Učio nas je skromnosti, emocijama, autentičnosti, dobroti i važnoj lekciji da je važnije da te pamte kao dobrog čovjeka
Piše: R. I.
Otišao je veliki Halid Bešlić.
Nakon kratke borbe s teškom bolešću preminuo je u 72. godini u Sarajevu. U gradu kojem je dao svoj talenat, dobrotu, humanost i stekao porodicu i prijatelje.
Balkan žali, a poruke stižu sa svih strana svijeta.
Ja samo želim otići kao dobar čovjek, govorio je Halid, velika muzička zvijezda ovog dijela Evrope, koja sebe nije doživljavala kao zvijezdu, već kao čovjeka iz naroda.
– Mogu i ja voziti bijesna kola, snimati milionske spotove, ali zašto bih to radio dok moj komšija nema za hljeba? Meni je zadovoljstvo nahraniti njega, otići u javnu kuhinju, dati svoj doprinos, nahraniti danas 100 gladnih usta, ili u dječjem domu donirati novac. Volio bih da me pamte kada odem, kao dobrog čovjeka, a ne kao dobrog pjevača – izjavio je jednom.
Četiri decenije vrhunske karijere
Halid Bešlić rođen je 20. novembra 1953. godine u Knežini kod Sokoca, gdje se i počeo amaterski baviti muzikom. Kasnije je svoj talenat razvijao kroz kulturno umjetnička društva, a onda je, nakon povratka iz JNA, u sarajevskim restoranima oduševljavao publiku.
Prva singlica objavljena je 1979. i do 2003. ostalo je zauvijek 19 snimljenih albuma, te i dva albuma uživo.
Njegova karijera, koja je trajala više od četiri decenije, obuhvata bezbroj hitova koji su postali evergreeni i nezaobilazni dio svakog veselja, radija i kafanske muzike.
A muzika je bila njegov put do srca. Njegove su pjesme prelazile granice, predrasude, geografije. Njegove su pjesme bile čista emocija i ljubav. I to su znali i stariji i mlađi, publika svih generacija.
No, nije samo muzika bila Halidov dar, već i srce. Ostat će poznat po humanitarnom radu, te ljubavi prema Bosni i Hercegovini.
Halid je posljednje dane života proveo u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu. Krajem avgusta dobili smo vijest da ima zdravstvenih problema i od tada su se vijesti o njegovom zdravlju dijelile sa strepnjom.
Onda je objavljena i pjesma posvećena njegovoj najvećoj ljubavi – supruzi Sejdi i svi smo priželjkivali sretniji kraj.
Sa Sejdom je ljubav i život dijelio od 1977. godine. Njihov je brak, govorila je Sejda, uvijek bio stabilan, uprkos usponima i padovima, koje je donijela popularnost.
Obilježio epohu
A Halid je popularnost nosio kao niko. On je bio naš, a ne zvijezda. Dobar komšija, raja iz kafane, uvijek raspoložen, nasmijan, uvijek spreman da zapjeva.
A i mi smo pjevali s njim – najprije „Neću, neću dijamante“, a onda i bezvremenske hitove „Miljacka“, „Romanija“, „Prvi poljubac“, „Malo je malo dana“, „Ja bez tebe ne mogu da živim“, „Dvadeset godina“, “U meni jesen je”…
Halid je umjetnik koji je obilježio epohu i istrajni borac, koji se, nakon što je preživio je tešku saobraćajnu nesreću 2009. godine,vratio na scenu i nastavio oduševljavati publiku.
Bio je ponosni otac svome Dini, preponosni djed Lamiji i Belminu-Kanu.
Učio nas je skromnosti, emocijama, autentičnosti, dobroti i važnoj lekciji – da zvijezde žive i među nama.
Dženaza Halidu Bešliću klanjat će se u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu u ponedjeljak nakon ikindija-namaza, a isti dan će biti ukopan na groblju Bare.
Isti dan će u 11 sati biti održana komemoracija u Narodnom pozorištu u Sarajevu.