Berlinski proces podržava nužne reforme u Albaniji, Bosni i Hercegovini, na Kosovu, u Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji, kako bi ih približio Europskoj uniji. Ali nezadovoljstvo u tim zemljama raste
Piše: Marlon AMOYAL
Oblačan jesenski dan u Belfastu, u dvorcu Hillsborough iz 18. stoljeća, koji je službena kraljevska rezidencija u Sjevernoj Irskoj i sjedište državnog tajnika za Sjevernu Irsku. To je povijesno mjesto, gdje su 1998. godine vođeni pregovori između Velike Britanije i Republike Irske, koji su doveli do potpisivanja Sporazuma na Veliki petak. On je stavio tačku na višedesetljetni krvavi sukob između protestanata i katolika u Sjevernoj Irskoj.
To simbolično mjesto je, prema zamisli britanskih domaćina, na dvodnevnom samitu predstavnika zapadnobalkanskih država trebalo posebno naglasiti – pomirenje.
Nova dinamika za pristupni proces do 2029.
Britanska ministrica vanjskih poslova Yvette Cooper na početku skupa je naglasila da je stabilnost regije u interesu Europe:
– Znamo da sigurnost zapadnog Balkana ima izravan utjecaj na sigurnost cijele Europe, pa tako i na nas ovdje, u Velikoj Britaniji.
Njemački ministar vanjskih poslova Johann Wadephul istaknuo je da je Europska unija dužna ponuditi perspektivu zemljama regije. Dodao je i da je za proces približavanja potreban novi zamah.
– Ljudi počinju gubiti povjerenje u skoru budućnost unutar Europske unije – rekao je šef njemačke diplomacije, naglasivši da postoje dobri izgledi da se u procesu pristupanja do 2029. razvije nova dinamika.
Istodobno je upozorio da bi daljnje odgađanje nosilo sa sobom sve veće geopolitičke rizike:
– To si ne možemo priuštiti, jer inače prijeti opasnost od povratka u stara vremena neprijateljstava, kao i od povećanja utjecaja Rusije i Kine – naglasio je.
Neispunjeno solunsko obećanje
Još na samitu Europske unije u Solunu 2003. zemljama na jugoistoku Europe obećano je punopravno članstvo. Nakon krvavog raspada Jugoslavije devedesetih godina prošlog stoljeća trebalo je zemljama regije ponuditi europsku perspektivu.
Ali, samo su Slovenija i Hrvatska potom postale članice. Ostale zemlje nalaze se u različitim fazama pristupnog procesa. Trenutno prednjače Albanija i Crna Gora.
Berlinski proces je 2014. pokrenula tadašnja njemačka kancelarka Angela Merkel. Cilj je bio pružiti važan doprinos pripremi zapadnobalkanskih država za članstvo u Europskoj uniji, ali istodobno unaprijediti međusobnu suradnju tih zemalja.
To je neformalan okvir u kojem su, uz zemlje iz regije i Veliku Britaniju, uključene i neke države članice Europske unije.
To je takoreći „koalicija voljnih“, objašnjava Frauke Seebass iz Njemačkog društva za vanjsku politiku (DGAP) u razgovoru za DW:
– Time postoji veća fleksibilnost, budući da nema ovisnosti o jednoglasnom odlučivanju 27 država članica, čime se proces često paralizira.
Blokade, sukobi i domaći problemi
Pojedine članice Europske unije znale su, zbog vlastitih interesa, blokirati proces pristupanja nekih zapadnobalkanskih država. Spor oko imena između Atene i Skoplja riješen je tek 2019. Prespanskim sporazumom, kojim je zemlja preimenovana u Sjevernu Makedoniju.
Međutim, i u samim zemljama regije postoje unutarnji problemi koji perspektivu pristupanja suočavaju s velikim političkim, gospodarskim i institucionalnim izazovima. Među njih spadaju korupcija, slabosti u vladavini prava i neriješeni bilateralni sukobi, poput onoga između Srbije i Kosova.
Osim toga, sve više mladih ljudi napušta regiju – odljev mozgova problem je u većini zemalja tog područja. Zbog nedostatka perspektive kod kuće, mnogi mladi traže svoju sreću u članicama Europske unije.
Rastući utjecaj Rusije i Kine
Odugovlačenje procesa pristupanja učinilo je regiju privlačnom za druge aktere poput Rusije i Kine.
– Ti akteri koriste prazan prostor koji su ostavili EU i SAD povlačenjem iz regije – kaže Seebass.
Navodi i konkretan primjer:
– Srbija je 2023. sklopila sporazum o slobodnoj trgovini s Kinom, što nije u skladu s ciljem članstva u EU, koji srpska vlada stalno naglašava. Posebno zabrinjava suradnja srpske i ruske obavještajne službe, kao i dodjela srpskih putovnica ruskim državljanima bliskima ruskim vlastima, koji tako mogu putovati u šengensku zonu.
Moskva i dalje koristi veliku ovisnost Beograda o ruskim isporukama plina i nafte. Tradicionalno prijateljstvo Srbije i Rusije očituje se u diplomatskoj „politici ljuljačke” službenog Beograda. Tako zemlja, koja je u pristupnom procesu dužna uskladiti svoju vanjsku politiku s politikom Europske unije, nije uvela sankcije Rusiji koje je Bruxelles uveo nakon ruskog napada na Ukrajinu.
Sigurnosna i migracijska pitanja na vrhu liste prioriteta
U Belfastu su zato sigurnosna pitanja bila na vrhu liste prioriteta. Oko pet milijuna eura izdvojeno je za jačanje otpornosti na kibernetičke napade i za razmjenu iskustava u borbi protiv dezinformacija. Dodatnih 11,5 miliona eura namijenjeno je potpori programima na Zapadnom Balkanu koji suzbijaju ilegalne migracije.
To su mali koraci, ali se njima želi pokazati da Europa nije zaboravila zapadni Balkan.
U okviru Berlinskog procesa u Londonu će se 22. oktobra sastati čelnici država i vlada zemalja koje sudjeluju u tom procesu.