SLAPP za nas znači da smo ostavljeni da se sami borimo sa onima o kojima pišemo, ali i onima koji imaju političku moć da štite one koje krše zakone ove države. To znači da smo totalno nezaštićeni i da svako od nas, kada radi neko istraživanje, toga mora biti svjestan, a to baš boli, navodi urednik Žurnala Eldin Karić
Piše: Snježana ANIČIĆ PETKOVIĆ
Novinari u Bosni i Hercegovini su sve češće žrtve SLAPP tužbi (strateške sudske tužbe protiv učešća javnosti), a cilj im je (auto)cenzura, zastrašivanje i ušutkivanje kritičara na način da ih se optereti procesom i troškom pravne odbrane dok ne odustanu od kritike ili protivljenja.
Razlika u odnosu na „obične” tužbe je u očiglednoj neosnovanosti tužbenih zahtjeva, gdje je iz tužbi jasno da novinar u svom tekstu nije napisao ništa sporno. Drugi jasan pokazatelj jeste broj takvih tužbi, što pokazuje da je njihova uloga da kvantitetom finansijski iscrpe novinare, koji su najčešće finansijski daleko slabiji od osoba ili firmi koje ih tuže.
Prema riječima advokata Aleksandra Jokića, SLAPP tužbe najčešće pokreću privredna društva koja velika sredstva dobijaju na javnim nabavkama, koja se često pojavljuju kao učesnici na velikim tenderima i za koja se sumnja ili otvoreno zna da imaju veze sa političarima na vlasti.
Broj SLAPP tužbi u porastu
U Izvještaju koji je prošle godine objavila Balkanska mreža za razvoj civilnog društva, navodi se da su Bosna i Hercegovina, Srbija i Sjeverna Makedonija zabilježile primjetan porast slučajeva SLAPP tužbi. U Crnoj Gori broj ovakvih slučajeva se smanjio nakon reforme pravosuđa i povećane obuke o praksi Evropskog suda i dekriminalizaciji klevete.
Predsjednica Evropske federacije novinara Maja Sever smatra da je u BiH, Srbiji i Sjevernoj Makedoniji takvo stanje jer u tim državama vladajući i poslovni moćnici ne trpe kritiku, a novinari su im prepreka za njihove „marifetluke”.
– Kada novinari razotkrivaju korupciju, pljačku državnih resursa, veze mafije s politikom – odgovor je tužba ili deset tužbi. Pravosuđa su, i u ovim zemljama, često pod političkim utjecajem, suci su ponekad slabo educirani, ili se i sami boje moćnika. Novinari su nezaštićeni, rade za male plaće, bez čvrstih ugovora, bez pravne pomoći i to moćnici koriste. SLAPP nije samo tužba, to je sustav zastrašivanja. Ušutkaj jednoga da bi ušutkao sve – objašnjava Sever i dodaje da su SLAPP tužbe oružje moćnih protiv istine.
Napominje da takve tužbe nisu namijenjene da uspiju na sudu i njihov pravi cilj je iscrpljivanje (financijsko, psihološko, profesionalno).
Autocenzura i finansijsko iscrpljivanje medija
SLAPP tužbe dovode do česte autocenzure, jer novinari zbog pritiska počinju sami sebe da ograničavaju u izvještavanju. S druge strane, tu je finansijsko uništavanje medija, koje male redakcije uglavnom ne prežive i često sebi ne mogu da priušte advokata. To je potvrdio i urednik portala Žurnal Eldin Karić čiji se medij u protekle dvije godine suočio sa više od 60 SLAPP tužbi.
– Nije to toliko stresno kao tužba nego ljude vrijeđa to što vas pred sud dovode oni koji krše zakone, pljačkaju ovu zemlju ili su direktno uključeni u kriminal najgore vrste, a vi ste samo radili svoj posao. Ovakve stvari jednim dijelom mogu uticati na novinare da uvedu autocenzuru, odnosno da izbjegavaju objaviti određene informacije jer znaju da ih čeka povlačenje po sudovima. Ipak, na kolegama je da zajednički pronađemo način da se borimo protiv toga. Ukoliko želite da radite svoj posao kako treba ne postoji način da se zaštitite od SLAPP tužbi – smatra Karić.
