Što industrija bioloških znanosti razumije (i griješi) o umjetnoj inteligenciji

bug
Izvor: bug
Autorica: Anastasia Christianson, Ph.D.

Veći dio svoje karijere provela sam u biološkim znanostima i, poput mnogih u ovom području, svjedočila sam koliko industrija može biti spora i oprezna u prihvaćanju novih tehnologija. To je i razumljivo – radimo u izuzetno reguliranom okruženju gdje je sigurnost pacijenata apsolutni prioritet. Ipak, promatrati umjetnu inteligenciju (AI) isključivo kroz prizmu operativne učinkovitosti znači sputavati njezin puni potencijal.

Druge industrije, koje se suočavaju s jednako visokim ulozima, već su pronašle načine kako AI učiniti moćnim i transformativnim alatom. Industrije poput proizvodnje, zrakoplovstva, financija i zdravstva počivaju na složenim sustavima, visokim rizicima i velikoj odgovornosti – baš kao i naša.

U proizvodnji se AI koristi za predviđanje potrebe za održavanjem, smanjenje zastoja i rano otkrivanje problema s kvalitetom, čime se povećavaju učinkovitost i pouzdanost. Slične pristupe farmacija počinje usvajati kroz praćenje rada opreme u stvarnom vremenu pomoću senzora. Međutim, postoji veliki potencijal za proširenje ovih pristupa na laboratorije i istraživanja, gdje se praćenje često zanemaruje.  Slično tome, u financijama AI rješava otkrivanje prijevara, procjene rizika i investicijske odluke, upravljajući ogromnim količinama podataka uz strogu regulatornu kontrolu. Ove sposobnosti pružaju jasne paralele s mogućnostima u farmaciji, poput otkrivanja krivotvorenih lijekova, sprječavanja prijevara u kliničkim ispitivanjima i rane identifikacije nedostataka proizvoda, koje su još uvijek nedovoljno iskorištene.

U zdravstvu se već pojavljuju inovacije poput AI dijagnostike i personaliziranih modela skrbi koji odgovaraju potrebama pacijenata. Biološke znanosti mogle bi iskoristiti taj zamah širenjem primjene AI-a kako bi ubrzale i poboljšale rezultate kliničkih ispitivanja na jednako prilagodljive i inovativne načine.

Prevladajte strah kroz edukaciju

Što ograničava puni potencijal AI-a?

Strah.

Strah od promjena, strah od nepoznatog, posebno u uvjetima promjenjivih propisa i nesigurnosti oko toga što će regulatori prihvatiti. Strah od mijenjanja nečega što tehnički funkcionira, čak i ako je uspješnost niska. Na kraju krajeva, nekada su svijeće bile dovoljne za rasvjetu, a konjske zaprege za prijevoz – ali prihvaćanje žarulje i automobila zauvijek je promijenilo način na koji živimo. Pravila se mijenjaju i teško je procijeniti granice, no kada strah prijeđe u inerciju, napredak prestaje. Dezinformacije i strahovi da će AI zamijeniti ljude samo dodatno produbljuju oklijevanje.

Rješenje započinje edukacijom, temeljenoj na pravim informacijama, a ne na pretjeranoj promociji. Kada ljudi razumiju kako AI funkcionira i gdje dodaje vrijednost, mijenja se njihov pogled. Jedan moj bivši kolega često je govorio: „Izvadite majmuna iz posla.“ Možda nam ispravno korištenje AI-a može omogućiti da oslobodimo ljude za ono u čemu su najbolji: kritičko razmišljanje, suradnju i revolucionarne inovacije.

Ovo je propuštena prilika u biološkim znanostima. Prečesto koristimo AI da ubrzamo ono što već radimo – pokušavajući, drugim riječima, učiniti svijeću svjetlijom ili konja bržim. Umjesto toga, trebali bismo postaviti pitanje: Što je za naše područje ekvivalent žarulji ili automobila? Koje nove mogućnosti AI može otključati koje prije nisu bile zamislive?

Zamislite mogućnosti

Digitalni blizanci, koji se u zrakoplovstvu široko koriste za modeliranje i testiranje performansi zrakoplova, predstavljaju snažan primjer za farmaceutski sektor. Zamislite simulaciju cijelog životnog ciklusa lijeka – od otkrića, preko kliničkih ispitivanja, sve do proizvodnje – virtualni proces koji bi bio optimiziran prije nego lijek uopće dođe do pacijenata. Kada se to poveže s podacima u stvarnom vremenu iz laboratorija, proizvodnih pogona i zdravstvenih ishoda pacijenata, možemo stvoriti pametniji, međusobno povezani sustav koji izbjegava neučinkovitosti izazvane naknadnim prilagođavanjem AI-a nepovezanim sustavima.

Druge industrije, poput zdravstva, financija i proizvodnje, već implementiraju AI agente – autonomne sustave koji automatiziraju zadatke, predviđaju rizike i predlažu prilike. Za biotehnologiju i farmaciju ovo je velika prilika: ugraditi umjetnu inteligenciju duž cijelog lanca vrijednosti, čime bi se operacije pretvorile u strateške trenutke vođene inovacijama, uz istovremeno poboljšanje usklađenosti.

Poduzmimo sljedeće korake

Nedavno sam razgovarala s timom koji modernizira zastarjeli tijek rada u kliničkim ispitivanjima. Početni otpor bio je interni, jer je AI djelovao kao dodatni rizik. Njihova perspektiva promijenila se kada su vidjeli kako prediktivno modeliranje može predvidjeti odustajanje pacijenata, a digitalne simulacije pojednostaviti dizajn protokola – omogućujući bolje rezultate, brže vremenske okvire i manje propuštenih prilika.

Što trebamo učiniti dalje?

  1. Prvo, potrebna je veća suradnja među industrijama. Proizvodnja je već usavršila prediktivno održavanje, financije briljiraju u otkrivanju anomalija, a zdravstvo značajno napreduje u personaliziranoj dijagnostici. Biološke znanosti mogu učiti iz tih primjera. Čak i jednostavna partnerstva ili razmjena studija slučaja mogu ubrzati proboje – izazovi poput analize složenih podataka već su riješeni u područjima poput astrofizike.
  2. Drugo, edukacija mora biti sveobuhvatnija. Potrebno je osposobiti podatkovne znanstvenike, kliničare i regulatorne timove za razumijevanje objašnjivosti AI odluka, što može smanjiti zabrinutost. Također, prikazivanje AI alata za segmentaciju publike ili optimizaciju kampanja može ubrzati dolazak terapija na tržište.
  3. Treće, potrebno je promijeniti način razmišljanja. Najveći potencijal AI-a nije u učinkovitosti, već u omogućavanju inovacija koje prije nisu bile moguće – poput prepoznavanja bolesti koje ljudi nisu u stanju uočiti ili predviđanja problema u lancu opskrbe mjesecima unaprijed. Radi se o transformativnim iskoracima, a ne samo postupnim poboljšanjima.
  4. Na kraju, trebamo se osloboditi pretjeranog “hajpa” i mjeriti utjecaj kroz smislenije metrike. Osim uštede troškova, trebali bismo pratiti koliko je novih terapijskih ciljeva ili kliničkih ishoda AI unaprijedio.

Ne počinjemo od nule. Alati, iskustva i primjeri već postoje. Sada su potrebni hrabrost za novi način razmišljanja, suradnja i promišljeno djelovanje.

Budućnost AI-a u biološkim znanostima nije samo u automatizaciji. Riječ je o mašti. Dajmo si dopuštenje da je koristimo na taj način.