Pakistan je rekao da je pogodio više indijskih vojnih baza u ranim satima u subotu, 10. maja, nakon što je tvrdi da je Indija lansirala rakete protiv tri Pakistanske baze, obeležavajući oštru eskalaciju u njihovoj većoj napetosti, kao što su susjedi bliže sveobuhvatnom ratu.
Dugočajni neprijateljstva, uglavnom nad spornom regijom Kašmira, izbili su u obnovljenu borbu nakon smrtonosnog aprila 22. aprila napad na kašmiru u indijanskom danu u kašmiru koji su vidjeli 25 turista i lokalnog vodiča ubijenog u napadama oružane grupe. Indija je okrivila Pakistan za napad; Islamabad je negirao bilo kakvu ulogu.
Od tada su se narodi bavili u nizu tit-for-tat poteza koji su započeli diplomatskim koracima, ali brzo su se pretvorili u združnu vojnu konfrontaciju.
Kako obje strane eskaliraju granatiranje i raketne napade i čine se na putu do pune bitke, neviđena stvarnost zuri ne samo na 1,6 milijardi ljudi Indije i Pakistana, ali u svijetu bi bio prvi izdvojeni rat između njih bio prvi i uvijek između dva nuklearna nacija.
“Bilo bi glupo da bi bilo jedna strana lansirala nuklearni napad na drugo … to je malo vjerovatno da se nuklearno oružje koristi, ali to ne znači da je nemoguće”, rekao je Dan Smith, direktor Instituta za međunarodni istraživački institut Stožer.
Pa, kako smo stigli ovde? Kakvi su nuklearni arsenali Indije i Pakistana? A kad – prema njima – mogu li koristiti nuklearno oružje?
Kako napetosti su spiralirale od 22. aprila
Indija je odavno optužila prednju otpornost (TRF) – Napadač koji je u početku tražio napad Pahalgam, prije nego što je proxy za ubojstvo, pakistansku naoružanu grupu koja je u više nastanka ciljala u Indiju, uključujući u 2008. godini koji su napustili više od 160 ljudi mrtvih.
Novi Delhi okrivio je Islamabad za napad Pahalgama. Pakistan je negirao bilo kakvu ulogu.
Indija se povukla iz bilateralnog pakta na dijeljenje vode, a obje su strane umanjile diplomatske misije i proterali su jedni druge građane. Pakistan je također prijetio da će izlaziti iz drugih bilateralnih pakta, uključujući sporazum SIMLA iz 1972. godine koji su susjedi veže sa primirskom linijom u spornom kašmiru, poznatom kao linija kontrole (lokal).
Ali 7. maja Indija je lansirala val raketnih napada na lokacije u Pakistanu i Pakistanu koji se daju Kašmir. Tvrdio je da je pogodio “terorističku infrastrukturu”, ali Pakistan kaže da su ubijene najmanje 31 civile, uključujući dvoje djece.
8. maja Indija je lansirala dronove u pakistanskom zračnom prostoru, dostižući glavne gradove zemlje. Indija je tvrdila da je retaliating i da je Pakistan ispalio rakete i dronove na tome. Zatim, za dvije noći zaredom, gradovi u Indiji i indijanska kašmir prijavili su eksplozije da su se novi Delhi tvrdili rezultat pokušaja pakistanskih napada.
Pakistan je odbio slanje raketa i dronova u Indiju 8. maja i 9. maja – ali to se promijenilo u ranim satima od 10. maja, kada je Pakistan prvi put tvrdio da je Indija ciljala tri svoje baze s raketom. Ubrzo nakon toga Pakistan je tvrdio da je udario najmanje sedam indijskih baza. Indija još nije odgovorila ni u Pakistanske tvrdnje da su indijske baze pogođene ili na navode Islamabada da su novi Delhi pokrenuli rakete na svojim vojnim instalacijama.
Koliko nuklearnih bojeva imaju Indiju i Pakistan?
Indija je prva sprovela nuklearne testove u maju 1974. godine, prije nego što su sljedeći testovi u maju 1998., nakon čega je proglasio nuklearno stanje oružja. U roku od nekoliko dana, Pakistan je lansirao niz šest nuklearnih testova i zvanično je postao i nuklearno naoružano stanje.
Svaka strana je ubrzala da izgradi ruke i nuklearne zalihe veće od drugog, projekt koji ih koštaju milijarde dolara.
Indija se trenutno procjenjuje da ima više od 180 nuklearnih bojeva. Razvio je duže rakete i mobilne rakete koje su zasnovane na zemljištu sposobne da ih isporučuju i radi sa Rusijom za izgradnju brodskih i predodmorskih raketa, prema Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS).
Pakistanska arsenal, u međuvremenu, sastoji se od više od 170 bojeva. Zemlja uživa tehnološku podršku iz svog regionalnog saveznika, Kine, a njezina zaliha uključuje prvenstveno mobilne balističke rakete za kratko-srednje i srednje doseg, s dovoljno raspona za pogodak samo u Indiji.
Koja je nuklearna politika Indije?
Interes Indije za nuklearnu snagu u početku je izazvana i proširena pod svojim prvim premijerom Jawaharlalom Nehruom, koji je željan iskoristio ga za povećanje proizvodnje energije. Međutim, u posljednjih desetljeća, zemlja je učvrstila svoj nuklearni status energije kako bi odvratila svoje susjede, Kinu i Pakistan, nad teritorijalnim sporovima.
Prva i jedina nuklearna doktrina iz nove Delhija objavljena je 2003. godine i nije formalno revidirana. Arhitekta te doktrine, pokojni strateški analitičar K Subrahmanyam, bio je otac trenutnog ministra vanjskih poslova Indije, Jaishankar.
