Godina 2024. i službeno je prva s prosječnom temperaturom preko granice od 1,5°C

Pariški klimatski sporazum “pao” je prvi put tijekom 2024. godine. Bilo je poprilično jasno da će se to dogoditi još krajem ljeta, kad su podaci mjesec za mjesecom govorili da je riječ o godini rekordnih temperatura. Nakon što su svi podaci na razini godine prikupljeni i obrađeni, postalo je i službeno – 2024. godina bila je prva u kojoj je prosječna temperatura na Zemlji premašila povećanje od 1,5°C u odnosu na predindustrijsko razdoblje. Ujedno je prošla godina postigla i neslavni rekord, postavši najtoplijom u povijesti mjerenja, koje seže do 1850. godine.

2024. godina 1,6°C toplija

Podaci koje je prikupio europski centar Copernicus u svojoj službi za klimatske promjene Climate Change Service (C3S) pokazuju da je 11 mjeseci prošle godine također bilo iznad granice povećanja od 1,5°C. Zatopljenje u protekloj godini zaustavilo se na 1,6°C iznad razine predindustrijskog razdoblja, pa je i prosjek za ukupno gledano protekle dvije godine iznad granice Pariškog klimatskog sporazuma te iznosi 1,54°C.

Europa toplija od globalnog prosjeka

Na europskom je kontinentu zabilježeno još veće odstupanje od globalnoga. Tako je protekla godina, prema podacima C3S-a, bila 1,47°C toplija od referentnog razdoblja 1991. – 2020. godine. Sva godišnja doba bila su toplija od prosjeka, a proljeće i ljeto bili su 1,5 odnosno 1,54°C iznad prosječne temperature navedenog referentnog razdoblja.

Također, protekla je godina bila, sasvim očekivano, najtoplija u Europi otkako je mjerenja. Prosječna temperatura iznosila je 10,69°C, što je 0,28°C više od dosad najtoplije, 2020. godine. Gledano u usporedbi s predindustrijskim razdobljem (1850. – 1900. godine), efekti klimatskih promjena u Europi još su izraženiji – 2024. godina na našem je kontinentu donijela prosječno čak za 2,92°C više temperature. Porast je bio najizraženiji u središnjoj, istočnoj te jugoistočnoj Europi.

Što nas čeka u budućnosti?

Gledano čak i u usporedbi s pomičnim 30-godišnjim prosjekom, protekle su dvije godine zabilježile pozitivnu varijaciju – dakle, globalno zatopljenje dodatno je ubrzalo. Iz Copernicusa kažu da su svemu kumovali događaji nazvani El Niño i Oceanic El Niño, ali i nastavak ljudskog negativnog utjecaja na klimu, koji dolazi u obliku rastućih emisija stakleničkih plinova, posebice ugljikovog dioksida i metana. 

Određeni doprinos povećanju temperature u proteklim godinama imali su i ostali čimbenici. Ističu se velika erupcija vulkana Hunga Tonga–Hunga Haʻapai u siječnju 2022. godine, aktualni solarni maksimum, manja količina niske naoblake i više vodene pare u atmosferi (posljedice globalnog zatopljenja koje dodatno pojačavaju taj učinak) te niže emisije sumporovog dioksida kao rashladnog aerosola u pomorskom prometu, što bi također moglo ubrzati globalno zatopljenje. Znanstveni konsenzus o količini doprinosa svakog od tih čimbenika i dalje nije postignut, no jasno je da su se posljednjih godina poklopile mnoge okolnosti koje doprinose zatopljenju planeta.

Uzevši sve navedeno u obzir, za ovu godinu predviđa se da će se također naći pri vrhu ljestvice najtoplijih u povijesti mjerenja, vjerojatno na drugom ili trećem mjestu. Prošla godina već je ispunila predviđanje Svjetske meteorološke organizacije o tome da će barem jedna godina, od 2024. do 2028., premašiti 1,5°C. Isto predviđanje kaže da će jedna od tih godina dosegnuti i 1,9°C zagrijavanja, a 47% je šanse da će petogodišnji prosjek biti viši od 1,5°C iznad predindustrijskog razdoblja.

Ekstremni događaji poput toplinskih valova, obaranja novih lokalnih rekorda u temperaturi, padalinama, konvektivnim olujama i sušama – samo će rasti. Razine leda na Arktiku i Antarktiku padat će i dalje, a za sada nema niti naznake da će emisije stakleničkih plinova usporiti.

Poruka znanstvenika

Kako bi limiti iz Pariškog klimatskog sporazuma u potpunosti bili premašeni, potrebno je da iznad 1,5°C zagrijavanja bude 20-godišnji prosjek globalne temperature, tako da još uvijek Zemlja nije na toj razini. Međutim, nalazimo se na lošem putu i “sudbina je u našim rukama”, kažu iz Međunarodnog panela za klimatske promjene (IPCC). Nastavimo li ovako, i tu ćemo granicu premašiti već početkom 2030-ih godina.

“Već radimo mnogo, ali moramo učiniti više i biti ambiciozniji u više područja. Europa je, primjerice, bila vrlo uspješna u povećanju obnovljive energije poput one vjetra i sunca u samo desetak godina. Od Pariškog sporazuma svijet je već izbjegao najgore moguće scenarije zatopljenja. Više ne očekujemo da bi se svijet mogao zagrijati za 5 do 6 stupnjeva do kraja stoljeća, što je stvarno velika stvar, jer kad smo dogovorili Pariški sporazum, sve su to bili potencijalno mogući ili vjerojatni scenariji”, kaže Diana Urge-Vorsatz, potpredsjednica IPCC-a.

“Ali još uvijek ne činimo dovoljno. Naša glad za energijom raste brže nego što možemo primijeniti obnovljive izvore, uvođenje električnih vozila je sporije nego što je potrebno, a fosilna goriva se ne ukidaju dovoljno brzo. Čovječanstvo je zaduženo za svoju sudbinu, ali način na koji ćemo odgovoriti na klimatski izazov trebao bi se temeljiti na dokazima. Budućnost je u našim rukama – brza i odlučna akcija još uvijek može promijeniti putanju naše buduće klime”, zaključila je.