U izraelskim političkim i vojnim krugovima rastu strahovi od strateške prijetnje koju predstavljaju rakete i bespilotne letjelice grupe Ansar Allah (Husi) lansirani iz Jemena.
Nakon višemjesečne eskalacije postalo je jasno da stalni napadi predstavljaju složen izazov za izraelsku nacionalnu sigurnost te razotkrivaju zabrinjavajuće nedostatke u sposobnostima odvraćanja i protivzračne odbrane, uprkos snažnoj američkoj podršci i zračnim napadima koje su izraelske snage izvele na mete Husa.
Prema izvještaju izraelskog lista Haaretz, izraelski sigurnosni establišment smatra da je najrealnija opcija za zaustavljanje ovih napada postizanje sporazuma o prekidu borbi u Pojasu Gaze.
Izraelska zabrinutost
Prema vojnim i političkim analitičarima u Izraelu, analiza na najbolji način pokazuje razmjere zabrinutosti koje izazivaju rakete i dronovi Husa, pogotovo nakon što su odbrambeni sistemi pokazali neuspjeh u presretanju desetaka projektila koji su pali duboko na teritoriju Izraela.
Napadi Husa dovodili su i do pogibija i ranjavanja, poput slučaja u julu 2024. godine, kada je jedan Izraelac ubijen u napadu drona na Tel Aviv. Također su nanosili štetu infrastrukturi i aviosektoru, poput slučaja u maju, kada je balistička raketa pala u blizini aerodroma Ben Gurion i uzrokovala masovno otkazivanje letova.
Suočeni s ovom rastućom prijetnjom, donositelji odluka u Tel Avivu razmatraju nekoliko scenarija, među kojima su nastavak politike vojnog iscrpljivanja jemenske grupe zračnim napadima, pokušaj postizanja političkog dogovora s Iranom ili čak poticanje međunarodno priznate jemenske vlade da djeluje protiv te grupe. Međutim, sve te opcije djeluju složeno i s neizvjesnim ishodima.
Prema izraelskim izvorima, najvjerojatniji scenarij je postizanje sporazuma s Islamskim pokretom otpora (Hamas) ili čak s Teheranom, direktno ili indirektno, koji bi eksplicitno ili implicitno uključivao primirje s Jemenom, navodi list Haaretz.
Međutim, izraelski sigurnosni dužnosnici priznaju da je teško računati na trajno rješenje koje bi se svodilo isključivo na okončanje rata u Gazi. Upozoravaju da bi Husi mogli obnoviti napade u bilo kojoj budućoj eskalaciji – bilo na Zapadnoj obali, u Gazi ili zbog napetosti u kompleksu džamije Al-Aksa.
Izraelske sigurnosne agencije procjenjuju da bi bilo kakvo dugoročno rješenje moglo zahtijevati širi dogovor s Iranom u okviru dijaloga koji sponzorira Washington, kako bi se smanjile regionalne napetosti i obuzdali višestruki frontovi koji istovremeno ugrožavaju izraelsku sigurnost.
Veliki teret
Publicista Mordechai Ish-Shalom, diplomant Fakulteta nacionalne sigurnosti, objašnjava u svom članku na portalu Zman Yisrael da se Tel Aviv suočava s poteškoćama u suprotstavljanju prijetnjama koje dolaze od Husa, za razliku od Sjedinjenih Američkih Država, koje mogu napasti Jemen, a zatim se povući proglasivši „pobjedu“.
Objasnio je da, uprkos vrlo skupim izraelskim zračnim napadima, Husi i dalje gotovo svakodnevno lansiraju rakete, što ostavlja velike ekonomske i psihološke posljedice na izraelskom domaćem frontu i pojačava zabrinutost da Husi predstavljaju stratešku prijetnju za izraelsku nacionalnu sigurnost.
Kako bi se suprotstavilo toj strateškoj prijetnji, Ish-Shalom predlaže Izraelu dvije glavne mogućnosti:
- Političko rješenje: postizanje sporazuma o prekidu borbi u Gazi u zamjenu za prekid lansiranja raketa iz Jemena. Međutim, smatra da je to rješenje krhko, jer bi grupa mogla nastaviti napade u slučaju bilo kakve buduće eskalacije, „posebno pod iranskim utjecajem“.
