Električni auto u zgradi bez garaže ili parkirnog mjesta danas je jedna od najvećih realnih prepreka masovnijem prelasku na struju u Hrvatskoj. Tehnologija vozila je sazrela, ponuda modela je široka, ali infrastruktura i stambeni uvjeti ozbiljno zaostaju. Velik dio stanovništva živi u višestambenim zgradama bez privatnog parkirnog mjesta, bez garaže i bez ikakve mogućnosti jednostavnog priključka na struju. Tu prestaje marketing, a počinje stvarnost.
Prvi i najveći problem je fizički pristup električnoj energiji. Parkiranje ispred zgrade obično znači javnu površinu, zajedničko dvorište ili ulicu. Postavljanje vlastite utičnice praktički je nemoguće bez složene papirologije, suglasnosti suvlasnika i intervencija na elektroinstalacijama koje često nisu predviđene za dodatna opterećenja. U starijim zgradama instalacije su projektirane za potpuno drugačije potrošače, a svako ozbiljnije povećanje snage zahtijeva rekonstrukciju ormara, brojila i ponekad cijelog priključka.
Drugi problem je dostupnost javnih punionica. U većim gradovima situacija se popravlja, ali i dalje postoji velika neravnoteža između broja električnih vozila i dostupnih priključaka. Punionice su često zauzete, ne rade, ili su postavljene na lokacijama koje nisu praktične za svakodnevno korištenje. Ako se punjenje svodi na lovljenje slobodnog priključka nakon posla ili vožnju nekoliko kilometara do prve slobodne punionice, električni auto prestaje biti praktičan alat i postaje logistički projekt.
Treći problem je vrijeme. Punjenje na javnim AC punionicama traje satima, dok su DC brze punionice skuplje i često zauzete vozilima koja ih koriste kao primarni izvor energije jer nemaju kućno punjenje. To ubrzava degradaciju baterije i povećava trošak eksploatacije. Model korištenja električnog auta bez kućnog punjenja značajno mijenja ekonomiku vlasništva i briše dio financijske prednosti koju EV inače ima.
Postoji nekoliko realnih rješenja, ali nijedno nije savršeno. Najjednostavnije je osloniti se na punjenje na poslu ako poslodavac ima instalirane punionice ili barem dostupnu industrijsku utičnicu. To u praksi rješava većinu dnevnih potreba, ali nije univerzalno primjenjivo. Druga opcija je korištenje komunalnih punionica u kvartu uz disciplinirano planiranje punjenja, što zahtijeva prilagodbu navika i prihvaćanje kompromisa.
Opasnosti prilikom kupnje rabljenog električnog automobila
Sustavno rješenje leži u prilagodbi zgrada i zakonodavstva. Novi propisi već idu u smjeru obvezne pripreme infrastrukture za punjenje u novogradnji, ali postojeći stambeni fond ostaje veliki izazov. Ugradnja zajedničke punionice u dvorištu zgrade ili garaži moguća je uz dogovor suvlasnika i jasno definiranu raspodjelu troškova i potrošnje. Tehnički to nije složeno, ali organizacijski često zapinje zbog nerazumijevanja, straha od troškova i sporih upravljačkih struktura.
Privremeno rješenje za dio korisnika može biti sporije punjenje preko obične utičnice ako postoji pristup struji iz podruma, spremišta ili zajedničkih prostora, uz obaveznu provjeru instalacija i zaštite od preopterećenja. Ovo nije idealno ni skalabilno rješenje, ali u nekim situacijama omogućuje osnovnu funkcionalnost bez velikih ulaganja.
Zaključno, električni auto u zgradi bez garaže u Hrvatskoj trenutno zahtijeva kompromis, planiranje i dodatni mentalni trošak. Za vozače koji nemaju stabilan izvor punjenja, klasični hibrid ili učinkovit benzinski model često je racionalniji izbor. Prava promjena nastupit će tek kada se infrastruktura počne razvijati na razini kvartova i zgrada, a ne isključivo na razini trgovačkih centara i autocesta. Bez toga, elektrifikacija ostaje ograničena na one koji imaju privatno parkirno mjesto i vlastiti priključak, dok većina urbanog stanovništva ostaje izvan realne igre.