Digitalni suverenitet o ishodima, a ne o teorijskim idealima

Razgovor o digitalnom suverenitetu dobija na zamahu širom svijeta. U današnjoj klimi geopolitičke neizvjesnosti i tehnološke konkurencije, prirodno je i neophodno da nacije traže veću kontrolu nad svojom digitalnom budućnošću. Pravo pitanje nije da li zemlje treba da teže suverenitetu u kritičnim sektorima, već kako to najbolje postići.

Mnoge nacije reaguju na novo globalno okruženje velikim ulaganjem u centre podataka, radeći pod pretpostavkom da posjedovanje fizičke infrastrukture za oblak, podatke i AI garantuje nezavisnost. Međutim, izjednačavanje servera i procesora sa suverenitetom zanemaruje realnost globalne tehnološke međuzavisnosti i zapravo može odvratiti pažnju od sopstvenih digitalnih prednosti zemlje.

Čak i kada data centar vodi lokalni provajder na nacionalnom tlu, njegove ključne komponente – procesori, mrežna oprema, AI modeli koji tamo rade – gotovo su uvijek dizajnirani ili proizvedeni u inostranstvu. Postizanje potpune tehnološke samodovoljnosti značilo bi isključivanje stranog hardvera i, shodno tome, stranog softvera koji je duboko usađen i u poslovnu i u javnu upravu. Takva strategija nije ni praktična ni ekonomski održiva, jer bi izolovala svaku naciju koja je izabere iz stalnog toka inovacija koji dolazi iz drugih dijelova svijeta.

Umjesto da dovedu samodovoljnost do kontraproduktivnog maksimuma, zemlje bi trebale strateški investirati i uvesti pragmatične propise koji se fokusiraju na ishode, a ne na teorijske ideale. Pravi digitalni suverenitet je održavanje kontrole nad kritičnim podacima i imovinom uz korištenje najboljih tehnologija u skladu s nacionalnim interesima.

Nadovezujući se na ovaj uvid, nekoliko prioriteta postaje jasno.

Prvo, vlade treba da ulože svoja ograničena sredstva tamo gde će imati najveći uticaj. Prava trka nije u tome ko ima najviše servera. Radi se o tome ko razvija i kontroliše softver i AI aplikacije koje pokreću budućnost industrije. Ovo je arena u kojoj se zaista odlučuje o suverenitetu i dugoročnoj konkurentnosti i gdje će javna ulaganja donijeti najveći povrat. Vlade koje podstiču usvajanje softvera i veštačke inteligencije u industriji i javnom sektoru takođe podstiču prirodnu potražnju za centrima podataka i čipovima – postižući oba cilja istovremeno.

Drugo, ne zahtijevaju svi podaci isti nivo digitalnog suvereniteta – a viši nivoi suvereniteta prirodno uključuju veće troškove u smislu vremena i novca. Za maksimalni učinak, nacije treba da usklade nivoe zaštite sa kritičnošću odgovarajućih podataka. Informacije neophodne za nacionalnu bezbednost ili javnu bezbednost, na primer, zahtevaju najviše nivoe kontrole, sa operacijama koje upravljaju pod nacionalnim autoritetom, od strane bezbednosno proverenog osoblja i unutar okruženja kojima se upravlja.

U drugim slučajevima, pristup koji podržava suverenitet putem lokalizacije podataka može biti prikladan – na primjer u reguliranim industrijama kao što je zdravstveni sektor. Konačno, manje osjetljivi podaci i standardne poslovne aplikacije mogu se bezbedno i isplativo pokrenuti u pouzdanim cloud okruženjima, pod uslovom da su u skladu sa priznatim standardima sajber bezbednosti. SAP, na primjer, već nudi klijentima ovu paletu izbora.

Treće, vlade treba da usvoje međunarodne standarde suvereniteta (kao što su ISO, IEC, itd.) umjesto da razvijaju svoja posebna pravila. Zajednički standardi omogućavaju većem broju provajdera da uđu na tržište i postignu ekonomiju obima. Oni također omogućavaju vladama i preduzećima da koriste suverena rješenja koja se nalaze u susjednim zemljama poštujući ista pravila. To će rezultirati proširenom ponudom suverenih rješenja u oblaku po nižim troškovima i bržom implementacijom u javnom i privatnom sektoru.

Četvrto, za nacije je mudro da ulažu u domaće obrazovanje, obuku i istraživanje u oblastima oblaka, podataka i primenjene veštačke inteligencije. Čineći to, oni mogu sistematski opremiti svoje ljude sa sposobnostima, stručnošću i vještinama da preuzmu digitalnu sudbinu svoje nacije u svoje ruke. I u tom smislu, suverenitet je mnogo više od kupovine i posjedovanja hardvera.

Na kraju, radi se o zajedničkom shvaćanju da digitalna budućnost jedne nacije neće biti određena u server sobama. Oblikovat će ga njegova poduzeća i javne institucije koje donose pametne, pragmatične odluke o svom digitalnom suverenitetu i konkurentnosti – fokusirajući se na rezultate, a ne na teorijske ideale, i primjenjujući najbolje dostupne tehnologije za stvaranje trajne vrijednosti.

Christian Klein je glavni izvršni direktor SAP-a.

Pročitajte više o Poslovnim aplikacijama

• PwC: AI, oblak i mreže nove generacije redefiniraju TMT budućnost Bliskog istoka

  Autor: Andrea Benito

• Nutanix proširuje mogućnosti da obuhvati distribuirane suverene oblake

  Autor: Adrian Bridgwater

• Oracle postavlja prvi AI superklaster na Bliskom istoku za napajanje suverene AI u Abu Dabiju

  Autor: Andrea Benito

• Google je dobio ugovor vrijedan više miliona funti za isporuku suverenih cloud usluga NATO-u

  Autor: Caroline Donnelly