Satelitski snimci pokazuju rapidno širenje divljih deponija u Bosni i Hercegovini u zadnjih 15 godina
Piše: Aida TREPANIĆ HEBIB
Salko Obradović živi u blizini gradske deponije u Stocu. Život pored odlagališta otpada, dugog i širokog stotinu metara, za Obradovića i njegove komšije je užasavajući. Ponajviše u ljetnim mjesecima, kada temperatura prijeđe 30 stupnjeva.
– Ja bih bio najsretniji da se to zatvori, ta deponija, međutim, kako stvari stoje, od toga nema ništa, da se razumijemo, tu su dolazili novinari iz nekoliko medijskih kuća i pokušavali sve, ali dalje se rješava stvar samo na većem nivou – politikom – pojašnjava Obradović za Detektor.
Njega zabrinjava i činjenica da se deponija nalazi u blizini rijeke Bregave i utjecaja deponije na podzemne vode.
– Moja kuća je udaljena dva i po do tri kilometra – nije samo moja, tu ima 50 kuća – kaže on.
Građani, vlast i hrabrost
Snimci iz satelita pet lokacija u BiH na kojima se danas nalaze divlje deponije pokazuju njihovo brzo širenje. Detektor je analizirao i napravio poređenje dostupnih snimaka decenijama unazad, a na hitnost situacije ukazali su i građani, aktivisti i nadležni. Prema nekim procjenama, u BiH postoji više od 1.000 divljih deponija, o kojima se najčešće govori tek nakon incidenata, kao što je to bio slučaj nakon velikog požara na deponiji “Krupačke stijene” u julu 2025. godine.
Salko Obradović iz Stoca dodaje da građani i aktivisti nemaju mogućnost da mijenjaju stvari nabolje, te da vlast, za koju tvrdi da je formirala ovo odlagalište, treba i da ga ugasi. Građanima nedostaje i hrabrosti kako bi podigli glas, smatra on.
Imanje Berine Amidžić nalazi se u naselju Gorica kod Stoca – prvom naseljenom mjestu u neposrednoj blizini ove deponije. Imanje površine oko jednog hektara, na kojem se bave poljoprivredom i stočarstvom, udaljeno je dva kilometra zračnom linijom od deponije.
– Grad Stolac ne posjeduje okolinsku dozvolu za ovu deponiju, zbog čega nije napravljena po važećim propisima. Otpad se odlaže u prethodno iskopane jame, a povremeno se i spaljuje, što dodatno pogoršava ekološku situaciju – rekla je Amidžić, koji je i predsjednica Udruženja za zaštitu životne sredine “Concordia” u Stocu.
Za Amidžića i ostale građane Stoca, posljedice su višestruke. Među njima i osjećaj bespomoćnosti jer građani znaju da se njihov otpad svakodnevno odlaže na ilegalnu i nesanitarnu deponiju.
– Ekološki, ova praksa izravno zagađuje rijeku Bregavu kroz procjedne vode i nekontrolisano spaljivanje otpada. Uništena je prirodna vrijednost čitavog pejzaža, posebno uzimajući u obzir činjenicu da se deponija nalazi u zaštićenoj zoni nacionalnog spomenika Pećine Badanj. Dugoročne posljedice mogu uključiti kontaminaciju tla, vode i ozbiljne zdravstvene rizike za stanovništvo – navela je ona.
Novinari Detektora nisu mogli dobiti komentar od načelnika Stoca Stjepana Boškovića nakon pitanja što je lokalna samouprava uradila po pitanju ove deponije.
Realnost je – šta je koji političar rekao
Za Branku Alempić iz Vlasenice život pored divlje deponije u Dragaševcu na području ove općine postao je katastrofalan. Ova deponija postoji već nekoliko decenija.
Alempić napominje kako ne postoji nijedna općina ili grad u BiH koji nemaju problem sa otpadom.
– Nema ko ni da nam gradi svijest jer jako mali broj ljudi ukazuje na te probleme, a u institucijama gdje bi o tome trebalo da se priča, da se donesu novi zakoni i da se isti poštuju od strane svih, svakodnevno se raspravlja o tome šta je koji političar rekao – živimo u realnosti okruženi vlastitim smećem – kaže ona.