Iako za svaku informaciju imaju dokaze i dokumentaciju koja ih potkrepljuje, ipak se suočavaju sa tužbama jer su oni koji ih podnose svakako svjesni da takvi procesi traju godinama i da medij iscrpljuje na razne načine.
– SLAPP za nas znači da smo ostavljeni da se sami borimo sa onima o kojima pišemo, ali i onima koji imaju političku moć da štite one koje krše zakone ove države. To znači da smo totalno nezaštićeni i da svako od nas, kada radi neko istraživanje, toga mora biti svjestan, a to baš boli. Dok su postojali projekti za pomoć novinarima mogli smo koristiti advokatske usluge bez dodatnih troškova tih procesa. Sada, kada su zatvoreni mnogi projekti, ostalo je vrlo malo prostora za pomoć novinarima. Ne smijem ni da razmišljam kako će se to sve odraziti na naš rad u narednom periodu, ako za to uopšte bude prostora– iskren je Karić.
Tužbe uglavnom odbačene
Iako je riječ o tužbama u kojima sudski proces može trajati godinama, uglavnom te tužbe budu odbačene. Karić napominje da nisu sve sudije sa integritetom i da ima onih, posebno u prvostepenom postupku, koji donose presude u korist tužitelja, ali takve presude uglavnom poništava drugostepeni sud.
Međutim, advokat Aleksandar Jokić zaključuje da je novinarima jednim dijelom obezbijeđena zaštita u ovakvim procesima.
– Smatram da su sudovi razvili dobar osjećaj za ove predmete. Ne govorimo o svim sudovima, ali osnovni sudovi na teritoriji Okružnog suda u Banjoj Luci i sam Okružni sud su uspostavili standarde koji u velikoj mjeri garantuju sigurnost novinara barem od ovog vida zloupotrebe prava i procesnih ovlaštenja. Sa postojećom regulativom jedini vid zaštite jeste da se pokuša istrajati u borbi, da se prihvati činjenica da su sudski postupci po ovim tužbama svakodnevica sa kojom se živi i da se vjeruje advokatima. Nema drugog mehanizma koji pozitivni propisi dopuštaju – poručuje Jokić.
Ipak, Maja Sever smatra da su i novinari i sudije premalo edukovani. Prema njenim riječima, mnogi suci uopšte ne razumiju koncept SLAPP tužbe i ne znaju prepoznati razliku između klevete i opravdane, javno važne kritike.
– Sudovi često presuđuju na osnovu ‘osjećaja uvrijeđenosti’ umjesto na osnovu dokaza i prava javnosti na informaciju. Edukacija mora postati prioritet, kako za suce, tako i za novinare, jer moćnici koriste sofisticirane pravne taktike, a mi moramo biti barem jednako dobro pripremljeni za borbu – savjetuje Sever.
Šutnja znači kapitulaciju
O SLAPP-u se ranije nije govorilo na nivou EU, jer države članice imaju raznolika pravna uređenja. Negdje su tužbe za klevetu dio građanskog prava, dok se negdje kleveta tretira kao krivično djelo. Podaci Koalicije protiv SLAPP tužbi u Evropi pokazali su da su SLAPP tužbe problem u gotovo svakoj državi članici EU i da mnogi slučajevi prelaze iz jedne države u drugu.
Prošle godine je usvojena Direktiva Evropske unije, poznata kao Anti-SLAPP direktiva. Cilj ove Direktive je zaštititi osobe, koje se bave pitanjima od interesa javnosti, od očigledno neosnovanih tužbi ili uvredljivih sudskih postupaka te postaviti minimalne standarde za zaštitu medija od SLAPP-a širom EU.
Uvedene mjere zaštite uključuju mehanizme za rano odbacivanje ovakvih tužbi, tako da pojedinci koji su na meti SLAPP-a mogu tražiti od suda da odbaci neosnovane tužbe u najranijoj fazi. Veoma je važno i to, što je teret dokazivanja ovdje stavljen na onoga koji pokreće tužbu tako da tužitelji moraju dokazati da slučaj nije SLAPP.
