Bez obzira na važeće zakone i međunarodne obaveze u oblasti ljudskih prava, kako je istaknuto, maloljetnički prisilni brakovi u Bosni i Hercegovini nisu rijetkost. Oni opstaju ponajprije zbog siromaštva, diskriminacije, rodne neravnopravnosti, slabe institucionalne koordinacije i izostanka djelotvornih preventivnih mehanizama
Piše: S. K.
Maloljetnički prisilni brakovi predstavljaju jedno od najozbiljnijih kršenja dječijih prava, s naročito teškim posljedicama po djevojčice iz socijalno i ekonomski marginaliziranih zajednica, istaknuto je na trećem okruglom stolu u okviru projekta „Pravo na budućnost“, kojeg finansira Evropska unija, a realizira CARE International s Udruženjem žena Romkinja “Bolja budućnost” iz Tuzle i Fondacijom “Krila nade” iz Sarajeva, uz podršku Action Deutschaland Hilfta.
Zato, poručeno je, nema izuzetaka u prevenciji ranih prisilnih brakova i zaštiti djece!
Bez obzira na važeće zakone i međunarodne obaveze u oblasti ljudskih prava, kako je istaknuto, maloljetnički prisilni brakovi u Bosni i Hercegovini nisu rijetkost. Oni opstaju ponajprije zbog siromaštva, diskriminacije, rodne neravnopravnosti, slabe institucionalne koordinacije i izostanka djelotvornih preventivnih mehanizama.
Na terenu, a na osnovu istraživanja i izvještaja organizacija civilnog društva može se zaključiti – rani, prisilni i ugovoreni brakovi i dalje predstavljaju ozbiljan izazov u oblasti zaštite dječijih prava u Bosni i Hercegovini, posebno za romske djevojčice. Iako su formalno zabranjeni i prepoznati u relevantnim nacionalnim i međunarodnim okvirima, u praksi i dalje postoje značajni nedostaci.
Efikasno ka prevenciji
Prisilni brakovi maloljetnih djevojčica često su povezani s trgovinom ljudima i eksploatacijom, koji se nerijetko prikrivaju kao „tradicija“, omogućavajući da brojni slučajevi ostanu neotkriveni.
Jedna od najsnažnijih posljedica ranog i prisilnog braka jeste napuštanje škole, čemu su nesrazmjerno pogođene romske djevojčice, zbog diskriminacije i ekonomskih pritisaka.
Zato, naglasila je direktorica CARE International Sumka Bučan, jačanje obrazovnog sistema i rane intervencije predstavljaju najefikasniji put ka prevenciji ranih brakova.
Zato je tokom projekta „Pravo na budućnost“ posebna pažnja posvećena radom sa mladima, kroz Program E, koji se bavio obrazovnim aspektima, zdravim životnim stilovima, borbom protiv nasilja ali i stvaranjem okruženja u kojem mladi razvijaju samopouzdanje da se bore sa izazovima koji se nalaze pred njima.
– Osnovno je da obratimo pažnju na dječake i djevojčice iz marginaliziranih grupa, da njima ponudimo određene alate, ali i podršku da spriječimo pojavu ranih i prisilnih odnosno ugovorenih brakova – kazala je.
Bučan je naglasila da je tokom projekta uočeno da je u BiH potrebna specijalizirana institucija koja zbrinjava osobe žrtve trgovine ljudima, te kadar koji se može baviti isključivo traumom proizašlom iz toga. To znači, uspostaviti sisteme ranog upozoravanja u školama, ojačati koordinaciju sa centrima za socijalni rad, zatvoriti pravne praznine i integrisati Program E u obrazovni sistem.
Krivično djelo
Ombudsmenka za ljudska prava BiH Jasminka Džumhur navela je da se, na žalost, u bh. društvu, maloljetnički brakovi doživljavaju kroz perspektivu romske populacije.
Istaknula je kako su se ombudsmeni u nekoliko izvještaja bavili ovom temom, te s terena tražili podatke, prije svega koliko je takvih brakova, koliko ih je procesuirano, zašto su kazne u entitetima različite, zašto su različiti podaci iz policije i tužiteljstava.
