Alternativna i “otkačena” Ig-Nobelova nagrada ne podcjenjuje ozbiljnost znanstvenog pristupa, već u nj unosi humor i poticaj na razmišljanje izvan uobičajenih okvira
Svake jeseni javnost s nestrpljenjem iščekuje proglašenje dobitnika Nobelovih nagrada u fizici, kemiji, medicini i biologiji. O tim nagradama redovito izvještava i Bug.hr, predstavljajući najnovija otkrića koja mijenjaju paradigme znanosti i medicine. No, postoji još jedan Nobel, onaj na prvi pogled „manje ozbiljan“, koji redovito izostaje iz medijskih rubrika, a zapravo itekako zaslužuje pozornost.
Što je Ig Nobel?
Nagradu Ig Nobel dodjeljuje američki časopis Annals of Improbable Research, a organizira se svake godine u rujnu u Bostonu, uz prateće događaje u Cambridgeu, Londonu, Berlinu i Tokiju. Osnovno načelo nagrade je jednostavno: odlikovati radove čija temeljna ideja, koncept i rezultati vas prvo nasmiju, ali vas zatim potaknu na razmišljanje. Drugim riječima, to su istraživanja koja isprva izgledaju apsurdno, trivijalno ili čudnovato, no u sebi kriju ozbiljnu znanstvenu znatiželju i nerijetko vrijedne spoznaje.
Ceremonija dodjele je i sama po sebi zabavan spektakl: leteći papirnati avioni, kratka izlaganja (ograničena na 24 sekunde!), minijaturne opere i dobitnici koji nerijetko uživaju u pažnji upravo zbog bizarnosti svojih istraživanja. Iako Ig Nobel ne donosi milijune švedskih kruna, donosi ono što je možda jednako važno, ako ne i važnije od suhoparne nauke – pozornost javnosti i šansu da se o znanosti govori kroz zabavu.
Novčana nagrada za Ig Nobela je prigodna i – gledano prema broju nula u iznosu – vrlo vrijedna: laureatima se uručuje novčanica od deset trilijuna (10.000.000.000.000) dolara. Onih zimbabveanskih, koji su se nalazili u opticaju do 2009. godine, kada ih je hiperinflacija posve ugasila. Danas ta novčanica ima kolekcionarsku vrijednost od 20-30 američkih dolara… i činjenicu da vam je dodijeljena na ceremoniji dodjele Nobelove nagrade.
2025. – pregled dobitnika
Ovogodišnja, 35. po redu dodjela Ig Nobela održana je 18. rujna 2025. godine. Evo pregleda laureata i njihovih radova – u formi koja spaja humor i ozbiljnost.
Ig Nobel za avijaciju: pijani šišmiši i izgubljeni radar
Dobitnici su Francisco Sánchez, Mariana Melcón, Carmi Korine i Berry Pinshow, za istraživanje utjecaja konzumacije alkohola na sposobnost letenja i eholokacije šišmiša.
U svojem radu ovi su znanstvenici odlučili provjeriti kako unos etanola mijenja orijentaciju šišmiša u prostoru, preciznost njihova leta i funkciju ultrazvučne navigacije kojom se inače služe. Eksperimente su proveli u kontroliranim uvjetima, izlažući kolonije šišmiša različitim koncentracijama alkohola, a zatim bilježili njihove reakcije kroz niz testova – od prolaska kroz prepreke do hvatanja kukaca u letu.
Rezultati su pokazali da i relativno male doze alkohola znatno narušavaju koordinaciju, povećavaju broj sudara s preprekama i smanjuju uspješnost u lociranju plijena. Eholokacija, koja inače funkcionira kao sofisticirani biološki radar, postaje zamućena i nepouzdana, a životinje se u prostoru ponašaju nekoherentno i kaotično. Iako prizor pijanog šišmiša zvuči komično, istraživanje ima vrlo ozbiljne implikacije: pruža model za razumijevanje kako alkohol utječe na živčane krugove zadužene za orijentaciju i prostornu percepciju, što je važno i u ljudskom kontekstu, primjerice u prometu ili pri upravljanju složenim zadacima.
Time se studija, pod krinkom humora, smješta u širi okvir neuroznanosti i toksikologije, potvrđujući da Ig Nobel nije nagrada za šalu, nego za neobičan put prema ozbiljnim uvidima.
Ig Nobel iz područja biologije: krave maskirane u zebre
Dobitnici su Tomoki Kojima i njegov istraživački tim, za proučavanje utjecaja obojenih uzoraka na tijelima domaćih krava na učestalost ugriza muha.
Tomoki Kojima i sur.
