Johannesburg, Južna Afrika – Na hladnoj nedjelju navečer u Johannesburgu ili Međunarodna zračna luka Tambo bila je ispunjena turistima i putnicima koji ulaze i izlazeći u najprometniji aerodrom u Južnoj Africi.
Na jednoj strani međunarodne dvorane odlaska, nekoliko desetaka ljudi – njihovi troli su gomilali prtljag, putnički jastuci i dječje ćebad – dok su čekali da ukrcaju na charter let za međunarodnu zračnu luku Washington Dulles u Sjedinjenim Državama.
Odjeven se ležerno i udobno za 13-satno putovanje koje bi slijedilo, grupa – većina mladih, svi bijela – razgovarala je među sobom dok su izbjegavali gledatelje. Iako su se pomiješali u užurbani terminal oko njih, to nisu bili obični putnici. Bili su afrikaneri napuštajući Južnu Afriku da budu izbjeglice u Americi Donalda Trumpa.
Kada se Charl Kleinhaus prvi put prijavio za preseljenje izbeglice u SAD-u početkom ove godine, rekao je zvaničnicima da su mu prijetili i da su ljudi pokušali zatražiti svoju imovinu.
46-godišnjakinja, koji je tvrdio da posjeduje farmu u Limpopu, najsjedrijedstvoj provinciji Južne Afrike, nije tražio dokaz o tim prijetnjama ili davati detalje u vezi s tim kada su se pojavili navodni incidenti.
U nedjelju se pridružio desecima drugih koje je Trumpov administracija prihvatio kao dio pilotskog programa koji daje azil ljudima iz Afrikanerske zajednice – potomci uglavnom holandskih kolonizatora koji su doveli u brutalni režim aparthejda gotovo pet decenija.
Trumpova administracija tvrdi da se bijelci suočavaju sa diskriminacijom u Južnoj Africi – zemlju u kojoj čine oko 7 posto stanovništva, ali posjeduju više od 70 posto zemlje i zauzimaju većinu top menadžerskih položaja.
“Želim da znate da ste ovde dobrodošli i da poštujemo ono što ste se morali baviti ovih posljednjih nekoliko godina”, rekao je američki zamjenik državnog sekretara Christopher Landaua i ostalim kada su sleteli u Dellas International u Virdžiniji.
“Poštujemo dugu tradiciju vaših ljudi i ono što ste postigli tokom godina”, rekao je u ponedjeljak.
Govoreći novinaru na aerodromu, Kleinhaus je rekao da nikada nije očekivao da će ova exproprijacija zemljišta biti tako daleko “u Južnoj Africi.
On se odnosio na nedavno doneseni akt o eksproprijaciji, koji omogućava južnoafričkoj vladi, u izuzetnim okolnostima, uzimaju zemljište za javnu upotrebu bez naknade. Pretoria kaže da je mjera usmjerena na uklanjanje aperatske nepravde, kao crne južnoafrike koji čine više od 80 posto stanovništva još uvijek posjeduju samo 4 posto zemlje.
Južnoafrički zvaničnici kažu da zakon nije rezultirao bilo kojim granicama zemljišta. Takođe nema evidencije o izdvajanju Kleinhausove imovine.
Kleinhaus je netaknuo bilo kakve prijetnje, a vlada nije bila svjesna nikoga ko je možda prijetio njegovoj imovini, ministar u Predsjedništvu Khumbudzo Ntshavheni rekao je Al Jazeeri.
“Narod Južne Afrike nisu utjecali na eksproprijaciju zemljišta. Nema dokaza. Nijedna od njih nije utjecala ni na čemu se ne mogu imati ubistva farme”, naglasio je ministar.
Diskreditirani zahtjevi za “genocid”
U februaru, kada je Trump potpisao izvršni poredak koji daje status izbjeglica Afrikanerima, naveo je široko diskreditovali tvrdnje da je njihova zemlja zaplijenjena i da su brutalno ubijeni u Južnoj Africi.
Trump je u ponedeljak ponovo tvrdio da su Afrikaneri žrtve “genocida” – optužbi južnoafričkog predsednika Ćirila Ramafosa i drugi stručnjaci zasnivaju se na lažima.
“Poljoprivrednici se ubijaju”, rekao je Trump novinarima. “Bijeli poljoprivrednici su brutalno ubijeni, a zemlja je zaplijenjena u Južnoj Africi.”
