Priče iz prošlosti: HP-ovi ambiciozni, ali propali planovi za webOS

Hewlett-Packard je svojedobno gajio velike ambicije za svoj webOS ekosustav, s posebnim fokusom na tablet kodnog imena “Twain”. Cilj je bio stvoriti uređaj koji bi privukao poslovne i produktivne korisnike, opremljen značajkama koje su tada bile rijetkost ili tek u povojima.

Hardverske i softverske inovacije

Prema informacijama koje je objavio The Verge, HP je za Twain planirao ugraditi magnetski priključak za punjenje, NFC čip za bežičnu komunikaciju i HDMI izlaz za spajanje na vanjske zaslone. Uz hardverske dodatke, planiran je i set softverskih rješenja usmjerenih na poslovne korisnike. Zanimljiva je bila i ideja proširenja “Touch to share” funkcionalnosti, originalno predstavljene na TouchPadu. Korisnici bi mogli prebacivati podatke između webOS uređaja koristeći “ultrazvučni prijenos za detekciju lokacije” drugih uređaja u blizini.

Turbulentna povijest webOS-a

Dok je većina HP-ovih planova za tablete i telefone (osim Twaina) bila više reaktivna nego inovativna, softverski tim radio je na nekim zaista naprednim konceptima. Da bi Twain uopće imao šanse za uspjeh, HP je morao ponuditi više od pukog izdavanja hardvera s tadašnjom verzijom webOS-a. Platforma je imala turbulentnu povijest obilježenu žurbom i izdavanjem nedovršenih proizvoda, često odgađajući ključne projekte poput unifikacije OS-a pod jedinstvenim pozadinskim okvirom. Nažalost, taj se trend nastavio i dok je Palm (koji je HP akvizirao) započinjao rad na idućoj verziji webOS-a. Ipak, unatoč nestabilnim temeljima, dizajn i funkcionalnost samog webOS-a kretali su se u iznenađujuće dobrom smjeru.

Vizija produktivnijeg webOS-a

Pod vodstvom tadašnjeg direktora za korisničko sučelje, Itaija Vonshaka, Palm je razvijao softversku strategiju koja bi nadopunila produktivne ciljeve postavljene za Twain. To je značilo da webOS mora postati korisniji za tradicionalne radne zadatke, ali bez pretvaranja u nešto što nalikuje Windowsima.

“Eel”: Nova generacija webOS-a

Odgovor na te izazove bio je “Eel”, kodno ime za iduću veliku verziju webOS-a planiranu za 2011. godinu. Srž Eela bio je pokušaj proširenja metafore “kartica” (cards) koju je Matias Duarte prvi put predstavio s originalnim Palm Pre uređajem 2009. godine.

WebOS je već ranije uveo “grupiranje kartica” (card stacks), omogućujući korisnicima slaganje aktivnih aplikacija u logičke skupine. Također je uveo koncept responzivnih panela, koji je tek kasnije postao široko prihvaćen. Panel je prikazivao različite poglede ovisno o kontekstu unutar aplikacije i veličini zaslona, bez potrebe za prepravljanjem same aplikacije. Primjerice, u aplikaciji za e-poštu, na telefonu biste tapkanjem prolazili kroz listu do pojedinačne poruke, dok bi na tabletu vidjeli i listu i poruku jednu pored druge.

Koncept multitaskinga

Vonshak i njegov tim dobili su zadatak proširiti obje ove UX metafore i učiniti ih korisnijima. Rješenje je bilo njihovo kombiniranje. U Eelu, mogli ste dodirnuti poveznicu kako bi se otvorila u novom panelu s lijeve strane. No, umjesto da bude samo panel unutar aplikacije, postao bi zasebna kartica koju ste mogli pomicati lijevo ili desno, omogućujući prikaz više kartica odjednom. Karticu ste također mogli “odvojiti” i premjestiti u potpuno drugu grupu. Koncept je podsjećao na “snap” funkciju u Windows 8, ali je Eel trebao biti fleksibilniji po pitanju veličine prozora i grupiranja. Paneli i kartice nisu bili klasični “prozori” na kakve smo navikli na računalima, ali su se približavali njihovoj korisnosti, ostajući pritom upravljivi i na telefonima i na tabletima.