Ime Danijela Zenkovića možda još uvijek ne izaziva veliko prepoznavanje u bh. fudbalskoj javnosti, ali njegova biografija vrijedi više nego što govori sama titula “trener”. Malo je ljudi iz našeg prostora koji se mogu pohvaliti da su već sa 38 godina imali privilegiju raditi u fudbalskim klubovima poput RB Leipziga, Werdera Bremena, Club Bruggea, Ajaxa ili Red Bull Salzburga.
Na tom putu iskusio je rad u najpoznatijim evropskim akademijama, usvajao znanje od trenerskih velikana, ali i okusio seniorski fudbal – što ga čini jednim od rijetkih stručnjaka sa ovih prostora koji su spojili sve dimenzije savremenog fudbala. Danas, s osmijehom na licu, priznaje da je već pronašao novi izazov.
Put ga je ovog ljeta odveo u Slovačku, tačnije u Dunajsku Stredu – klub iza kojeg stoji ugledni i finansijski moćni biznismen Oszkar Világi. Riječ je o projektu koji posljednjih godina privlači sve veću pažnju u srednjoj Evropi, a uslovi rada su, kako kaže Zenković, “kao da ste u Ligi prvaka”. Njihov trening kompleks prostire se na više od deset hektara i ubraja se među najmodernije u cijelom regionu – sa brojnim terenima, vrhunskim fitness i regeneracionim sadržajima, kao i hotelskim smještajem za igrače.
– Da, sada mogu potvrditi da sam definitivno u Slovačkoj, potpisao sam ugovor do kraja sezone sa Dunajskom Stredom u kojoj ću raditi kao asistent – otkriva rođeni Cazinjanin Danijel Zenković na samom početku razgovora za Reprezentacija.ba portal i nastavlja:
– Klub vodi milijarder koji je uložio i u mađarski Gyor i cijeli taj projekat me privukao čim su me kontaktirali. Nisam ranije imao priliku raditi u Slovačkoj i ovo je novo iskustvo, a kada sam vidio trening centar – ostao sam bez teksta. Ma, to su uslovi kao u Ligi prvaka, sve imaju! Radi se ozbiljno, a ambicije gazde su jasne: želi osvojiti prvenstvo ili Kup, ali bez trošenja novca naslijepo. Ideja je da se klub sam finansira kroz prodaju igrača i redovan plasman u evropske grupe. Vjerujem da ću svojim radom opravdati ukazano povjerenje – dodaje.
Trenerski put od minusa do akademija evropskih velikana
Njegov trenerski put počeo je neuobičajeno rano – već sa 19 godina.
– Haha, da, odlučio sam da ću biti trener kad su mnogi moji vršnjaci još sanjali profesionalnu karijeru. Prvi posao dobio sam u omladinskoj akademiji Salzburga, znali su me već, budući da sam prošao njihove mlađe selekcije od U8 do U19. Prije toga sam igrao još kratko po nižim ligama, ali to nije zadovoljavalo moje ambicije. Jedan bivši trener tada mi je rekao: “Šteta je da ostaviš fudbal, ti živiš za to.” Poslušao sam ga, krenuo da učim, ulažem u sebe i gradim se kao trener. Nije bilo lako. Uvijek u šali kažem da nisam počeo od nule, nego iz minusa – prisjeća se Zenković.
Njegova filozofija od početka je bila jasna – ulaganje u znanje. Nakon Salzburga, vrlo brzo put ga vodi preko Tirola i Šturma do slavnog Ajaxa, najpoznatije fudbalske akademije na svijetu.
– Ajax je čudo. Kod njih je važna i selekcija U8, a da ne govorimo o starijim kategorijama. Imaju ogroman broj trenera i skauta koji pretražuju cijelu Nizozemsku i Evropu u potrazi za djecom koja odgovaraju njihovom stilu igre. Moraš znati igrati s loptom, imati tehniku, inteligenciju i brzo razmišljati. Djeca se od prvog dana uče disciplini i odgovornosti. Na stadionu im stoji natpis: “Naša budućnost je naša akademija”. To nisam nigdje drugo vidio i dovoljno govori o njihovoj filozofiji. Ono što me još oduševilo jeste gospodski odnos. Kada se rastaju s trenerom ili igračem, uvijek to urade maksimalno korektno. I tada sam shvatio koliko je važno zadržati respekt prema čovjeku preko puta sebe – ističe.
U karijeri je većinom radio u omladinskim kategorijama ili kao asistent, ali imao je i priliku da samostalno vodi seniorski tim – i to ni manje ni više nego Werder Bremen.
– Krajem 2021. godine dobio sam priliku da budem “šef” u jednoj utakmici Werdera. To mi je posebno iskustvo, jer sam osjetio težinu odgovornosti u klubu tog renomea. Moj cilj je da u budućnosti postanem prvi trener, ali idem korak po korak. Siguran sam da će momenat doći. Do sada sam učio od mnogih velikih trenera, a kako kažu – čovjek uči dok je živ – dodaje.
Iskustva širom Evrope i poveznice s Bosnom
Kroz rad u različitim zemljama stekao je uvid u specifičnosti fudbalskih kultura:
– U Njemačkoj je ogromna pažnja na medijima. Imaš odgovornost prema novinarima, moraš uvijek ispoštovati obaveze. U Belgiji je drugačije – tamo si više odgovoran prema predsjedniku i ljudima iz kluba. U Austriji, opet, mediji nisu toliko u prvom planu. Sve to oblikuje trenera i daje mu širinu – objašnjava.
Zbog intenzivnih obaveza ne prati detaljno bh. fudbal, ali je u kontaktu s kolegama iz naše zemlje.
– Miron Muslić mi je blizak prijatelj i jako sam sretan što je danas u klubu kao što je Schalke. Čuo sam se i s Vedadom Ibiševićem, a poznajem i Alema Plakala koji radi u omladinskom pogonu Sarajeva. Naših ljudi ima svugdje i uvijek mi je drago kad neko uspije. Znam koliko je to težak put i koliko odricanja zahtijeva.
Pogled na reprezentaciju BiH
Kako je veći dio života proveo u Austriji, redovno prati i tamošnju reprezentaciju, ali nije mu promakla ni nedavna utakmica Bosne i Hercegovine protiv izabranika Ralfa Rangnicka u Zenici (1:2).
– Gledao sam i iskreno, bez obzira na poraz, vidim da reprezentacija ide u dobrom smjeru. Igrači se bore, ima kvaliteta, a ne bi bilo nezasluženo ni da je završilo remijem. Vidio se plan selektora Barbareza i to je bila taktički zrela utakmica. Ljudi moraju biti svjesni da ovo više nije ona Bosna i Hercegovina s Pjanićem, Ibiševićem, Misimovićem, Salihovićem… To su bili vrhunski igrači, individualni kvalitet je tada bio ogroman. Sada je ovo mlađa ekipa, možda bez takvih imena, ali s potencijalom i energijom. Treba vjerovati u njih. Ništa se ne gradi preko noći – poručio je Zenković na kraju razgovora za Reprezentacija.ba.
(Reprezentacija.ba)