Ramafosa je također zabranio tvrde da je grupa koja je napustila ove sedmice suočila s bilo kakvim progonom kod kuće.
“Odlaze, jer ne žele prihvatiti demokratsku transformaciju koja se odvija u Južnoj Africi”, rekao je.
Za 60-godišnju Samu Busu, gledanje Kleinhausa i 48 drugih Južnoafrikanci ostavljaju se preseljenje u SAD-u bio je trenutak nade.
Busa, koji se također prijavio za azil, čeka u iščekivanju za intervju koji bi je kvalificirao za preseljenje. Počela je prodavati višak domaćinstava u iščekivanju njenog novog života u SAD-u.
Polumirano poslovna žena bila je na čelu napora – putem web stranice nazvana Amerikaneri – ohrabrujući afrikanere da zanimaju zanimanje za američku ponudu da bi se u Južnoj Africi odobrili izbjeglički status.
Na pitanje kako je doživjela progon zbog svoje rase, Buba je prepričala incident u kojem se zadržala u pucnjavu u njenoj kući u Johannesburgu – komercijalni kapital Južne Afrike i jedan od najopasnijih gradova na svijetu.
Kasnije se preselila u KwaZulu-Natal na istočnoj obali zemlje, gde je vođena preduzeća koja je pružila usluge Vladi.
Na pitanje da li je vjerovala da je ciljana zbog njene rase ili je da je jednostavno žrtva zajedničkog kriminala, Busa je tvrdio da nije važno.
Nije se osjećala sigurno, rekla je. “Nisam pretjerano osjetljiv. Kad gledam Julius Helema pjevajući u ubijanju Boera, izuzetno je zastrašujuće.”
Malema, daleki lijevi vođa borca ekonomskih sloboda (EFF), često pjeva poznatu anti-aparthejdnu pjesmu, ubijaju Boer (Boer što znači poljoprivrednik u afričkim), koji su sudovi vladali ne mrzim govor ili podsticanje na nasilje.
‘Progon’
Za Busa, slično Kleinhaus, novo zakonodavstvo donijelo je u Bolster Rasno transformaciju, što uključuje specifične ciljeve zapošljavanja za kapital za zapošljavanje, “slama koja je razbila leđa kamile”.
“Eksproprijacija bez naknade je ogromno pitanje, zajedno sa amandmanom na kapital za zapošljavanje”, rekla je, rekla je da je njeno uverenje da bijelci nemaju budućnost u Južnoj Africi.
“Teško je i brzo, i to postaje jasno [white] Južnoafrikanci koji se borimo sa strahovima od domaće invazije. Ne živim na farmi, ali postoje ogromni strah zbog stalne prijetnje zločina. Postalo je jasno bijelom južnoj Afrikancima; Nije prerušen “, tvrdila je.
Narativ straha prevladava među onima koji su se bavili izbjegličkim programom uprkos činjenici da je nekoliko stručnjaka izbacilo tvrdnju da su žrtve rasno motiviranih napada, a ne uobičajeni zločin.
Južna Afrika vidi oko 19.000 ubistava godišnje. Prema podacima policije, većina žrtava ruralnog kriminala je crna, sa dokazima koji pokazuju da bijeli poljoprivrednici nisu nesrazmjerni ubijeni.
U međuvremenu, mnogi učesnici u američkom programu za preseljenje izbjeglica Afrikaner ne žive ni na farmama; Mnogi su urbani stanovnici, navodi ministar Ntshavheni.
Katia Beedan, koji živi u Cape Townu, takođe očekuje preseljenje u SAD-u. Rekla je Al Jazeeri da izbjeglički nada da ne moraju dokazati rasni progon, već jednostavno artikulirati.
“Za mene je rasko progon i politički progon”, rekla je o svojim razlozima da žele napustiti Južnu Afriku.
Trener prekrivač-koji su se pokazali na rasne transformacijske zakone usmjerene na kapital za zapošljavanje i eksproprijaciju zemljišta, što vjeruje da je vlada “prevladava sa nas”, kao ključni razlog za njenu želju da pobjegne.
Međutim, mnogi drugi južnoafrikanci vide dijelove zajednice Afrikaner – uključujući svoje desničarske lobičke grupe poput Afriforuma koji su prvi put gurnuli lažni pripovijest o “bijelom genocidu” – kao što su se jednako u nekoj trci postojali u zemlji u kojoj su se nekada smatrali superiornim zbog svoje rase.
