Mladima je danas najpotrebnije razumijevanje bez osuđivanja. Potrebni su im odrasli koji neće umanjivati njihove robleme rečenicama poput “mi smo imali gore” ili “to su gluposti”. Za mlade su njihovi problemi stvarni, intenzivni i često prvi put doživljen
Razgovarala: H. HALJEVAC
Na društvenim mrežama, TikToku i Instagramu ona se zove @razijan_. U stvarnom životu je Azra Mehmedović, influencerica, peer edukatorica.
Odabrala je malo drugačiji put u virtuelnom svijetu, pa svojim pratiteljima daje savjete o mentalnom, seksualnom i reproduktivnom zdravlju, što začini i muzikom jer je i DJ.
Želi biti pozitivan primjer influens scene, pa je najbolja sugovornica upravo za pitanje kako pametno koristiti Tik Tok i Instagram i kome vjerovati u virtualnom svijetu.
Dobra i loša strana društvenih mreža
Društvene mreže danas jedan od glavnih prostora u kojem mladi odrastaju, formiraju identitet i traže odgovore na pitanja na koja često ne dobijaju odgovore u školi ili porodici, konstatujemo, pa pitamo – koje su dobre, a koje loše strane društvenih svjetova, naročito kad su mladi u pitanju.
– S pozitivne strane, društvene mreže mogu biti izuzetno osnažujuće, mladima daju glas, vidljivost i osjećaj pripadnosti. Kroz društvene mreže mladi uče o mentalnom zdravlju, seksualnom i reproduktivnom zdravlju, aktivizmu, ljudskim pravima i mogućnostima koje im ranije nisu bile dostupne. Vidjela sam mnogo primjera gdje su mladi upravo online pronašli podršku koju nisu imali u svom okruženju ili se ohrabrili da potraže stručnu pomoć. Međutim, loša strana je to što su društvene mreže često nefiltriran prostor. Algoritmi favorizuju ekstremne, šokantne i emocionalno nabijene sadržaje, što može pojačati anksioznost, osjećaj manje vrijednosti i stalno poređenje s nerealnim standardima ljepote, tijela i uspjeha. Mladi se vrlo lako mogu izgubiti u uvjerenju da “svi drugi žive bolje”, dok se rijetko prikazuje stvarna slika života. Također, prisutni su cyberbullying, govor mržnje i normalizacija nasilnih ili mizoginih narativa, koji se često predstavljaju kao humor ili “realnost” – kaže Razijan.
I bez imalo ustezanja dodaje da upravo društvene mreže danas imaju najveći i najdirektniji utjecaj – jer su stalno prisutne u životima mladih.
– One ne oblikuju samo mišljenja, već i način govora, vrijednosti, samopercepciju i osjećaj šta je “normalno”. Mladi često više vjeruju osobama koje prate svakodnevno online nego formalnim autoritetima, jer influenceri
djeluju bliže, pristupačnije i “kao neko ko ih razumije”. To, naravno, ne znači da su roditelji i škole izgubili svoju ulogu. Naprotiv, njihova uloga je danas važnija nego ikad, ali mora biti drugačija. Mladi ne žele zabrane i predavanja, već dijalog. Kada roditelji i škole nude siguran prostor za razgovor, kritičko razmišljanje i postavljanje pitanja, njihov utjecaj može biti snažan korektiv društvenim mrežama – dodaje.
No, zapravo upravo tu i nastaje problem. Kad mladi ne mogu, ne znaju, ponekad i nemaju načina da utvrde ili provjere kojem influenseru/ici vjerovati, a kome ne?
Naprosto, toliko je različitih sadržaja, primamljivih, ponekad i očaravajućih, da je teško donijeti pametnu i zrelu odluku.
Razijan kaže da je jedan od ključnih kriterija za prepoznavanje dobrog, kvalitetnog, ako hoćemo i korisnog influensera autentičnost i odgovornost.
– To je osoba koja želi dobro mladima neće nuditi univerzalna rješenja za kompleksne probleme, neće širiti strah niti koristiti sram kao alat. Kvalitetni kreatori sadržaja jasno naglašavaju kada nešto iznose kao lično iskustvo, a kada se pozivaju na istraživanja ili stručna znanja. Također, važno je obratiti pažnju na to kako se influenser odnosi prema greškama, da li ih priznaje ili briše sve što ne odgovara savršenoj slici. Ako neko konstantno prodaje “idealni život”, “brzi uspjeh” ili “tajnu sreće”, to je crvena zastavica. Mladi trebaju učiti da ne prate samo broj pratitelja, već vrijednosti koje neko zastupa i emocije koje u njima budi – savjetuje.
Pitamo je i kako i da li je moguće razlikovati AI sadržaj od organskog i koliko AI utiče na mlade? Zapravo, kako AI tehnologija napreduje, razlika između stvarnog i vještački kreiranog sadržaja postaje sve nejasnija?
– Fotografije savršenih tijela, lica bez mana, čak i emotivne ispovijesti često više nisu rezultat stvarnog iskustva, nego algoritma. To dodatno pojačava pritisak na mlade, jer se porede s nečim što uopće ne postoji u realnom svijetu. AI danas utiče na način na koji mladi razmišljaju, kupuju, biraju uzore i formiraju stavove. Ako nemaju razvijenu digitalnu pismenost, mladi lako mogu prihvatiti AI sadržaj kao istinu. Zato je ključno da ih učimo kako da provjeravaju izvore, postavljaju pitanja i razumiju da ono što vide online nije uvijek realno, niti dostižno – odgovara.
Pravo na grešku
Razijan ima odličan odgovor na pitanje svih pitanja – šta je danas mladima najpotrebnije.
– Mladima je danas najpotrebnije razumijevanje bez osuđivanja. Potrebni su im odrasli koji neće umanjivati njihove probleme rečenicama poput “mi smo imali gore” ili “to su gluposti”. Za mlade su njihovi problemi stvarni, intenzivni i često prvi put doživljeni. Od društva im je potrebna dosljednost, sigurnost i prilike. Potrebno im je obrazovanje koje ih uči životnim vještinama, mentalnom zdravlju i kritičkom razmišljanju, a ne samo reprodukciji informacija. Najviše od svega, mladima treba osjećaj da nisu sami i da imaju pravo na grešku, promjenu mišljenja i rast – kaže.
To je poruka koju moramo čuti.