Postoje trenuci u automobilskoj industriji kada se dogodi nešto toliko veliko da tišina u kabini više nikada ne zvuči isto. U jednom desetljeću prešli smo put od standardnih kontrolnih ploča s nekoliko tipki do kokpita koji prepoznaje tko smo, kako vozimo, kakvog smo raspoloženja i što bismo mogli poželjeti prije nego što to i izgovorimo. U središtu te transformacije ne stoji novi ekran, ni novi volan, ni još jedna generacija multimedije, nego umjetna inteligencija koja mijenja automobil iz stroja u svojevrsnog digitalnog suputnika.
Danas, kada sjednete u noviji automobil, osjećaj je potpuno drukčiji nego prije pet ili deset godina. Ne gledate samo u hrpu plastike i par analognih kazaljki — gledate u računalni sustav koji živi, analizira i uči. Dok se vozite, AI tiho promatra vaše navike, razumije način na koji dodirujete ekran, pamti gdje najčešće putujete i pokušava predvidjeti što ćete tražiti sljedeće. I, fascinantno, obično pogodí.
Najbolje se to vidi na zaslonima koji više nisu tek veliki tableti zalijepljeni na armaturu. Današnji infotainment nije statičan izbornik, nego nešto što se mijenja pred vašim očima. Ako se približavate parkirnom mjestu, kamera se otvara sama od sebe, kao da auto zna da sada ne želite slušati glazbu ni gledati navigaciju.
Ako svakog jutra u isto vrijeme krećete prema poslu, sustav će vam ponuditi rutu iako ga to niste ni pitali. Ako preferirate tamnu, minimalističku estetiku, zaslon će se postepeno pretvoriti u nešto što gotovo izgleda kao personalizirani operativni sustav, ne generički meni.
Isto se događa s glasovnim asistentima koji su, realno, još nedavno bili razina “ako kažeš riječ krivo, sve se raspada”. Danas se s njima gotovo može voditi razgovor. Kažete da vam je hladno, oni shvate. Kažete da tražite najblići brzi punjač, oni ne otvaraju deset podizbornika nego jednostavno odrade posao. Kažete da ste umorni, a automobil počinje smanjivati intenzitet svjetla, predlagati pauzu i podešavati sjedalo. Ti asistenti postaju suputnici, a ne stroge komandne linije.
Jedan od najzanimljivijih dijelova AI revolucije u automobilima jest personalizacija. Više nije potrebno pamtiti profile ni ručno namještati sve nakon što netko drugi sjedne u vaše vozilo. Auti danas prepoznaju vozača čim sjedne, bilo preko kamere, ključa na mobitelu ili povezanog računa u oblaku. Sjedalo se tada pomiče samo u točno onu poziciju koju ste jednom davno postavili, retrovizori se namještaju poput starog prijatelja koji zna vaše navike, a ambijentalna rasvjeta bira boju za koju sustav vjeruje da vam najbolje odgovara u tom trenutku.
U nekim modelima AI ide i dalje: promatra vaše lice, analizira umor, prepoznaje stres i na temelju toga prilagođava kokpit, glazbu i čak način rada ventilacije. Kabina postaje prostor koji se prilagođava vama, a ne prostor u koji se vi morate uklopiti.
Jako zanimljivo područje je i AR prikaz informacija. Nekada je head-up display bio mali prozorčić s brzinom, danas je to proširena stvarnost na vjetrobranu. Strelice navigacije doslovno se pojavljuju na cesti ispred vas, tamo gdje trebate skrenuti. Pješaci dobivaju diskretne obrise kada se pojave na rubu ceste. Informacije ne iskaču naglo, ne smetaju i ne traže da maknete pogled — lebde gdje im je mjesto, u vašoj prirodnoj liniji pogleda. Tu se stapa tehnologija i ergonomija na načine koje smo prije nekoliko godina smatrali znanstvenom fantastikom.
AI nije važan samo radi udobnosti, nego i zbog sigurnosti. Sustavi sve češće analiziraju ponašanje vozača i predviđaju potencijalne probleme prije nego što oni nastanu. Ako prepoznaju da vam kapci teže padaju ili da vam se pažnja previše rasipa, automobil se može sam zaustaviti i pozvati pomoć. Ako promet ispred iznenada koči, sustav to može “shvatiti” prije nego što to fizički osjetite.
AI kombinira podatke s kamera, radara, drugih automobila i prometne infrastrukture kako bi napravio ono što nitko od nas ne može: gledati unaprijed, bočno i unatrag, istovremeno i s potpunom koncentracijom.
Sve ovo dovodi nas do još jedne velike promjene — automobili postaju digitalni prostori u kojima provodimo vrijeme čak i kada se ne vozimo. Električni automobili, naravno, dodatno naglašavaju taj trend.
Dok se punite na brzim punjačima, kokpit postaje mjesto za rad, odmor ili zabavu. AI omogućava transkripciju mailova, organiziranje kalendara, gledanje filmova ili slušanje personalizirane glazbe. Neki automobili nude posebne wellness modove koji se aktiviraju dok stojite: masaža sjedala, tihi ambijentalni tonovi, prigušena svjetla, čak i meditativne vizualizacije na ekranu.
Sve zajedno čini jednu veliku i neizbježnu promjenu. Kokpit budućnosti više nije skup fizičkih kontrola, niti je samo veliki zaslon. To je ekosustav u kojem se isprepliću personalizacija, sigurnost, zabava, produktivnost i adaptivno sučelje koje se razvija zajedno s vozačem. U sljedećih pet godina razlika između klasičnog automobila i AI-pogonjenog kokpita bit će toliko velika da će se stariji modeli činiti gotovo arhaični, baš kao što danas izgledaju stari mobiteli bez ekrana osjetljivog na dodir.
Auti su oduvijek bili tehnološki proizvodi, ali sada prvi put osjećamo da su i digitalni organizmi — prilagodljivi, inteligentni i sposobni učiti. Umjetna inteligencija u kabini nije samo novi feature nego temeljna promjena načina na koji automobil komunicira s vozačem. I upravo zbog toga, kokpiti budućnosti neće biti mjesta puna tipki i prekidača, nego živi prostori koji razumiju svoje putnike. Automobil prestaje biti samo vozilo; postaje partner u vožnji.
Ostaje nam samo pitanje — želimo li takav automobil?