Samo premijer, kao šef političkog vijeća nuklearne komande, može autorizirati nuklearni štrajk. Indijska nuklearna doktrina izgrađena je oko četiri principa:
- Nema prve upotrebe (NFU): Ovaj princip znači da Indija neće biti prva koja je pokrenula nuklearne napade na svoje neprijatelje. Samo će se osvetiti nuklearnim oružjem ako je prvi put pogođen u nuklearnom napadu. Doktrina u Indiji kaže da može pokrenuti odmazdu protiv napada počinjenih na indijskom tlu ili ako se uzaludsko oružje koristi protiv njegovih snaga na stranom području. Indija se takođe obavezuje da ne koristi nuklearno oružje protiv ne-nuklearnih stanja.
- Vjerodostojna minimalna odvraćanje. Indija tvrdi da je njen nuklearni arsenal osiguranje od takvih napada. To je jedan od razloga zbog kojih novi Delhi nije potpisnik na nuklearni sporazum o nešireširanju (NPT), jer održava da sve zemlje jednolično razoružaju prije nego što učini isto.
- Masivna odmazda: Izračunat će se u indijskoj odmazdi na prvoklad od agresora da nanese takvo uništavanje i štetu da će uništiti neprijateljske vojne sposobnosti.
- Izuzeci za biološko ili hemijsko oružje: Kao izuzetak od NFU-a, Indija će koristiti nuklearno oružje protiv bilo kojeg stanja koja cilja zemlju ili njene vojne snage u inostranstvu s biološkom ili hemijskom oružjem, navodi doktrinu.
Šta je Pakistanska nuklearna politika?
- Strateška dvosmislenost: Pakistan nikada nije zvanično objavio sveobuhvatnu izjavu o politici o svom nuklearnom oružju, što mu daje fleksibilnost da potencijalno postavi nuklearno oružje u bilo kojoj fazi sukoba, jer je prijetio da će učiniti u prošlosti. Stručnjaci široko vjeruju da je od početka, netranzija Islamabada bila strateška i značila je djelovati kao odvraćanje u indijsku vrhunsku konvencionalnu vojnu snagu, a ne na samo u Indijskoj nuklearnoj moći.
- Četiri okidača: Međutim, 2001. godine, generalni poručnik (RETD) Khalid Ahmed Kidwai smatrao je ključnim strategima uključenim u Pakistansku nuklearnu politiku, te savjetnik za nuklearnu komandnu agenciju, postavila četiri široke “crvene linije” ili okidači koji bi mogli rezultirati implementacijom nuklearnog oružja. Oni su:
Prostorni prag – Svaki gubitak velikih dijelova pakistanskog teritorija mogao bi jamčiti odgovor. Ovo takođe čini korijen njegovog sukoba sa Indijom.
Vojni prag – Uništavanje ili ciljanje velikog broja njegovih snaga zraka ili kopnenih snaga moglo bi biti okidač.
Ekonomski prag – Radnje po agresorima koji mogu imati efekt gušenja na Pakistansku ekonomiju.
Politički prag – Radnje koje vode ka političkoj destabilizaciji ili velikom unutrašnjoj ransu.
Međutim, Pakistan nikada nije napisao koliko je veliki gubitak teritorije njegovih oružanih snaga trebao biti za ove okidače da se krenu.
Da li se promijenila Indijski nuklearni držanje?
Iako je službena doktrina u Indiji ostala isti, indijski političari su posljednjih godina podrazumijevali da nejasnije držanje u vezi s politikom prve upotrebe može biti u radovima, vjerojatno da se podudaraju sa Pakistanskim stavom.
U 2016. godini, tada je indijska ministrica odbrane Manohar Parrikar doveo u pitanje ako je Indija trebala nastaviti obvezujući se na NFU. U 2019. godini sadašnji ministar obrane Rajnath Singh rekao je da je Indija do sada strogo pridržavala politiku NFU-a, ali da bi promjene situacije mogle utjecati na to.
“Ono što se događa u budućnosti ovisi o okolnostima”, rekao je Singh.
Indija usvajanje ove strategije može se posmatrati kao proporcionalno, ali neki stručnjaci imaju zapis da je strateška dvoznanja dvorska mač.
“Nedostatak poznavanja Crvenih linija protivnika mogao bi dovesti do nehotice, ali moglo bi se obuzdati i zemlja od uključivanja u akcije koje mogu pokrenuti nuklearni odgovor”, bilježi stručnjak Lora Saalman u komentaru Međunarodnog instituta za mirovne istraživanje u Stockholmu (SIPRI).
Je li se promijenilo nuklearni držanje Pakistana?
Pakistan se preselio iz dvosmislene politike da nije u poslednjim godinama pravobilježeno pravokušio doktrinu u više glasnika “bez NFU”.
U maju 2024., Kidwai, savetnik za nuklearni komandni agencije, rekao je tokom seminara da Islamabad “nema nikakvu politiku prve upotrebe”.
Značajno, Pakistan je, od 2011. godine razvio niz takozvanih taktičkih nuklearnog oružja. TNWS su nuklearno oružje kratkog dometa dizajnirane za više učvršćenih štrajkova i trebaju se koristiti na bojnom polju protiv suprotstavljene vojske bez prorodljivog raščlanjivanja.
U 2015. godini tada je ministar vanjskih poslova Aizaz Chaudhry potvrdio da se TNW-ovi mogu koristiti u potencijalnom budućem sukobu s Indijom.
U stvarnosti, međutim, stručnjaci upozoravaju da i ove ratne glave mogu imati eksplozivne prinose do 300 kilotonskih, ili 20 puta veći od bombe koje su uništile Hirošimu. Ne samo da takve eksplozije mogu biti katastrofalne, već neki stručnjaci kažu da bi mogli dobro utjecati na pakistansku vlastitu graničnu populaciju.