Profesor ekološke pedagogije na nekoliko univerziteta u BiH i predsjednik udruženja “Eko izazov” Tuzlanskog kantona Muhamed Omerović već se 40 godina bavi zaštitom životne sredine. Govoreći o divljim deponijama u BiH, on navodi kako je najgore stanje bilo nakon rata, te da u BiH trenutno postoji od 1.200 do 1.400 divljih deponija.
– Možemo kazati da u nekim seoskim, ruralnim sredinama još uvijek neki pojedinci nisu pristupili organiziranom odvozu prijaviti se pri općini, ne odlažu svoj kruti miješani otpad u kabine koje im dodijeli općina i molimo općine da ponovno izvrše registraciju građana da svaki građanin ima kantu u svom dvorištu tako da neka i cijena odvoza bude prihvatljiva posebno iz seoskih sredina – kaže on za Detektor.
Cilj njegovog udruženja jeste ukazati da nije sav otpad smeće, nego sirovina na pogrešnom mjestu. Dodaje kako je nužno od nadležnih vlasti tražiti provođenje seta okolišnih zakona.
– I dalje imamo na nekim mjestima neadekvatne općinske deponije. Tako, primjerice, u nekim općinama imamo deponije koje nisu sanirane i tražimo, za svaku grupu općina na prostoru kantona u BiH, da imamo sanitarnu regionalnu deponiju, a to su fabrike za preradu otpada. Znači, u tom dijelu nismo dovoljno uspjeli dobiti prave sanitarne regionalne deponije – kaže on.
Njegovo udruženje, između ostalog, zahtijeva da se u BiH uspostave zelene patrole i da ekološki inspektori identificiraju sve divlje deponije u suradnji s komunalnim poduzećima i nadležnim ministarstvima.
Ni dozvole ni rješenja
Direktorica “Komunalca” iz Višegrada Gordana Krivošija pojašnjava kako ovo komunalno poduzeće gazduje deponijom koja je divlja i koja nema upotrebnu dozvolu, niti rješenje o odlaganju smeća, koje se na ovoj lokaciji odlaže uz suglasnost Općine.
– Imam informaciju da je ova deponija nekad u toku rata tu locirana. Rat, pa poslijeratni period, i tako se krenulo odlagati smeće i nastavilo se odlagati svih ovih godina – navodi ona.
Opisuje da je ova deponija u posljednje vrijeme prezasićena i da postoji veliki problem jer dolazi i do zapaljenja. Dodaje da je Općina Višegrad formirala komisiju, čiji je i jedan član, au cilju pronalaska rješenja.
– Mada znate ko bi to trebalo da rješava – znači, Opština Višegrad, odnosno nadležno Odjeljenje za prostorno uređenje i stambeno-komunalne djelatnosti i Skupština opštine kao zakonodavni organ, koji bi trebalo da donese određene odluke povodom te deponije – kaže ona. Detektor je poslao pitanja i načelniku Višegrada Mladenu Đurđeviću, ali on nije odgovorio do objave ovog teksta.
Pojašnjava kako najveći problem prouzrokuju ljudi koji bacaju otpad bez suglasnosti komunalnog poduzeća, te da je najviše stanovnika sela Holujaci, koji su ranije pisali peticije i podnosili krivične prijave.
– Put do sela je kroz deponiju, što sami znamo, ne trebamo pričati o tome što znači doći do svoje kuće, nebitno je vikendica ili kuća, dakle jeste problematično. U suradnji s komunalnim poduzećima i Općinom sad se poduzimaju neke radnje da se pokuša koliko-toliko sanirati problem gradske deponije – kaže ona.
Požar rasplamsao rasprave
Detektor je ranije pisao kako je nedavni požar na deponiji “Krupačke stijene” pokrenuo novi val rasprave o njenom ilegalnom radu, ali i odgovornosti za ekološku katastrofu koja je ugrozila zdravlje stanovnika.
Republički ekološki inspektor je 2020. godine izvršio kontrolu upravljanja otpadom na deponiji otpada “Krupačke stijene” u općini Trnovo, a kojom upravlja Javno komunalno poduzeće (JKP) “Trnovo”. Tada je utvrđeno da nije izrađen glavni projekt sanacije ove deponije, koja nema ekološku dozvolu.