- Vojno rješenje: eliminacija vodstva grupe kroz precizne zračne napade ili posebnu specijalnu operaciju, koja zahtijeva precizne obavještajne informacije.
Ish-Shalom je kritizirao kašnjenje izraelskog sigurnosnog establišmenta u pripremama za ovu prijetnju iz Jemena, napominjući da su Husi već ranije dokazali svoje sposobnosti, poput napada na saudijsku energetsku kompaniju Aramco i teretne brodove u Crvenom moru.
Također, predlaže da se problem velike udaljenosti do Jemena riješi korištenjem baza u Africi, podmornica ili čak „finansiranjem somalijskih pirata za izvršavanje atentata“.
Izraelu je potreban novi i odvažan strateški pristup, umjesto oslanjanja na skupe i nedovoljno učinkovite zračne napade ili na krhke sporazume koji bi lako mogli propasti.
Neuspjeh obavještajnih službi
Sličnu analizu iznio je i vojni analitičar Haaretza, Amos Harel, koji piše da je ponavljanje raketnih napada iz Jemena razotkrilo ograničene kapacitete izraelskog odvraćanja, uprkos pokušajima vlade da situaciju prikaže kao skoru pobjedu.
Prema Harelu, iako je odbrambeni sistem Arrow uspio presresti većinu raketa, izraelska vojska suočava se s novim ratom iscrpljivanja koji Iran vodi iz sjene. Objasnio je da izraelska vojska razmatra u kojoj mjeri je Ansar Allah nezavisan u odnosu na Teheran, naročito u svjetlu prestanka napada iz Libana i Iraka te smanjenja intenziteta borbi u Gazi, tako da Husi ostaju glavna prijetnja.
Rekao je da je lansiranje jedne rakete svaka dva dana iz Jemena dovoljno da se izraelski domaći front drži pod konstantnim pritiskom, dok izraelski odgovor na to zahtijeva složene zračne operacije udaljene 1.800 kilometara.
Pod naslovom „Čudovište pod nosom: Izrael nije obratio pažnju na prijetnju Husa u pravo vrijeme i izgubio je priliku da se suoči s njom“, Lilach Shoval, dopisnica za vojna i sigurnosna pitanja u novinama Israel Hayom, napisala je članak u kojem je raspravljala o akumuliranom neuspjehu izraelske obavještajne službe u suočavanju s jemenskom grupom.
Objasnila je da je izraelski sigurnosni establišment dugi niz godina smatrao Jemen „sporednim frontom“ i bio je zaokupljen drugim prijetnjama poput Irana, Hezbollaha i Hamasa, dok su upozorenja o mogućem raketnom napadu Husa na Izrael uglavnom ignorirana.
Istaknula je da, iako su postojale obavještajne informacije o sposobnosti grupe da da lansira rakete dugog dometa, sigurnosne strukture nisu tome pridavale značajnu pažnju, već su ih spominjali tek usputno u procjenama. Naglasila je da je teško izvesti napade na ovu grupu iz zraka, zbog velike udaljenosti od Izraela i njihove sposobnosti da ostanu u udaljenim i izoliranim područjima.
Shoval je istakla da pojedinci vjeruju kako se grupa Husi, poput Hamasa i Hezbollaha, može pobijediti samo u kopnenoj operaciji, što je opcija koju Izrael uopće ne razmatra.
„Što se tiče napada na Iran, koji finansira i naoružava jemensku grupu, to ne bi nužno predstavljalo odlučujuće rješenje, budući da ta grupa zadržava značajan stepen nezavisnosti“, dodala je.
Zaključila je da je ova prijetnja, koja se dugo smatrala sporednom, sada postala utjecajan i opasan front, koji dovodi do dugotrajnog iscrpljivanja Izraela i nalaže temeljitu reviziju njegove sigurnosne strategije.