Igrao je 93. i 97. na Eurobasketu, kasnije bio trener reprezentacije BiH: Ništa još nije gotovo, ali moramo biti i realni

Tri utakmice, jedna pobjeda, dva poraza. Bilans košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine na Eurobasketu možda ne djeluje ohrabrujuće, ali nada i dalje živi. Put do nokaut faze je težak, zamršen i ne zavisi samo od nas – ali dokle god postoji matematička šansa postoji i vjera.

Ako neko zna kako je igrati pod svjetlima Eurobasketa i nositi dres domovine, onda je to Sarajlija Samir Selesković koji je Bosnu i Hercegovinu ponosno predstavljao 1993. i 1997. na smotri najboljih selekcija Starog kontinenta.

Nekada odlični košarkaš danas je trener i cijenjeni stručnjak u Turskoj. Bio je trener u štabu Nenada Markovića u reprezentaciji BiH, Bogdunu Tanjeviću u Fenerbahceu i reprezentaciji, a toj državi je i zvanični predavač na seminarima za licence Košarkaškog saveza Turske. Tamo je u nekoliko navrata sarađivao i sa selektorom Adisom Bećiragićem. Posebna je veza Seleskovića i Bećiragića, kumstvo…

“NIŠTA JOŠ NIJE GOTOVO”

– Još ništa nije završeno. Iako možda ne zavisi od nas, šanse za prolazak u drugi krug postoje i moramo u njih vjerovati. Otvorili smo Eurobasket onako kako treba, sigurnom pobjedom nad Kiprom koja je i bila za očekivati gledajući naš i njihov kvalitet, a onda je stigla Španija. Podmlađen sastav, svi su očekivali da možemo do iznenađenja – ali njihova ranija izgubljena utakmica od Gruzije stvorila je dodatni pritisak. Koliko god Adis spremio ekipu, iznad glave igrača vjerovatno se stvorio upitnik zbog kojeg smo djelimično podcijenili njihov kvalitet. I već od starta utakmica je otišla u krivom smjeru. Kasnije je bilo teško vratiti se, pogotovo uz onakav šut koji su imali za tri poena – prisjeća se Selesković na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.

A onda Italija. Bolja igra, više energije, ali poraz je opet stigao. Najviše zahvaljujući nevjerovatnom Simoneu Fontecchiju koji je ubacio čak 39 poena.

– Oko 30 minuta na parketu izgledali smo kao prava reprezentacija – onakva kakvu ljudi žele vidjeti, borbena, fokusirana, puna energije. Tu se vidjelo da možemo igrati protiv svakoga. Ali zakazali smo u završnici. Odbrana je popustila, a Fontecchio to nije praštao. Nije mala stvar ubaciti 39 poena.

Naša reprezentacija sada čeka još dvije utakmice – protiv Grčke i Gruzije. Na čemu moramo raditi – pitamo ga.

– Definitivno na igranju agresivnije odbrane, pogotovo kada protivnik igra “pick and roll”, da ne primamo lagane trojke kao do sada. Taj skok u odbrani bolje treba kontrolisati.  I ne smijemo zaboraviti – nemamo Musu, nema ni Halilovića koji bi defanzivno puno donio. To su ogromni minusi – realno opisuje bivši reprezentativac.

“MORAMO BITI REALNI”

Ipak, Selesković ne zaboravlja podsjetiti javnost na širu sliku.

– Ljudi ponekad zaborave da je i samo igrati na Eurobasketu veliki uspjeh. Mi nemamo luksuz poput Srbije, da kad ispadnu trojica vrhunskih igrača, ubaciš drugu trojicu skoro pa istog nivoa. Naš roster je ono što imamo – i iz njega se izvlači maksimum. Ovi momci su sjajni, ali nekad igraš protiv boljih i tu nema mnogo filozofije. Da bi ih pobijedio, moraš napraviti nešto posebno, kao protiv Hrvatske u Skenderiji. A to se ne može ponavljati svaku utakmicu. Sam plasman ovdje, gdje iz bivše države nema naprimjer Hrvatske i Sjeverne Makedonije, već je uspjeh. Pogotovo kad uzmemo u obzir povrede i trenutnu formu naših najvažnijih igrača – ističe on.

FAVORITI ZA MEDALJU

Upitan koga vidi na tronu, Selesković izdvaja nekoliko imena.

– Srbija je za mnoge glavni favorit, iako ih je pogodila povreda Bogdanovića. Tu su i Turska, Njemačka i Grčka. Ne smijemo zaboraviti Litvaniju, Italiju, Francusku… Sve je moguće, jer turnir je dug, a neke ekipe tek sada hvataju pravu formu. Ali ono što Srbija pokazuje od početka djeluje vrlo dobro – kaže Selesković.

Danas je Selesković veoma cijenjen u Turskoj. Radio je uz legendarnog Bogdana Tanjevića u Fenerbahceu i reprezentaciji, a već osam godina vodi omladinski pogon Tofaša, gdje stvara nove talente i predaje budućim trenerima.

– Upravo sam se vratio iz Izmira gdje sam držao predavanje kandidatima za trenerske licence. U Tofasu sam već osmu godinu, koordinator svih mlađih selekcija i glavni trener za individualni rad. Iz godine u godinu pravimo igrače za prvi tim. Samo ove su, primjerice, već petorica potpisala  profesionalne ugovore sa prvim timom. Neki su ostali, neki otišli na posudbe da se dalje kale. Neki su otišli i na koledž u Ameriku i nažalost bilo ih je teško zadržati. Filozofija Tofaša je da stvaramo igrače za prvi tim – i zato sam i tu. To je moj život i moj poziv – poručuje Selesković.

Tabelu, raspored i statistiku pogledajte na linku ispod.