U svojem radu istraživači su se inspirirali zebrama, životinjama čije crno‑bijele pruge već desetljećima intrigiraju biologe jer se pretpostavlja da zbunjuju ili odvraćaju muhe i druge nametnike. Kako bi provjerili može li se taj učinak prenijeti i na domaća goveda, tim je u eksperimentalnim uvjetima obojao dio krava u uzorak sličan zebrinim prugama, dok je druga skupina životinja ostala neobojena i služila kao kontrola.
Tijekom promatranog razdoblja istraživači su sustavno bilježili broj napada muha, reakcije krava na ubode, te eventualne razlike u ponašanju i dobrobiti između dviju skupina. Rezultati su bili vrlo jasni: krave s umjetnim prugama imale su znatno manje ugriza i pokazivale su mirnije ponašanje, dok su neobojene krave češće mahale repom i pokušavale otjerati dosadne insekte.
Ovaj na prvi pogled šaljiv postupak zapravo otvara put ka praktičnim rješenjima u stočarstvu – korištenjem jednostavnih vizualnih trikova moguće je smanjiti uporabu pesticida i kemikalija, što ima ekološke i ekonomske prednosti. Studija također produbljuje razumijevanje interakcija između insekata i vizualnih signala u prirodi, potvrđujući da i trivijalna pitanja mogu dovesti do spoznaja s dalekosežnim posljedicama.
Ig Nobel za kemiju: teflon kao hrana
Dobitnici su Rotem Naftalovich, Daniel Naftalovich i Frank Greenway, za istraživanje mogućnosti primjene politetrafluoroetilena (PTFE), široj javnosti poznatog kao teflon, kao prehrambenog „punila“ koje bi izazivalo osjećaj sitosti bez unosa kalorija.
Istraživački tim krenuo je od hipoteze da bi inertni polimerni materijal, koji ne prolazi probavne enzime niti se razgrađuje u crijevima, mogao zauzeti prostor u želucu i na taj način izazvati signal sitosti bez dodatne energetske vrijednosti. U eksperimentalnim pokusima testirali su različite oblike i veličine PTFE čestica, mjerili njihovu stabilnost u simuliranim želučanim sokovima te pratili fiziološke reakcije modelnih organizama nakon ingestije. Posebno su ih zanimali parametri poput volumena hrane u želucu, trajanja osjećaja sitosti i mogućih nuspojava.
Rezultati su pokazali da bi takvo „ispunjavanje“ želuca doista moglo izazvati subjektivni osjećaj sitosti, no u isto vrijeme otvorili su niz ozbiljnih pitanja: od potencijalnih mikroabrazija sluznice do mogućnosti nakupljanja netopljivih čestica u probavnom traktu. Premda ideja zvuči kao šala, ona zapravo otvara širu raspravu o granicama između prehrane, farmakologije i sigurnosti materijala koji ulaze u ljudski organizam.
Zbog toga je rad naišao na više podignutih obrva nego entuzijastičnih odobravanja, ali je u skladu s duhom Ig Nobela – nasmijati publiku, a potom ih natjerati na ozbiljno promišljanje o tome što uopće smatramo hranom.
Ig Nobel iz psihologije: narcisi i komplimenti
Dobitnici su Marcin Zajenkowski i Gilles Gignac, za istraživanje psiholoških reakcija pojedinaca – posebice onih s izraženim narcisoidnim crtama – na komplimente koji se odnose na njihovu inteligenciju.
Public domain
U nizu eksperimenata znanstvenici su ispitivali kako različite skupine sudionika reagiraju kada im se izravno kaže da su pametni ili visoko inteligentni. Poseban naglasak stavljen je na narcisoidne osobe, čije je samopoimanje već unaprijed obilježeno potrebom za potvrdom i divljenjem. Ispitanicima su kroz standardizirane testove i upitnike mjerili razinu zadovoljstva, samopouzdanja, ali i sklonost precjenjivanju vlastitih sposobnosti nakon što prime ovakvu vrstu pohvale.
Rezultati su pokazali da narcisi na komplimente reagiraju pretjeranim porastom samopouzdanja i uvjerenjem da nadilaze prosjek, dok su osobe s manje izraženim narcisoidnim crtama reagirale suzdržanije i realističnije. Iako na prvi pogled zvuči očito i smiješno – narcis voli kada mu kažete da je pametan – studija otvara šira pitanja o funkcioniranju samopoimanja, mehanizmima obrane ega i ulozi društvenih interakcija u oblikovanju osobnosti.
Zajenkowski i Gignac time pokazuju da i trivijalni eksperimenti, poput davanja komplimenta, mogu pružiti vrijedan uvid u kompleksne psihološke procese koji oblikuju ljudsko ponašanje.
Ig Nobel za područje nutricionizma: gušteri i pizza
Dobitnici su Daniele Dendi i suradnici, za istraživanje prehrambenih preferencija guštera i njihovu spremnost da prihvate hranu koja ne potječe iz njihova prirodnog okoliša – konkretno, pizzu.
