
U januaru, administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa i odsjek njegovog milijardera povjerenja Elona Mošusa (Doge) započela je demontiranje Agencije Sjedinjenih Država za međunarodni razvoj (USAID).
USAID je izdvojio više od 268 miliona dolara prema podršci neovisnim medijima i slobodnom protoku informacija u više od 30 zemalja širom svijeta – iz Ukrajine do Mjanmara, prema novinarskom zagovorniku Novinarima bez granica.
U februaru je Guardian izvijestio o tome kako zamrzavanje USAID sredstava stvorilo “egzistencijalnu krizu” za izgnan mimanske novinare.
Situacija se pogoršala dalje sredinom marta, kada je Bijela kuća proglasila planove za američku agenciju za globalne medije (USAGM) da smanji operacije na minimum. Nadgledanje USAGM – između ostalog – Glas Amerike i Radio Free Asia, koji su bili vodeći pružatelji vijesti o Mjanmaru.
Prošle sedmice RFA je najavio da je otpustio 90 posto svog osoblja i prestao je da proizvede vijesti u Tibetanu, Burmese, Ujgurski i Laoski jezici. VOA se suočio sa sličnom situacijom.
TIN TIN NYO, generalni direktor Burme News International, mreža od 16 lokalnih, nezavisnih medijskih organizacija sa sjedištem u unutrašnjosti i izvan Mjanmara, rekao je gubitak usluga burmanskog jezika koje pruža VOA i RFA stvorili su “zabrinjavajuće vakuum”.
Nezavisni medijski sektor Mjanmara također se u velikoj mjeri oslanjao na međunarodnu pomoć, koja je već bila mršav, rekao je Tin Tin Nyo.
Mnoge lokalne minmarske vijesti već su bile “boreći se za nastavak proizvodnje pouzdanih informacija”, kao rezultat smanjenja financiranja USAID-a koje je dovelo Trump i izvršio Muskov dogor, rekla je.
Neki su otpustili osoblje, smanjile svoje programiranje ili suspendirane operacije.
“Smanjivanje nezavisnih medija smanjen je kapacitet za nadgledanje [false] Narativi, pružaju rana upozorenja i brojač propagande, na kraju slabljenje pokreta pro-demokratije “, rekao je Tin Tin Nyo.
“Kada nezavisni mediji ne daju vijesti, politike kreatori širom svijeta bit će nesvjestan stvarne situacije u Mjanmaru”, dodala je.
‘Stalan strah od hapšenja ili čak smrti’
Trenutno 35 novinara ostaje zatvoreno u Mjanmaru, čineći ga u svijetu trećeg najgoreg zatvora novinara nakon Kine i Izraela, navodi Odbor za zaštitu novinara.
Zemlja je iznosila 160. iz 180 zemalja na novinarima bez obruba Svjetskih indeksa slobode štampe.
“Novinari na terenu moraju raditi pod stalnim strahom od hapšenja ili čak smrti”, rekao je Tin Tin Nyo.
“Vojna Junta tretira medije i novinare kao kriminalce, posebno ciljajući ih da ušutka pristupu informacijama.”
Uprkos opasnostima, Shwe Phee Myay i dalje objavljuje vesti o događajima unutar Mjanmara.
Sa milion sljedbenika na Facebooku – digitalna platforma u kojoj većina ljudi u Mjanmaru dobiva svoje vijesti – pokrivenost Shwe Phee Myay postao je još kritičniji od vojnog puča u 2021. i širok građanski rat.
Osnovan 2019. godine u Lashiju, Shwe Phee Myay bio je jedan od desetaka nezavisnih medijskih medija koji su se pojavili u minamaru tokom desetke dugih političkog otvaranja, koji je počeo u 2011. godini sa pojavom zemlje iz pola stoljeća relativne međunarodne izolacije pod autoritarnom vojnom vlašću.
Cenzura prije objavljivanja završila je u 2012. usred šireg skupa reformi politike kao što je vojska složila da omogući veću političku slobodu. Novinari koji su živeli i radili u egzilu za medije poput Demokratskog glasa Burme, Irrawaddy i Mizzima vijesti počeli su se oprezno vraćati kući.
Međutim, natječene slobode štampe zemlje došle su na naprezanje tokom izrade Nacionalne lige Aung San Suu Kyi za demokratiju, koja je u 2016. godini došla na vlast u 2016. godini kao rezultat vojne političke reforme.
Vlada Aung San Suu Kyi i blokirali su nezavisni medijski pristup politički osjetljivim područjima, uključujući rakinu državu, gdje je vojska počinila brutalnu kampanju etničkog čišćenja protiv Rohingya zajednice i za koje se sada suočava sa međunarodnim optužbama za genocid.
Ali situacija za neovisne novinare dramatično se pogoršala nakon puča iz 2021. godine. Kako se vojska nasilno puknula mirnim protestima protiv generala koji oduzimaju snagu, ograničila je internet, opozvane medijske licence i uhapsile desetine novinara. To je nasilje pokrenulo oružanu ustanak preko Mjanmara.
“Ako prestanemo, ko će nastaviti baviti tim pitanjima?”
Shwe Phee MyAy ukratko se smatra preseljenjem na Tajland jer se situacija pogoršala nakon puča, ali oni koji vode vesti odlučili su ostati u zemlji.
“Naša volja je bila da ostanemo na vlastitom zemljištu”, rekao je Mai Naw Dang, koji je do nedavno služio kao urednik prijevoda burmanskog na engleski.
“Naša perspektiva je bila da prikupiti vijesti i skupljati snimke, trebali smo biti ovdje.”
Njihov rad je tada preuzeo novi intenzitet u oktobru 2023. godine, kada je savez etničkih oružanih organizacija pokrenuo iznenađenje na vojnim izlaznim okupljanjima u državi Shan u blizini granice sa Kinom.
Ofanziva je obilježila veliku eskalaciju u mijanmarskom sukobu; Vojska, koja je kao rezultat izgubila značajnu teritoriju, osnaglavljena zračnim napadima, kasetnom municijom i granatiranjem. U roku od dva mjeseca, više od 500.000 ljudi raseljeno je zbog borbe.
Sa nekoliko vanjskih novinara u stanju da pristupe državi Sjeverno Shan, Shwe Phee Myay je jedinstveno pozicioniran da pokrije krizu.
Zatim u januaru ove godine, Shwe Phee Myay je također primio obavijest da je USAID sredstva odobrena u novembru više ne dolaze i nakon smanjenog izvještavanja o terenskoj teren, otkazana obuka i proizvodnja u vezi sa zanimljivim vijestima.
“Mi rizikujemo da izvijestimo o tome kako ljudi utječu na rat, ali naši napori izgledaju nepriznati”, rekao je glavni urednik Mai Rukaw.
“Iako imamo snažnu bazu ljudskih resursa na zemlji, suočeni smo sa značajnim izazovima u osiguravanju finansiranja da nastavimo svoj rad.”
Tijekom sastanka osoblja, Mai Rukaw podigao je mogućnost isključivanja SHWE PHEE MINAY sa svojim kolegama.
Njihov odgovor, rekao je, bio da nastavi čak i ako se novac osuši.
“Uvek se pitamo: ako prestanemo, ko će nastaviti baviti tim pitanjima?” Rekao je.
“To pitanje nas drži da se krećemo naprijed.”