Alarmi upozorenja zvonili su i prije zadnjeg stravičnog primjera vršnjačkog nasilja u Tuzlanskom kantonu. Iako maloljetni počinitelj nije učenik ove škole sve se dešavalo u školskom dvorištu. Određena mu je mjera pritvora za pokušaj ubistva nožem. Povrijeđeni dječak danas je podvrgnut novom operativnom zahvatu. Nakon što je prije dvije godine učenik upucao nastavnika u Lukavcu, ovo je novi šok za roditelje i cijelu javnost. Resorni ministar Ahmed Omerović poslije toga je isticao da su donesene mjere zaštite. Sada kratko saopćenje i praktično priznanje: implementirane mjere nisu dovoljne.
“U tome svemu dešava se da je dječak koji je izbo dječaka da ga drži drugo dijete. Kada je došla majka od djeteta on je počeo da bježi. Tada direktorica tek izlazi i nastavnici i ostali. Dijete koje je ubodeno bilo je 20 minuta ovdje, niko iz škole nije izašao”, priča svjedok događaja za N1.
Iz ministarstva obrazovanja TK najavljuju usaglašavanje novih mjera. Koliko je to potrebno uviđaju i u Odgojnom centru Tuzlanskog kantona. Marina Tomić, koja pruža stručnu pomoć, smatra da su sadržaji na društvenim mrežama pogrešni uzori, te loši porodični odnosi ključni razlozi za sve brutalnije oblike nasilja među mladima.
“Situacija je pomalo zabrinjavajuća. Do septembra ove godine Odgojni centar je imao preko 40 zahtjeva vezano za preventivne tretmane i izvršenje odgojne mjere ukupno. To je do sada ponajveći broj zahtjeva, dakle u odnosu na prethodne godine”, navodi za N1 Marina Tomić, JU Odgojni centar TK.
“Ne radimo dovoljno, rad sa porodicama je primaran. U porodici dijete stiče kroz roditelje pravila ponašanja i primarni odgoj. Odlazi u školu i pokazuje određene oblike nedozvoljenog ponašanja prije nego počine teško krivično djelo. Dužnost škole je da to prati”, pojašnjava Pleh.
Primjetno je povećanje brutalnosti pri vršnjačkom nasilju, a povećava se i broj djevojčica koje vrše nasilje. Bh. društvo sve to podstiče, smatraju psiholozi, jer je upotreba oružja skoro pa normalizovana. Konflikti se rješavaju nasiljem ili prijetnjama, osjećaj za druge – odavno izgubljen.
“Stalno moramo poticati djecu empatiji i vježbati ih empatiji, da se stalno zamišljaju u koži drugoga. Istraživanja su pokazala da mnoga djeca koja učine nešto nažao drugoj uopšte ne razumiju kako je toj drugoj djeci. Zato je važno razvijati osjećaj empatije”, smatra Đana Lončarica, psihologinja. Koliko je situacija kritična pokazuje i trend ”snimanja” nasilja među mladima. Bh. društvo u kojem su uzori na društvenim mrežama bivši ili sadašnji kriminalci i u kojem političari konstantno šalju uvredljive izjave ili najavljuju ratne scenarije pogodno je tlo za maloljetničku delikvenciju. Statistike su sve gore, a osjećaj sigurnosti odavno ne postoji.