Pampore, kašmir koji se primjenjuje indijanca – U 4 ujutro, prije prvog poziva za molitvu odjeku kroz Pampore’s Scafrona polja u okrugu Pulwama Indijanke, naigrani Kašmir, 52-godišnja Bashir Ahmad Bhat izlazi sa lampom.
Hrskav zrak nosi miris tla, ali njegov srce tone – njegove dragocjene šafranske ugrađene, njeguju mesecima, leže opušteno, proždirene preko noći.
“To je poput rata”, kaže Bashir, njegov glas ispunjen iznervirajućim. “Vodili smo klimatske promjene, borili su se s niskim tržišnim cijenama.”
“Ali ko bi mislio da ćemo se morati boriti protiv divova?”
Generacije, poljoprivrednici poput Bashira obrađivali su šafran u Pamporeu, srcu industrije Indije i trećeg po veličini u svijetu nakon Irana i Avganistana.
Zemljište se ovdje smatra svetim mještanima, proizvodeći neke od najboljih svjetskih šafrana sa neusporenim 8,72 posto crocinom. Crocin određuje vrijednost šafranske boje i antioksidansa: veća vrijednost, to je bolji kvalitet. Kašmirov šafran ima duboku grimiznoj nijansu i jaku aromu.
Ti su se poljoprivrednici suočili sa nizom izazova i od njih su nadmašili – iz više od tri decenije-dugim smrtonosnim sukobom između naoružanih separatista i indijskih sigurnosnih snaga, kako bi se krijumčarilo i preljubne šafran, utječe na cijene proizvođača.
Ipak, poslednjih godina najskuplja začina na svijetu se suočava s novom i neočekivanom prijetnjom u Kašmiru: Indijskog zređenog pocupina.
Rastuća prijetnja u mraku
Jednom zatvoren u šume u regiji, divokoze – zaštićene vrste u Jammu i Kašmiru – uvalili su se u farma šafrana, vođena kršenjem kršenja, gubitka staništa i klimatske promjene. Za razliku od ostalih glodara, ove noćne stvorenja duboko iskopaju u zemlju, tražeći žarulje saffronima za hranu.
Proizvodnja Kašmira je već borba već borila. Razbijeno od neadekvatnih navodnjavanja i urbanog navodnjavanja na poljoprivredno zemljište, to je palo sa 15,97 metričkih tona 1997-98 na samo 3,48 metričke tone u 2021-22.
Ali u proteklih pet do sedam godina, poljoprivrednici kažu da je razorna oštećenja kotača po divokovima složila krizu. Oni prijavljuju da gubi do 30 posto svojih kultura godišnje do divokoze.
Do 2024. godine, podaci savezne vlade pokazali su Kašmirov prinos šaffrona pao na 2,6 metričke tone, stavljajući u rizik od 45 miliona dolara industriju koja održava 32.000 porodica širom regije.
Ahmad procjenjuje da je izgubio najmanje 300.000 indijskih rupija [$3,500] vrijedi šafran u posljednje dvije godine zbog dipopupina. “U početku smo mislili da je zalutalo životinje. Ali kada smo počeli da pronađemo poljupne quills oko polja, znali smo da je problem veći.”
Neuspjela rješenja
Šumski odjel u regiji, koji prepoznaje rastuće zaraze, pokušao je prošle godine organskog reprezentacije. Poljoprivrednici su se nadali da će to čuvati divokoze u zaljevu.
“Radilo je neko vreme, ali su se vratili”, kaže 45-godišnji Abdul Rashid, još jedan poljoprivrednik iz područja. “Sada kopaju još dublje, kao da su prilagođeni.”
Neki su poljoprivrednici pribjegli tradicionalnim metodama: postavljanje trnjanskih grmova oko svojih polja, postavljajući reflektore ili čak patroliranje noću. Ništa od toga nije uspjelo. Kopine su neumoljivi.
“Potrebna su nam stvarna akcija, ne samo reči”, kaže Rashid, čija zemlja graniči Ahmadove. “Ako se ovo nastavi, Kašmiri Saffron će nestati.”
Invazija za divokoze nije samo lokalni problem. Kašmirov šafran je globalna roba, a svaki poremećaj u ponudi mogu poslati valove putem međunarodnog tržišta, recimo insajderima u industriji.
Iran’s Saffron – koji predstavlja oko 85 posto začina proizvedenog globalno – ima niži sadržaj krokina (6,82 posto) od svog kašmiri rođaka.
Kao što kašmirovi prinosi pad, trgovci se boje iranske dominacije nad tržištem će se proširiti još više nego što to već čini.
“Ako se čak 5 posto usjeva izgubi za divokoze, to je gubitak od 29 miliona rupija (350.000 dolara) godišnje”, kaže Bilal Ahmed, šafran trgovac u Srinagaru. “Cijene će se povećati, a Kašmiri Saffron može postati luksuz koji može priuštiti.”
Sudbina Kašmirovog ‘Crvenog zlata’
Kako se zoru probija preko Pamporea, Bashir Ahmad prikuplja raštrkane kvile koji su ostavljeni po divokovima. Uzdahne, znajući da će se večeras, ciklus ponoviti.
