Bosanac Huso B. (41) koji živi u Kölnu, koji je obavezan napustiti zemlju i višestruko je kažnjavan, ne može biti deportovan zbog svoje osmero djece. I to uprkos činjenici da se Bosna i Hercegovina smatra sigurnom zemljom porijekla. Kako je to moguće i postoje li slični slučajevi u Baden-Württembergu, pitaju se mediji u Njemačkoj.
Riječ je o slučaju porodice iz Bosne i Hercegovine, koja mjesečno prima 7.300 eura socijalne pomoći, iako je glava porodice trebao biti deportovan još 2003. godine.
O slučaju iz Kölna ne može se dati konkretna procjena, pojašnjava Thomas Oeben, direktor u Ministarstvu pravosuđa i migracija Baden-Württemberga, piše Schwäbische.de. Razlog je to što njegovoj instituciji nisu dostupne sve informacije o tom predmetu. Zbog toga se ne može reći ni da li u jugozapadnoj Njemačkoj postoje slični slučajevi, prenosi Oslobođenje.
U načelu važi da, ako su stranci izvršno obavezni napustiti zemlju, ako u zadanom roku ne odu dobrovoljno i ako ne postoje prepreke za deportaciju, njihov boravak u Njemačkoj mora biti prisilno okončan. Nadležne službe za strance zakonski su obavezne da to provedu. Svakoj deportaciji mora prethoditi individualna procjena da li je ona u konkretnom slučaju dopuštena ili postoje prava na ostanak ili razlozi za odgodu deportacije.
U slučaju prijetećeg, a ne samo privremenog razdvajanja porodice, posebno roditelja i djece, mora se ispitati pitanje proporcionalnosti. Pri tome se obavezno moraju uzeti u obzir načela prava višeg ranga, posebno član 6. njemačkog Ustava, koji garantuje posebnu zaštitu porodice, kao i član 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima, koji štiti pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života.
To znači da nadležni organ mora, u skladu s težinom porodičnih veza, te veze prema osobama koje legalno borave u Njemačkoj uvrstiti u svoje razmatranje. U pojedinim slučajevima to može dovesti do toga da ostvarivanje roditeljske brige o djetetu pravno spriječi deportaciju. Međutim, postoje i situacije u kojima državni interes za okončanje boravka preteže, pa se deportacija može provesti uprkos postojanju biološkog djeteta.
Krajem 2023. godine u Bad Waldseeu dogodio se slučaj koji je izazvao veliku pažnju javnosti. Nigerijac, zaposlen kao zavarivač u jednoj kompaniji u Ravensburgu, deportovan je neposredno pred Božić. Svoju malu kćerku morao je ostaviti kod životne partnerice. Postupanje vlasti izazvalo je znatnu uznemirenost.
Početkom prošle godine u Tettnangu je došlo do uzbune zbog muškarca porijeklom iz Maroka, koji je preko Ukrajine došao u Njemačku. I on je trebao biti deportovan uprkos partnerici i maloj kćerki. Kasnije se ispostavilo da je riječ o administrativnoj grešci. Slanje dopisa, kako je saopćeno, bilo je “nenamjerno”.
Podsjetimo, deportacija Bosanca je odlagana jer kelnska služba nije tražila zamjenske dokumente. Naime, on posjeduje svoj personalni list u kojem stoji mjesto rođenja Bihać, a državljanstvo Bosna i Hercegovina. Ali, u službenom dokumentu za zemlju rođenja 41-godišnjeg odbijenog azilanta stoji “neutvrđeno”.
Njemački mediji baš zbog ovoga Markov slučaj navode kao veliki apsurd – mjesto rođenja je poznato, ali ne i zemlja? Birokratski apsurd u njemačkim službama za strance, koji gotovo niko više ne razumije.
On je već više puta osuđivan i u Njemačku je došao bez ličnih dokumenata, a trebalo je da bude deportovan još 2003. godine. Ipak, 41‑godišnji državljanin BiH i dalje živi u Kölnu. Prema rješenju socijalne službe za oktobar 2023, koje poseduje FOCUS online, odbijeni azilant sa porodicom mjesečno prima oko 7.300 eura od gradske socijalne službe.