Daniele Dendi i sur.
Znanstvenici su krenuli od pitanja koliko egzotične vrste mogu mijenjati svoje prehrambene navike kada im se ponudi ljudska, procesirana hrana koja ne postoji u njihovim ekološkim nišama. U pokusima su različitim vrstama guštera nudili komade pizze s različitim nadjevima, bilježeći učestalost prilazaka, brzinu konzumacije i količinu pojedene hrane. Usporedo su pratili i reakcije na klasičnu, prirodnu hranu koja inače čini osnovu njihove prehrane.
Rezultati su pokazali da određene vrste guštera bez većih problema prihvaćaju pizzu, osobito kada je na njoj bilo sastojaka bogatih mastima i proteinima, dok su druge pokazale slabiji interes ili potpuno ignorirale ponuđeno jelo. Iako se prizor guštera kako gricka sir ili rajčicu može činiti smiješnim, istraživanje ukazuje na dublje pitanje: koliko je prehrambena fleksibilnost važna za prilagodbu životinja u promijenjenim ekološkim uvjetima, primjerice u urbanim sredinama gdje dominira ljudska hrana.
Rad Danielea Dendija i suradnika time povezuje humorističnu notu Ig Nobela s ozbiljnom ekološkom i evolucijskom problematikom – pokazuje kako čak i naizgled banalni pokusi mogu ponuditi dragocjen uvid u sposobnost vrsta da opstanu u svijetu koji čovjek neprestano mijenja.
Ig Nobel za pedijatriju: češnjak u mlijeku
Dobitnici su Julie Mennella i Gary Beauchamp, za istraživanje načina na koji prehrana majke, a posebice konzumacija češnjaka, utječe na okus majčinog mlijeka i na reakcije dojenčadi.
Mom Junction
U svojim eksperimentima istraživači su trudnim i dojiljama davali obroke s kontroliranim količinama češnjaka, a zatim analizirali kemijski sastav mlijeka i promatrali ponašanje dojenčadi tijekom hranjenja. Mjereni su parametri poput trajanja sisanja, izraza lica djece, učestalosti povlačenja s dojke i brzine povratka na hranjenje.
Rezultati su pokazali da se arome češnjaka doista prenose u majčino mlijeko kroz hlapive sumporne spojeve te da ih dojenčad mogu osjetiti vrlo brzo nakon majčine konzumacije. Reakcije beba bile su raznolike: neka su pokazivala pojačanu zainteresiranost i dulje sisala, dok su druga reagirala izrazima gađenja ili odbijanjem dojke. Ovo otkriće ima dublje značenje od puke anegdote: sugerira da se prehrambene preferencije i sklonosti počinju oblikovati već u najranijem razdoblju života, kroz kombinaciju izravnog osjeta i učenja.
Mennella i Beauchamp time su otvorili raspravu o tome kako rana izloženost različitim okusima može dugoročno utjecati na prehrambene navike, te su pridonijeli razumijevanju složenog odnosa između majčine prehrane, kemijskog sastava mlijeka i dječje percepcije okusa.
Ig Nobel za mir: alkohol i strani jezici
Dobitnici su Fritz Renner, Inge Kersbergen, Matt Field i Jessica Werthmann, za istraživanje učinka malih doza alkohola na izgovor i fluentnost govora na stranom jeziku.
Doc/AI
U svojem radu znanstvenici su željeli provjeriti može li etanol, poznat po svojem utjecaju na inhibiciju i razinu opuštenosti, poslužiti kao svojevrsni „socijalni lubrikant“ koji olakšava komunikaciju u situacijama kada govorimo na jeziku koji nije naš materinji. U pokusima su sudionicima, govornicima drugog jezika, davali vrlo male doze alkohola – dovoljne da izazovu blagu opuštenost, ali ne i pijanstvo – te su potom snimali i analizirali njihov govor. Procjene su radili i sami sudionici i nezavisni procjenjivači, ocjenjujući točnost izgovora, fluidnost i prirodnost rečenica.
Rezultati su pokazali da je kod ispitanika koji su konzumirali malu količinu alkohola uočeno poboljšanje u izgovoru i većoj sigurnosti izražavanja, dok su se kod kontrolne skupine koja je pila bezalkoholne napitke zadržale tipične pogreške i ukočenost. Iako se tema lako povezuje s Erasmus studentima i razgovorima na terasama barova, studija zapravo otkriva ozbiljan mehanizam: alkohol može smanjiti socijalnu anksioznost i unutarnju kritiku, dopuštajući govorniku da se slobodnije izrazi.
