Postoje igrači za koje je dovoljno pogledati jedan potez, jedno kretanje bez lopte, pa da vam bude jasno – ovaj dečko ima nešto što se ne uči. Takav je utisak ostavljao Kerim Alajbegović (17) još kao dječak u omladinskom pogonu Bayer Leverkusena. Takav utisak je ostavio i na Xabija Alonsa, današnjeg trenera Real Madrida, koji je imao priliku lično pratiti njegov razvoj i tom prilikom kratko i jasno rekao: “Ima ono nešto.”
Alajbegovićevo ime se posljednjih mjeseci tiho, ali uporno provlačilo kroz redove njemačkih i evropskih medija. Ajax, Augsburg, Atalanta… mnogi su klubovi pokušali privući mladog vezistu rodom iz Bugojna, no odluka je bila promišljena i hrabra. Izabrao je Red Bull Salzburg – klub koji već godinama važi za najplodonosniji fudbalski sistem u Evropi kada je riječ o razvoju mladih igrača. Haaland, Szoboszlai, Šeško… svi su prošli tim putem. Sada je red na Kerima.
Transfer je potvrđen, ugovor potpisan do ljeta 2029. godine – što dovoljno govori o povjerenju koje su Austrijanci uložili u njegov potencijal. I o planu koji s njim imaju. A kakve planove on ima? O tome, ali i mnogo više – govori u svom razgovoru za Reprezentacija.ba portal.
– Prvi utisci su fantastični. Do sada sam odradio dva treninga i mislim da sam ostavio dobar utisak. Saigrači su me sjajno prihvatili, atmosfera u ekipi je odlična i već sada jedva čekam da obučem dres i zaigram. Nakon svih nagađanja oko moje budućnosti, napokon sam pronašao mir i osjećam da sam donio ispravnu odluku. Ono što je bilo presudno jeste jasna vizija kluba i konkretni razgovori sa trenerom. Od samog početka sam osjetio da me zaista žele, da vjeruju u mene – a kada to osjetite, onda vam ne treba mnogo da odlučite – rekao je Alajbegović u razgovoru za portal Reprezentacija.ba.
Salzburg je redovni učesnik evropskih takmičenja, poznat po vrhunskim uslovima za razvoj mladih talenata, a upravo u takvom okruženju želio je i Alajbegović napraviti prve profesionalne korake. Ne krije da se o svom novom poslodavcu detaljno raspitivao i kod pojedinih reprezentativaca koji su već prošli taj sistem.
– Prije nego što ću potpisati ugovor, naravno da sam se raspitivao o svemu, a sve najbolje o klubu su mi rekli i naši reprezentativci Amar Dedić i Jusuf Gazibegović koji su već bili tamo. I oni su sigurni da je Austrija odlična stepenica za moju karijeru i da ću u toj ligi moći skrenuti pažnju na sebe golovima i asistencijama. Ali, Bože zdravlja. Čvrsto stojim nogama na zemlji.
Veliku ulogu u životu i karijeri mladog Alajbegovića ima njegov otac Semin. I sam je bio fudbaler, a uz iskustvo koje je stekao kasnije radeći i kao fudbalski agent, sinu nije samo podrška već i važan mentor na njegovom putu.
– Bez oca i njegovih savjeta, teško je reći gdje bih danas bio. Prije sam razmatrao opciju odlaska na posudbu u 2. Bundesligu i iskreno, bio sam čak i zagrijan za tu ideju, misleći da je to najbolji put za mene. Međutim, otac je bio uporan da ne žurim s odlukama. Vjerovao je da će se pojaviti još prilika i da tek tada mogu donijeti pravu odluku. I pokazalo se da je imao pravo. Danas sam više nego zadovoljan kako su stvari ispale.
Već je pronašao svoju “raju” u Salzburgu, a nije teško naslutiti s kim je najviše kliknuo i s kim provodi najviše vremena van terena.
– Tu je još jedan Bosanac, golman Salko Hamzić, s kojim sam se odmah povezao i mogu reći da sam s njim najbolji. Čuo sam da u Salzburgu živi i mnogo naših ljudi. I to me raduje. Nakon treninga sam dobio poruke od navijača, neki su tražili i zajedničku fotografiju, zaista mi prija ta podrška.
Iako je profesionalnu karijeru tek započeo, Alajbegović već može da se pohvali iskustvom treniranja pod vodstvom Xabija Alonsa, koji danas sjedi na klupi velikog Real Madrida. Za njega je to bilo nezaboravno iskustvo koje mu je mnogo značilo u razvoju.
– Po meni, on je među tri najbolja trenera na svijetu. Imao sam priliku raditi s njim u prvom timu Bayera, pohvalio me čak nekoliko puta, ali i iskreno dao do znanja da nema puno prostora za mlade. Ponosan sam na to iskustvo, bez obzira što nisam upisao zvanični debi. Mnogi me pitaju da li mi je žao zbog toga, ali realno – Bayer je bio prvak, konkurencija ogromna. Na kraju, Salzburg me nije doveo zbog toga što sam bio na klupi prvog tima, nego zbog onoga što sam pokazivao u omladinskoj ligi. Sve se dešava s razlogom.
Danas, kao jedan od najvećih talenata svoje generacije, bez sumnje bi imao mjesto u omladinskim selekcijama Njemačke – ali za njega dileme nije bilo.
– Bio sam kao mlađi u njemačkim kampovima, mogao bih i danas bez problema igrati sa mojim godištem u njihovoj reprezentaciji, ali znam odakle sam, uvijek su mi roditelji govorili o Bosni i Hercegovini i trudili se da izgradim taj patriotizam. Na kraju, upravo zbog toga, nisam morao razmišljati kada je stigao poziv. Do sada sam prošao skoro sve mlađe selekcije, protiv Crne Gore sam skoro zabio i gol za U21, a san je svakako jednog dana dočekati i debi za seniore. Ako bude išlo dobro u Salzburgu, nema razloga da se ne nadam tome.
Ide korak po korak. Prvo iščekuje debi za Salzburg, potom i premijeru na evropskoj sceni – sve to s dresom i brojem 27 na leđima. Pitali smo ga: zašto baš taj broj?
– Haha, bilo je i drugih slobodnih brojeva, ali volim gledati Wirtza. I on je nosio 27 na početku, isto kao i Lamine Yamal – postao je to popularan broj među mladim igračima, pa sam pomislio: zašto ne bih i ja? Možda mi donese sreću. Inače, poznajem Wirtza još iz vremena u Kölnu, a pomogao mi je i kada sam došao u prvi tim Bayera. Fantastičan igrač – po meni trenutno najbolja “desetka” i najskuplji igrač Premier lige – kazao je za kraj razgovora za portal Reprezentacija.ba.