Kada je riječ o susjednoj Hrvatskoj, Sever ističe da je Hrvatska visoko na crnoj listi kada je riječ o SLAPP-u.
– Imamo slučajeve gdje lokalni političari, poslovni tajkuni, pa čak i državni dužnosnici tuže novinare zbog teksta u kojem su samo prenesene javno dostupne činjenice. Vrlo često se traže suludo visoki iznosi za ‘duševne boli’ koje su postale unosan posao, ali Hrvatska nije jedina. Italija, Malta, Poljska, Slovenija, svugdje imamo isti obrazac. Malta je primjer koliko je daleko to spremno ići: Daphne Caruana Galizia, novinarka koja je ubijena, imala je protiv sebe preko četrdesetak tužbi. Zato Europska federacija novinara zahtijeva čvrst zakonski štit za novinare, ne samo deklaracija na papiru – rekla je Sever.
Poručuje da se o SLAPP-u treba pričati, jer šutnja znači kapitulaciju.
– Govoriti o SLAPP-u znači razotkriti ga kao ono što jeste, zlouporaba pravosuđa za ušutkavanje. To nije ‘legitimno pravo’ na zaštitu ugleda, to je brutalni napad na slobodu izražavanja. Javnost mora znati da kad moćnici tuže novinare, ne tuže samo novinare. Tuže pravo svakog čovjeka da zna istinu. I zato poručujem da mi (novinari) nećemo stati. Možete nas tužiti sto puta, ali nećete nas ušutkati, jer novinarstvo nije zločin. Novinarstvo je javno dobro – poručuje naša sagovornica.
Za evropski put BiH, anti-SLAPP direktiva je od ključne važnosti. Pravni okvir BiH će u svim segmentima morati da se uskladi sa standardima EU, pa tako i kada je riječ o zaštiti slobode govora. Pojedini predstavnici vlasti u Federaciji BiH prepoznali su kako bi upravo usvajanje Direktive i donošenje zakonskih rješenja u tom pravcu moglo biti jedno od ključnih pitanja za buduće članice EU.
Advokat Jokić je mišljenja da Direktiva za BiH na putu ka EU u idealnom scenariju znači mnogo.
– Ranija regulativa bi se promijenila i svi koji su na udaru SLAPP tužbi bi se lakše branili, a oni koji podnose takve tužbe bi rizikovali da plate tuženima štetu zbog očigledno neosnovane tužbe, ali plašim se da smo još daleko od toga. Ne treba da izmišljamo toplu vodu, samo da slijedimo put umnijih, razvijenijih i iskusnijih od nas, dakle EU. Imamo pomenutu Direktivu kao svjetionik, samo treba da nađemo način kako da je uvedemo u naše zakonodavstvo i već to bi bilo ogromno – poručuje Jokić.
Na meti i aktivisti
Iako se u kontekstu ovakvih tužbi najčešće spominju novinari i mediji, u BiH je posebno zabrinjavajući i porast SLAPP tužbi protiv građana – aktivista, predstavnika civilnog društva i boraca za ljudska prava.
Jokić objašnjava da je smisao SLAPP-a da uguši uopšte javnu svijest, bilo da je usmjereno protiv istraživačkih novinara ili ekoloških aktivista. Dodaje da je smisao uvijek isti, da se javnost ne interesuje i ne miješa u procese od javnog interesa, da se građani obeshrabre ili drže u neznanju i da otupe.
Najbolji primjer za to su aktivistice Sara Tuševljak i Sunčica Kovačević. Njih dvije su od oktobra 2022. godine, suočene sa SLAPP tužbama zbog svog angažmana na zaštiti Kasindolske rijeke. Tužila ih je belgijska kompanija „Green-Invest”, koja posjeduje koncesije za izgradnju tri mini-hidroelektrane na rijeci u blizini Sarajeva.
(ETrafika)