To istraživanje otvara šira pitanja o ulozi farmakoloških i psiholoških čimbenika u učenju i korištenju jezika, ali i o granici između korisnog učinka i potencijalnog rizika zlouporabe alkohola.
Ig Nobel za literaturu: kronika rasta noktiju
Dobitnik je posthumno William B. Bean, za istraživanje i dugogodišnje dokumentiranje rasta vlastitih noktiju tijekom razdoblja od čak 35 godina.
Doc/AI
Ono što se na prvi pogled čini apsurdnim i banalnim – svakodnevno mjerenje milimetarskog napredovanja noktiju – u stvarnosti se pretvorilo u jedan od najdužih i najdosljednijih individualnih bioloških dnevnika ikada vođenih. Bean je sustavno bilježio brzinu rasta noktiju na rukama i nogama, razlikovao promjene između pojedinih prstiju, pratio sezonske varijacije te uspoređivao rezultate kroz različite životne faze.
Podaci koje je prikupio otkrili su zanimljive obrasce: nokti na rukama obično rastu brže od onih na nogama, rast je ubrzan kod mlađih osoba, a usporava se s godinama, dok faktori poput prehrane, općeg zdravlja i čak vremenskih uvjeta također imaju mjerljiv utjecaj. Iza naizgled monotone rutine mjerenja skriva se dragocjen uvid u ritmove ljudskog tijela i procese starenja.
Njegova kronika noktiju postala je vrijedan izvor podataka za biologe i liječnike, pokazavši da i najjednostavnija i najneočekivanija promatranja mogu dati rezultate od šire znanstvene važnosti. Upravo ovakav rad utjelovljuje duh Ig Nobela: smijeh zbog trivijalnog predmeta istraživanja pretvara se u poštovanje prema ustrajnosti i uvidima koje takva predanost može donijeti.
Ig Nobel za inženjering: cipele bez mirisa
Dobitnici su istraživački tim zaslužan za razvoj UV uređaja namijenjenog uklanjanju neugodnih mirisa iz obuće, za rad na primjeni ultraljubičastog svjetla u borbi protiv bakterija i kemijskih spojeva odgovornih za smrad.
Vikash Kumar / Sarthak Mittal
Istraživanje je krenulo od jednostavne premise: neugodni mirisi u cipelama rezultat su kombinacije znoja, vlage i bakterijske razgradnje organskih tvari. Umjesto korištenja sprejeva, dezodoransa ili agresivnih kemikalija, znanstvenici su odlučili testirati može li se problem riješiti korištenjem UV svjetla koje je već poznato po svom germicidnom djelovanju. U nizu eksperimenata različite su vrste obuće – od sportskih tenisica do kožnih cipela – bile izložene UV svjetlu određene valne duljine i intenziteta. Mjerene su promjene u broju bakterija, koncentracijama hlapivih organskih spojeva te subjektivna percepcija mirisa od strane ispitanika.
Rezultati su pokazali značajno smanjenje bakterijskog opterećenja i pad razine spojeva odgovornih za neugodan miris, a testne skupine potvrdile su i jasnu razliku u svježini obuće. Premda prizor stroja koji sterilizira cipele može djelovati humoristično, ovo istraživanje otvara praktične mogućnosti za higijenu u sportu, medicini ili svakodnevnom životu, a ujedno potiče razmišljanje o inovativnim načinima primjene svjetlosne tehnologije u rješavanju banalnih, ali univerzalnih problema.
Znanost, smijeh i ozbiljnost
Ono što Ig Nobel nagrade čini posebnima jest sposobnost da istaknu znanstvenu znatiželju i u najneobičnijim pitanjima. Jer svako „glupo“ pitanje može otvoriti vrata dubljem razumijevanju: zašto zebre imaju pruge, može li prehrana oblikovati okus majčinog mlijeka, kako alkohol modulira govor ili što znači pratiti rast vlastitih nokata desetljećima.
Nagrada podsjeća i na to da znanost nije samo ozbiljno lice u laboratoriju – to je i igra, eksperiment, znatiželja. Upravo zbog toga Ig Nobel ima važnu edukativnu ulogu: privući pozornost javnosti, osobito mladih, i pokazati da istraživanje može biti zabavno, neočekivano i, da – urnebesno.
Dok Nobelove nagrade u listopadu slave vrhunce znanosti, Ig Nobel u rujnu slavi njezine rubove – mjesta gdje se ozbiljno i smiješno isprepliću i rezultiraju neočekivanim uvidima u znanstvenu problematiku. Ovogodišnji laureati – od pijanih šišmiša i krava-zebri do guštera na pizzi i češnjaka u mlijeku – pokazuju da znanost vrijedi gledati i kroz drukčiju, lakšu prizmu. Vedar duh i djetinja znatiželja često su najbolji početak puta do ozbiljnih otkrića.