Deir el-Balah – Dok je predsjednik Sjedinjenih Država Donald Trump u četvrtak sazvao prvi sastanak svog Odbora za mir (BoP) u Washingtonu, DC, Palestinci u Pojasu Gaze nisu raspravljali o diplomatskom jeziku ili političkim okvirima.
Na ulicama i u šatorima širom centralne i južne Gaze, gdje se stotine hiljada raseljenih Palestinaca bore za opstanak, dominiralo je jedno jednostavno pitanje: Hoće li se išta zaista promijeniti u surovoj stvarnosti na terenu?
Preporučene priče
spisak od 3 stavke
- lista 1 od 3Palestinci u Gazi kažu da će ‘Odbor za mir’ nastaviti okupaciju
- lista 2 od 3Trampov odbor za mir se sastaje: ko je za, ko je van, šta je na dnevnom redu?
- lista 3 od 3Trumpov odbor za mir suočava se sa prvim testom na Gazi
kraj liste
“Čula sam za prikupljanje novca za Gazu, ali ništa ne vidimo. Ovo se dogodilo mnogo puta, ali ništa se nikada nije promijenilo”, rekla je 43-godišnja Amal Joudeh, koja živi u šatoru u Deir el-Balahu.
“Ja sam jedan od ljudi čija je kuća nestala. Još uvijek nemam dom. Moj muž je povrijeđen, a moja djeca su povrijeđena. Želimo bilo kakvu podršku ili rekonstrukciju… bilo kakvo rješenje”, rekla je majka osmoro djece, koja je raseljena iz grada Beit Lahiya na sjeveru Gaze.
Obraćajući se na sastanku u Washingtonu, DC, Trump je najavio da je devet zemalja članica obećalo 7 milijardi dolara u fond za rekonstrukciju pojasa Gaze, pri čemu je pet zemalja pristalo da rasporedi trupe u Međunarodne stabilizacijske snage za palestinsku teritoriju.
On je rekao da će SAD takođe dati doprinos od 10 milijardi dolara u BoP, iako nije precizirao za šta će se taj novac koristiti.
Obećanja, međutim, ostaju daleko ispod procjena Ujedinjenih naroda o do 70 milijardi dolara potrebnih za obnovu palestinske teritorije, uništene neprestanim izraelskim bombardiranjem tokom više od dvije godine genocidnog rata.
Vrlo malo se promijenilo otkako je sporazum o “primirju” koji je posredovao Trump stupio na snagu u oktobru prošle godine.
Većina Palestinaca još uvijek se bori da prehrani svoje porodice, dok zdravstvene, obrazovne i sanitarne službe gotovo da i ne postoje.
Ministarstvo zdravlja Gaze saopćilo je da je više od 600 Palestinaca ubijeno od izraelske vatre od primirja, za koje su se Palestinci nadali da će okončati više od dvije godine genocidnog rata u kojem je ubijeno više od 72.000 ljudi, prema službenim statistikama.
“Izrael svakodnevno ubija, bombarduje, krši sporazum o prekidu vatre i širi tampon zonu, a da to niko ne zaustavlja”, rekao je Awad al-Ghoul, 70-godišnji Palestinac raseljen iz Tal as-Sultana u Rafahu i koji sada živi u šatoru u gradu az-Zawayda.
“Ako mirovni odbor ove veličine ne može natjerati Izrael da zaustavi svoje napade u malom mjestu poput Gaze, kako će riješiti sukobe širom svijeta?” kaže al-Ghoul, misleći na Trumpovu namjeru da odbor neće biti ograničen na Gazu, već će se proširiti na intervenciju u rješavanju drugih međunarodnih sporova.
Dodijeljena sredstva: istinska podrška ili retorika?
Mnogi ljudi u Gazi koji su u prošlosti polagali svoje nade u međunarodne donatorske konferencije bez ikakvih opipljivih rezultata bili su skeptični u pogledu ovih brojki.
Al-Ghoul je rekao da ne vjeruje da će ove sume u potpunosti otići u Gazu.
