Deir El-Balah, Gaza Strip, Palestina- Slušajući radio prije nekoliko dana izvan šatora, sada mora nazvati dom, 77-godišnji Mohammed Al-Nabahin čuo je za izraelski plan za uspostavljanje “dobrovoljne” migracijske kancelarije za Palestince u Gazi.
Izvještaj vijesti dao je al-nabahin detalje. Agencija koju je planirao Izraelski ministar obrane, Izrael Katz, a odobrio je kabinet. Njegov je cilj bio organizirati i osigurati izlaz iz Palestinaca “koji žele migrirati” u treće zemlje. Palestinci se vraćaju u svoje originalne sela u povijesnoj palestini nisu spomenuti.
Plan prati neke slične prijedloge američkog predsjednika Donalda Trumpa ranije ove godine.
“Ideja je potpuno bez pitanja”, rekla je Mohammed potpuno.
“Ako nas žele dobrovoljno premjestiti, onda im dopustite da nam dopuste da se vratimo u našu zemlju u okupiranoj Palestini, iz koje su nas protjerali!” Rekao je Al Jazeeri. “Zašto bismo napustili svoju zemlju?”
Mohammed je već doživio da je izvučen iz svog doma.
Kad je Izraelski genocidni rat na Gazi počeo prije 17 mjeseci, Mohammed je bio prisiljen pobjeći i napustiti svoj dom u Bureiju Central Gazia.
Još uvijek misli da živi u šatoru u Gazi je bolji od odlaska.
“Sva moja djeca se slažu sa mnom. Svi su protiv napuštanja Gaze, bez obzira na to što se događa”, rekao je Mohammed.
Čekam smrt
U šatoru su nasuprot 47-godišnjem Salwa Al-Masri priprema hranu za svoju porodicu, navijajući šutsku vatru kako bi i dalje išao.
Ona dijeli Mohammedova prezir za ideju napuštanja Gaze.
Njene borbe u ratu iste su kao i mnogi drugi u Gazi. Prisiljen na raseljavanje, jedva je moći pronaći dovoljno hrane za nahranu svoje porodice jer je Izrael odlučio blokirati ulazak robe u Gazu.
Mora se osloniti na štedljivost za nježne biljke poput mallow i špinata, koji divljaju u blizini. Glad, zajedno sa Izraelnim bombama, napustio ju je “čeka smrt”.
Ali za Salwa, to je tako patnja da znači da ne može da snosi ideju da odlazi.
“Sve smo to izdržali samo da odemo? To se nikada neće dogoditi”, rekla je.
“Izgubili smo sve. Izgubio sam čitav dom u Beit Hanoun [in northern Gaza]I izabrao sam da živim ostatak svog života kao raseljena osoba na jugu, koji traže teškoće i glad, ali neću otići “, dodala je.
Salwa vjeruje da Izrael koristi bombardovanje i gladovanje davanja ljudi u odlasku, čekajući očaj da se izgradi prije nego što ponudi “izlazne opcije”.
“Gde bismo otišli, lutajući u stranim zemljama? Zašto je svaka opcija dostupna, osim nas koji ostajemo?” Dodala je.
Izrael je nedavno ubio svih osam djece Salwine sestre u štrajku na Beit Hanoun.
“Mislite li da bi moja sestra nakon takvog gubitka odlučila otići? Naravno da ne”, rekla je.
Očajni odlaziti
Izraelove pokušaji da se palestinci napuste Gazu, organizacijama za ljudska prava osude kao pokušaj etnički čišćenja teritorije.
Palestinci već imaju dugogodišnje iskustvo u rukama Izraela, počevši od 1948. godine, kada je barem 750.000 Palestinaca etnički očišćeno iz svojih domova i sela cionističkim milicijama kako bi se izrela izrela da se izjasni.
Etničko čišćenje više puta je izvedeno tokom rata Izraela na Gazi, pod različitim ciljem – mnogi Izraelci vide kao cilju rata, nadajući se da će proširiti čišćenje da bi se proširilo čišćenje.
Izraelski rat na Gazi ubio je više od 50.000 Palestinaca, a bez kraja na vidiku, Izrael se kladi da će hiljade Palestinaca biti očajno da napuste, čak i ako se ne mogu vratiti.
A u Gazi, dok su mnogi stariji Palestinci odlučni da ostanu, mnogi iz mlađe generacije ne vide nikakvu budućnost za sebe u enklavi.
Na uličnom uglu, 25-godišnji Mahmoud al-Rai fiksira gume za kikciju u malom improviziranom radionicu.
Kada se kaže o migracijskoj agenciji, za koju nije čuo, Mahmoud je odgovorio sa širokim osmijehom: “Gdje se prijavim?”
“Želim da napustim Gazu što je prije moguće”, rekao je on Al Jazeeri. “Iscrpljeni smo ratovima – nijedno ljudsko biće ne može izdržati ono što ovdje prolazimo. Čini se da tu ratu i njene tragedije. Svaki trenutak živimo ovdje.”
Mahmoud je rekao da ga nije briga tamo gdje ide, a on ga nije briga da će Izrael olakšati njegov izlaz.
Dodao je da nije sam – mnogi njegovi prijatelji i vršnjaci dijele njegovu želju da trajno napuste Gazu.
“Svi vidjemo da ovdje nemamo budućnost. Nema života, nema posla, nema obrazovanja – samo uništavanje, ratovi i krvoproliće”, koji pomaže u podršci njegove porodice od 10, uključujući njegove roditelje.
“Samo otvorite prelaze za migraciju i pogledajte koliko ljudi, posebno mladih, odmah napusti Gazu.”