U Zagrebu je danas konferencija pod nazivom “30 godina Dejtonskog sporazuma – Predvodeći put lokalnim rješenjima”.
O lokalnim rješenjima, evroatlanstkom horizontu i momentumu razgovaraju Željka Cvijanović, članica Predsjedništva BiH, Gordan Radman Grlić, hrvatski ministar vanjskih poslova, njegov kolega iz BiH Elmedin Konaković, Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH, te Željana Zovko, HDZ-ovka u Parlamentu EU.
Ko nas je kleo nije dangubio. Prvo mogu desnu ruku dati da niko od njih ne zna šta znači momentum, naročito oni koji se koriste termin majorizacija pogrešno zadnjih 30 godina.
Da li ovo režirao Tarantino?
Šta može reći članica Predsjedništva o evroatlantskom horizontu koja prije političke karijere nije vidjela dalje od Laktaša? Možda da ponovi da Unija zapravo ne zna šta će sa BiH dok prima preko 5000 KM mjesečno od te iste BiH.
Mogu misliti tek s kolikim poznavanjem će gđa Zovko pričati o lokalnim rješenjima dok se zalaže da BiH mora biti decentralizirana i federalizirana. A tek što je Dragan Čović baš onako relevantan panelist za postdejtonsku BiH, kako nas je i sam jučer podsjetio, kad je sa suzom u oku poručio koliko čuda on i Dodik mogu učiniti samo ako su zajedno. Skoro pa k’o Mojsije, samo što je Mojsije vodio svoju pastvu u obećanu zemlju a ovaj dvojac iz zemlje.
Meni je najveće čudo otkud među panelistama i Muhamed Šaćirbegović. Da ovu konferenciju ne režira Tarantino? Ako ne stignete pogledati izvještaj, ne brinite, Konaković će kao i svaki drugi ministar vanjskih poslova na planeti snimiti reals koji opet neće potući rekorde gledanosti.
Previše slobodnog vremena, manjak stila
Kad smo već kod realsova jeste pogledali onaj posljednji od još jednog ministra sa previše slobodnog vremena i manjka stila? Riječ je naravno o videu Edina Forte “Nakon 40 godina zastoja, put i most u Šćepan Polju. Uskoro.” Ne znam šta mi je gore u tom uratku: što ministar koristi termin našao pare za Šćepan polje – kako misli našao, u izgubljeno-nađeno, na cesti, u džepu? Ili što koluta očima kao da je Kardašijan sestra u jeku sezone? Možda, ipak, najgora mi je ta njegova čežnja da bude cool, nasilu. Nije mu dovoljno što mijenja ministarstva a iza sebe ne ostavlja ništa. I umjesto da se ušuti i čeka penziju on želi biti Jon Hamm. Ako ima igdje ikakvog prijatelja neka mu lijepo objasni da ako nisi postao cool do 30 nećeš vala ni sa 50. I kad je već pri savjetima neka mu otme onaj đubretarac i spali. Đubretarac halo??
Mada ni godine nisu više garant, ne mogu zaboraviti zvaničnu fotografiju njegovog 17 godina mlađeg stranačkog kolege, premijera najbogatijeg kantona u državi Nihada Uka, kako u bijeloj košulji sa rukom na prozoru kabineta zabrinuto gleda u pravcu pogođenog naselja na obližnjim sarajevskim brdima. Ne mogu se sjetiti da li su u pitanju bili odroni nakon poplava ili požar, ali fotografija premijera u bijeloj košulji koji kroz prozor i filter kamere gleda prema napaćenim mi je urezana u sjećanje. Samo mogu reći – hvala Bogu pa ovi što ga slikavaju nisu gledali Colin Firta najboljeg Mr Darcyja čija je mokra bijela košulja uzdrmala mnoga ženska srca jer garantujem, evo dajem glavu, da bi Uka zalili kantom vode prije snimanja…I trajno mi ogadili Mr Darcyja.
Jer, čini mi se jedino u fikciji nam je spas. Idući izbori – eto nama opet SDA i sve opet nanovo. Ako ko ima Asimov broj neka pošalje – zatrebaće.