“Mali dio će ići u Gazu, a ostalo će biti administrativni troškovi i luksuzne plate za najviše zvaničnike i predsjednike. Mali dio će doći u Gazu kako bi mogli reći da podržavaju Gazu i opravdati nastavak svog luksuznog kluba zvanog Board of Peace.” p>
„Tako da je ovaj projekat neuspjeh od samog početka i nejasne vizije, poput neuspjeha fondacije za distribuciju pomoći koju je osnovala Amerika prije godinu dana, koja je postala smrtonosne zamke za hiljade.”
Jamal Abu Makhdeh se slaže.
“Oni neće učiniti ništa za Gazu. Sve su to laž”, kaže 66-godišnji muškarac. “Sve na što Izrael pristane sigurno neće biti u našem interesu”, kaže on za Al Jazeeru u Deir el-Balahu.
“Trump, zajedno sa Izraelom, želi da iskoristi Odbor za mir da silom nametne svoje odluke svijetu. Ovdje se radi o moći, kontroli i dominaciji, bez obzira na slabije nacije poput nas”, dodao je.
U protekle dvije godine, nakon svakog sporazuma o prekidu vatre u Gazi razgovaralo se o planovima rekonstrukcije. Međutim, izraelska ograničenja na ulazak građevinskog materijala ometala su punu provedbu tih obećanja.
“Čak i ako odbor odluči obnoviti Gazu, to je malo vjerovatno i neće se dogoditi. Čuli smo ovo mnogo puta i ništa se nije dogodilo”, dodaje on.
“Kako možemo vjerovati mirovnom odboru u kojem je Izrael član? To je onaj koji nas je ubio, uništio i počinio genocid.”
Iako Abu Makhdeh insistira na tome da nije optimista u vezi s odlukama odbora, on također izražava zabrinutost zbog Trumpovog i izraelskog insistiranja na razoružanju Hamasa. Prema sporazumu o primirju, Hamas je dužan da preda svoje oružje.
“Njihov glavni cilj je razoružati Hamas kako bismo se utopili u unutrašnjim i građanskim sporovima”, dodaje on.
Rekao je da smatra da je pričanje o miru varljivo, ukazujući na stalna kršenja na okupiranoj Zapadnoj obali, uključujući uništavanje palestinskih kuća i imovine, širenje naselja i ograničenja normalnog života, uz sve dublju tragediju u Gazi.
“Nema optimizma u američkim odlukama. Ovo su samo mediji.”
Al-Ghoul je izrazio oprezan optimizam zbog ideje o slanju međunarodnih mirovnih snaga u Gazu.
“Osobno se nadam da će ove snage biti poslane, ali moraju djelovati kao odvraćanje od nastavka izraelskih napada, poput UNIFIL-a u Libanu. Ne mogu zamisliti da bi Izrael napao snage nametnute od strane Odbora za mir kojim upravlja Trump”, kaže on.
Rekonstrukcija: Najveći izostanak u govoru
Uprkos govoru o “stabilnosti” i “miru”, najava odbora nije uključivala nikakvu konkretnu odluku o obnovi Gaze ili njenoj infrastrukturi uništenoj tokom dvije godine rata.
Za Al-Ghoula, rekonstrukcija nije prioritet ako Izrael nastavi da krši primirje.
“Rekonstrukcija nema nikakvu vrijednost ako izraelska ruka nastavi uništavati i ubijati. Koja je svrha obnove dok Izrael uništava?”
Jouda je, međutim, rekla da se nada da će vidjeti poboljšanje u životu za sebe i svoju djecu, “kao što je nekad bilo”, uključujući ponovno otvaranje škola, vraćanje djece u učionice nakon dužeg prekida i iseljavanje iz šatora u čvrst dom.
Daleko od međunarodnih odbora, zahtjevi ljudi u Gazi sažeti su u kratke fraze: sigurnost, mir i povratak svojim domovima.
“Moj zahtjev je da se vratim u svoj kvart u Rafi, koji je okupiran godinu i po dana… čak i u šatoru”, kaže al-Ghoul.
“Važno je da se vojska povuče i da se vratimo na svoja mjesta.”
Abu Makhdeh svoje zahtjeve sažima kao želju da ove okupljene nacije postignu pravdu za Gazu, makar i jednom.
“Iscrpljeni smo. Moraju pokazati milost. Tražimo ono što je dobro za naš narod, da živimo u miru i da im se omogući jednostavan život sa našim osnovnim pravom na sigurnost.”