– Zabrinjavajuće je koliko imamo vabračnih zajednica i da niko nije prijavio. Mi nemamo podataka ko su maloljetne osobe koje su stupile u brak, kakvo je bilo postupanje roditelja… Zaista postoji potreba da se ovi predmeti istražuju dalje. Moramo dobiti pokazatelje kako bi mogli preventivno djelovati. Sve ove okolnosti dovode do ranjivosti mladih osoba – naglasila je Džumhur.
Joško Mandić iz Agencije za ravnopravnost spolova BiH Ministarstva za ljudska prava BiH podsjetio je da u nasilje nad ženama i nasilje u obitelji spadaju i prisilni brakovi, te su, prema Istanbulskoj konvenciji, propisani krivično djelo.
Indira Bajramović iz Udruženja ‘Bolja budućnost’ Tuzla istakla je rojekat „Pravo na budućnost“ bio fokusiran i na rad s mladima iz svih zajednica, posebno iz onih koje trpe rodno zasnovano i vršnjačko nasilje.
– Maloljetnički brakovi nisu ni romska tradicija niti romska kultura niti običajno pravo. Ovdje se radi o klasičnoj trgovini ljudima. Ovo je problem svih nas – kazala je Bajramović.
Psihološka pomoć i Bodovna karta
Projekat „Pravo na budućnost“ dao je žrtvama maloljetničkih brakova i njihovim porodicama za psihološku podršku, koja je svakako neophodna. Fondacija ‘Krila nade’ iz Sarajeva bila je zadužena za radionice i psihoterapiju u pet gradova širom BiH.
Izvršni direktor Fondacije Siniša Sajević naglasio je kako su radionice bile uspješne jer su kroisnicima omogućile da govore o svojim izazovima, prevladaju probleme s kojima se suočavaju, te budu korisni i za sebe i zajednicu.
Ekspetica Azra Imamović predstavila je rezultate Bodvonih kartica iz pet gradova u BiH.
Svrha Bodovnih kartica bilo je utvrditi kako korisnici i pružatelji usluga doživljavaju usluge, izvijestiti o kvalitetu usluga izvršnom odboru ili skupštini/općinskom vijeću, osigurati donošenje informiranih odluka, pratiti napredak usluga i programa, uključiti zajednicu i pružatelje usluga u zajedničko donošenje odluka i proces planiranja, podijeliti odgovornosti za praćenje kvaliteta usluga s korisnicima.
– Bodovne kartice su omogućile da mapiramo probleme, da vidimo nedostatke. Svjesni smo da postoji sistemsko isključenje romskih zajednice u donošenju nekih odluka. Zato su Bodovne kartice pokazale šta svaka od zajednica treba, sami su određivali prioritete. Isti proces je urađen s pružateljima usluga za koje su organizacije smatrale da su bitne u prevenciji maloljetničkih brakova. Mnogi su problemi bili gotovo lako rješivi – kazala je Imamović.
Interventne ekonomske mjere
Ekonomski ekspert Faruk Hadžić predstavio je Interventne ekonomske modele u prevenciji dječijih i maloljetničkih brakova, sa ciljem što brže reakcije, ali i dugoročnih rješenja.
Istakao je sporost formalnog sistema, odnosno djelovanje kad je već kasno. Predložio je formiranje fonda za podršku djeci i obrazovanju, koji bi bio podrška najugroženijim maloljetnicima bilo da je riječ o finansijskoj podršci, podrški u kriznim situacijama ili mentorskoj podrški.
Prijedlog politika Prevencija dječijih maloljetnih brakova, koji je predstavljen danas ima za cilj prevenciju, a ne bavljenje posljedicama.
Zajednički je zaključak da je napuštanje obrazovanja centralni rizik za maloljetnike. Zato treba jačati preventivne mjere, uključujući sistem ranog upozoravanja, iskoristiti kapacitete u školama, jačati vidljivost ranjivih zajednica.