“Mislim da se Afriforum bori sa stvarnošću običnog,” Aktivista socijalne pravde i bivši javni zaštitnik Južne Afrike, Thuli Madosela, rekao je u lokalnom TV kanalu u martu.
“Nova Južna Afrika zahtijeva da svi budemo obični, dok kolonijalizam i aparthejd učinili su bijelim ljudima posebnim ljudima.
“Mislim da su neki bijeli ljudi … [are] Želeći preokrenuti volan i pronaći razlog da budem ponovo poseban. Čini se da su našli saveznik u američkom predsjedniku “, rekla je.
‘Apsurdno i smiješno’
U februaru, kao što je Trump ubrzao napore za preseljenje Afrikanera u SAD-u, zatvorio je izbjeglički program svoje zemlje drugim azilantima iz ratnih dijelova svijeta.
Za Loren Landau iz Afričkog centra za migraciju i društvo na Sveučilištu Witwatersrand u Johannesburgu, Afrikaner izbjeglica je “apsurdna i smiješna”.
“Nisu bili dobrodošli kao turisti ili radnici za radne dozvole, ali kao izbeglice. Ideja izbjegličkog sistema je zaštititi one koji ne mogu sačuvati njihove države i ko su ja ili nasilje u društvenoj grupi.” Mogu li afrikaneri u društvenoj grupi. ” pitao je.
Iako “u Južnoj Africi”, koji su ih diskriminirali “, a afrikaneri sada” imaju manje privilegija i zaštitu nego za vrijeme apartjde “, ne može se reći da je to ukaziva na državnu politiku, dodajući da su mnogi različiti ljudi opljačkani, ubijeni i suočavaju se sa diskriminacijom u Južnoj Africi.
“Jesu li [Afrikaners] posebno žrtvovani zbog ko su oni? Apsolutno ne! ” Landau je dodao.
Rekao je da su sva statistika o vlasništvu, prihodima i obrazovanju u južnoj Africi navela da bijela populacija Južne Afrike ostale: “Oni su još uvijek daleko u vrhunskim slojevima južnoafričkog društva. Niko ne uzima njihovu zemlju. Niko ne uzima njihove zemlje.”
Čak su i obrubljene grupe koje su možda pozvale na zemlju Grabs, učinili su malo da bi donijele svoje prijetnje, posmatrače.
Međutim, za Busa, to nije važno. “Bojim se za svoju djecu. Nikad ne znate kada eff odluči da žele da ste mrtvi. To nije zemlja u kojoj želim živjeti”, rekla je. EFF je rekao da bi oni koji se odluče napustiti Južnoafričkoj africi trebaju imati svoje državljanstvo.
Suočeni sa implikacijama ove situacije, vlada razmatra da li se oni koji izlaze kako se izlaze kao izbjeglice mogu lako vratiti u zemlju. Očekuje se da će Ramafosa razgovarati o tekućoj materiji s Trumpom na sastanku u SAD-u sljedeće sedmice.
U međuvremenu, za Afrikanere sada u SAD-u, većina će se naseljavati u Teksasu, s drugima u New Yorku, Idahu, Iowa i Sjevernoj Karolini, dok im vlada pomaže da pronađu rad i smještaj.
Oni će zadržati status izbjeglice za godinu dana, nakon čega mogu podnijeti zahtjev za američku zelenu kartu kako bi ih učinili stalnim stanovnicima. Istovremeno, program preseljenja Afrikaner ostaje otvoren za druge koji se žele prijaviti.
Kad su Kleinhaus i njegova grupa stigli u ponedjeljak u SAD-u, imali su osmijehe na licu dok su se upoznali sa zvaničnicima i mahnuo američkim zastavama.
Ipak, za predsjednika Južne Afrike, njihove Preseljavanje u američkim označava “tužni trenutak za njih” – i nešto što vjeruje da možda neće trajati.
“Kao južnoafrikanci, otporni smo. Ne bježimo od svojih problema”, rekao je na poljoprivrednoj izložbi u slobodnoj državnoj provinciji u ponedjeljak.
“Ako pogledate sve nacionalne grupe u našoj zemlji, crnoj i bijeloj, ostali su u ovoj zemlji jer je to naša zemlja.
“Mogu te da se kladim da su [the Afrikaners who left] Vratiće se uskoro jer nema zemlje poput Južne Afrike. “