U odgovoru Republičke uprave za inspekcijske poslove Detektoru iz jula navodi se da je komunalno preduzeće “Trnovo” podnijelo zahtjev za mjere prilagođavanja za rad neuređene deponije, ali da ga je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske odbacilo kao nepotpuno.
Kako se dodaje, ova se deponija ne može zatvoriti do pronalaženja nove lokacije koja bi bila zadovoljavajuća s aspekta zaštite životne sredine.
Šta znači dozvola?
Načelnik Kiseljaka Mladen Mišurić Ramljak u razgovoru za Detektor tvrdi kako je trenutno nemoguće legalizirati deponiju “Berberuša” zbog ranije nametnutog Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnim zemljištem.
– Koja deponija ima dozvolu? Ima samo privremeno rješenje. Što znači dozvola? Sva odlagališta moraju biti ekološki prihvatljiva. Ne možete vi sad otvoriti, to je proces i sva odlagališta su dobila zadaću da naprave plan prilagodbe da se to uradi, i dobijete privremenu odluku da možete koristiti, tako da nije to samo privremeni problem – kaže on.
Ova deponija, udaljena nekoliko stotina metara od grada, djeluje od kraja ’80-ih godina u vlasništvu je općine Kiseljak.
Trenutni plan je, kako navodi Mišurić Ramljak, da ovo odlagalište otpada u naredne dvije do četiri godine zatvori, a da na razini Srednjobosanskog kantona otvori regionalnu deponiju.
– Sad je problem terena, neće ga nitko… Odlagališta moraju biti vodonepropusna, da nema procjedne vode. Nije to projekt ‘evo nađemo neku rupu i u nju istresemo smeće’. Ne, nju treba pripremiti u svakom pogledu – pojašnjava on.
Tokom posjeta novinarima Detektora pokazao je reciklažno dvorište koje se nalazi nedaleko od središta općine i pojasnio kako na stolu već četiri godine imaju pripremljen plan kako će izgledati centar za odvajanje otpada, ali da, kako tvrdi, zbog nametnutog zakona ne mogu investirati niti dobiti građevinsku dozvolu.
– To je suvremeni centar za sve što nam treba – to je odmah u gradu, na tri hektara – problem je što smo dobili na korištenje, ali ne smijemo graditi. Ono što imamo, mi tu lagano nešto pripremamo, radimo, čistimo, ljudi rade, razvrstavamo mi to, dovest ćemo mi to u red, ali nam treba vremena. Znači, čak nemamo gdje ni opremu staviti, pa smo u male objekte stavili i tu smo nešto postavili, montiramo, radimo. Ljudi rade u teškim uvjetima i ne može se reći da se mi kao lokalna zajednica neodgovorno ponašamo i šta nas briga – kaže on.
Pojašnjava da je Općina Kiseljak preuzela deponiju “Berberuša” od Javnog komunalnog poduzeća, koje upravlja prikupljanjem i deponiranjem komunalnog otpada, ali kojem je nedostajalo kapaciteta.
Načelnik ne vidi širenje deponije
Nakon što su novinari Detektora pokazali načelniku Mišurić Ramljaku ilustracija poređenja izgleda deponije kroz godinu, on je negirao da je vidljivo njeno širenje.
– Mi odavde uzimamo zemlju i zatrpavamo, tako da nije to sve da mi širimo, na slici se stiče dojam, ali ono je tu u tim gabaritima, s tim što mi uvijek pozajmljujemo zemlju pa zatrpavamo – kaže on.
Detektor je pitanja u vezi s divljim deponijama uputio i Federalnom ministarstvu okoliša, na koje do objave teksta nije odgovoreno. Iz Ministarstva za ekologiju Republike Srpske u pisanom su odgovoru naveli da zakon propisuje da lokalne samouprave sprovode uklanjanje nezakonito odloženog otpada, te snose troškove čišćenja i sanacije divljih deponija.
U odgovoru se također objašnjava da se otpad odlaže na deponiju koja ispunjava sve uvjete i zahtjeve, te da se može odlagati i, iznimno, na postojeće neuređene deponije utvrđene odlukom skupštine lokalne samouprave.