Za sada se bitka nastavlja. Ali poljoprivrednici poput Ahmada straha da gube i da se svijet uskoro morati suočiti sa budućnošću bez kašmira u cijelosti “Crveno zlato”: unca šafrana na globalnom tržištu košta više od zlata.
“Ako nastave dolaze, nećemo ostati ništa”, kaže on, treseći glavu. “Ova zemlja je vekovima dala sa šafranom. Ako ga izgubimo, gubimo dio samog kašmira.”
Invazija polja u Pamporeovu polja šaffrone nije slučajno. Mir Muskan un Nisa, istraživački naučnik na stručnom univerzitetu za poljoprivredne nauke i tehnologiju, kaže da uništavanje staništa i smanjenje šumskog pokrivača čine manje izvora hrane dostupne u izvornim izvorima noćnih proizvoda. Dakle, safroni šafrana pružaju lako dostupnu i hranljivu alternativu.
“Njihova navika i hranjenje navika ne samo da smanjuju prinose šafrana, već i oštećuju zdravlje tla, utječući na buduće kultivaciju”, kaže ona.
Objašnjava da poljoprivrednici moraju usvojiti zaštitne mjere poput duboko postavljenih žičane ograde, koje šire 1,5 metra (5 stopa) pod zemljom kako bi se teže otežavalo divokoze i drugim glodarima da kopaju njihov put ispod njih. Prirodni repelenti i senzori koji aktiviraju pokret koji bljesne svjetlo ili zvuče kada se životinje pristupi, tako da ih plašemo, su druge mogućnosti, kaže ona.
Osmišljavanje tehnika za sigurno zarobiti divokoze i preseljenje “je presudno za zaštitu i usjeva i pobornog stanovništva”, dodaje ona.
Klimatske promjene igrale su značajnu ulogu u Kašmirovom porcupinom izazovu, kažu stručnjaci. Neuređeni vremenski obrasci su izmijenili vegetacijski ciklusi, utječući na dostupnost tradicionalnih izvora hrane za podopce. Topli Witers, koji su nekada bili rijetki u Kašmiru, sada omogućuju da poljupce ostanu aktivni za duže vremenske periode, oštećujući farme šafrana više nego prije.
Štaviše, divlji predatori poput leoparda i divljih pasa pomogli su održavanju ekološke ravnoteže čuvanjem brojeva poponivanja pod kontrolom. Međutim, s populacijama grabežljive populacije Zbog uništavanja staništa i ljudske aktivnosti čini se da su poborski brojevi porcutira, recimo stručnjaci za divlje životinje. Navode nagli porast viđenja i oštećenja usjeva, iako ne postoji službeni popis popisa divoka.
Šta se može učiniti?
Divljač i poljoprivredni stručnjaci sada istražuju moguća rješenja za suzbijanje zapirnih prijetnji.
“Jedan prijedlog je kontrolirano ponovno uvođenje prirodnih grabežljivca, poput obnavljanja ekološke ravnoteže. Međutim, to ostaje kontroverzno, jer bi moglo predstavljati rizike za stoku i ljudska naselja”, kaže Zaheer Ahmad, stručnjak za divlje životinje.
Neposruje rješenje koje su neki poljoprivrednici pokušali su ograditi i hvatati. Iako se električna ograda dokazala pomalo efikasna u odvraćajućim divokovima, za mnoge poljoprivrednike za male poljoprivrednike. Zakopavanje i preseljenje divokoze, ako se sustavno provede, moglo bi ponuditi održivu alternativu.
Naučnici također razvijaju biorazgradive repelente koji mimični mirisi grabežljivca zaplaše popise. Za razliku od testiranja organskog repelentnog spreja, što je dalo mješovite rezultate, ove nove formulacije imaju za cilj pružiti trajniju odvraćanje bez naštećenja okoliša.
Zaštitni useci saffronima je posebno izazovan, kaže Intesar Suhail, regionalni šef očuvanja divljih životinja i zaštite šuma za Sjevernu Kašmir.
. Bijela boja odražava sunčevu svjetlost, čuvajući štetočine, dok gusene torbe djeluju kao fizičke barijere.
Ali te taktike ne rade za šafran, uzgajaju se sa sijalica na otvorenim poljima, kaže on.
Sadnja specifična vrsta poput pelita ili divljeg yama “Oko poljskih perimetara mogu poslužiti kao odvraćanje”, kaže on. Ove biljke emitiraju mirise da poborne divokoze.
“Takođe, prskanje rješenja bibera oko sijalica mogla bi pomoći, pod uslovom da ne nanosi štetu usjevu.”
Međutim, poljoprivrednici saffronom kažu da im treba pomoć vlade uvesti te promjene.
Naknada za gubitke usjeva, subvencije za ograde i dugoročne politike upravljanja divljim životinjama mogle bi pomoći ublažavanju krize, kažu.
A vrijeme se ponestaje.
“Nekada smo se brinuli o vremenu ili tržištu, ali sada gubimo usjeve prije nego što dođe do žetve”, kaže Ghulam Nabi, 39-godišnjakinja čija je farma pored Ahmada. “Ako se to nastavi, naš živo za život će biti gotov.”