Disciplinske kazne, lažne optužbe, bojkot roditelja i djece, sve to prolazi 15-godišnjak iz Tuzle. Silva Banović sa Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta ima jednostavno rješenje: Prvo da pedagozi i socijalni radnici zauzmu svoja mjesta koja trebaju zauzeti, zatim rad s vršnjacima u razredu tog dječaka, ali i čitavoj školi, rad jedan na jedan sa djetetom, puno savjetovanja svih roditelja djece te škole, kao i roditelja dječaka s ciljem kreiranja sigurne i ugodne odgojno-obrazovne klime. Rastuži gledati tko su nam vođe i prvi, menadžeri, kaže ona
Nahida Srabović, majka je tinejdžera koji pohađa osnovu školu u Tuzlanskom kantonu. Dječaku je dijagnosticiran ADHD poremećaj. Riječ je o sindromu nedostatka pažnje, hiperaktivnosti i impulsivnosti. Nepažnja, hiperaktivnost i impulzivnost djetetu dodatno otežavaju usvajanje znanja i prilagodbu društvenim pravilima, često izazivajući stres zbog osjećaja neprilagođenosti i nepripadnosti u odnosu na vršnjake. Upravo to se dogodilo dječaku iz Tuzle.
Do šestog razreda pohađao je privatnu školu i kao odličan učenik upisan u Osnovnu školu Novi Grad u Tuzli. Prilikom upisa Nahida i njen suprug upoznali su nastavno osoblje škole sa zdravstvenim problemima njihovog djeteta, te predočili medicinsku dokumentaciju. I upravo nakon upisa u OŠ Novi Grad počinju problemi za porodicu Srabović.
Isključenja bez disciplinskih mjera i pravnog osnova
Usred dječakovih povremenih impulsivnih reakcija, koje su rezultirale verbalnim prepirkama sa drugom djecom škola nije pronalazila adekvatna rješenja i bila medijator u tim situacijama, već se odlučivala na drastičan korak.
– …Nije pohađao nastavu , odnosno isključen je iz nastave bez ikakvog pravnog osnova, bez izricanja disciplinske mjere, već onako na osnovu paušalnih procjena direktora škole od 09.05.2023 do 29.12.2023. godine. Zatim je, nakon samo 18 dana pohađanja nastave, ponovo je isključen na period od 88 dana, tokom kojih škola nije utvrdila način izvođenja nastave, te obaveze škole i učenika tokom privremenog udaljenja iz škole – tvrdi za Interwiev.ba majka Nahida Srabović.
Optužbe bez dokaza
Majka kaže i kako su dječaka optužili da je udario nastavnicu Engleskog jezika, pa su se pozvali na snimak s videonadzora.
– Kada smo to zatražili nisu nam ustupili. Putem Agencije za zaštitu ličnih podataka utvrđeno je da video snimak ne postoji – priča majka dječaka.
Tokom 2024/2025 godine roditelji su se obratili školi kako bi prijavili vršnjačko nasilje nad djetetom, ali prema tvrdnjama majke škola nije postupala po njihovim prijavama.
Prema njenim riječima i dopisu Ombudsmanu za ljudska prava njenog sina su u školi gađali olovkama, pretučen je iza škole, ali to nije cijenjeno kao nasilje. Ipak reakcije njenog sina jesu.
– Na času Fizike na kome je bila prisutna nastavnica, čiji iskaz posjedujemo, tokom cijelog školskog časa jedan od dječaka ga je gađao olovkama. Riječ je o učeniku koji je našeg sina i ranije fizički i verbalno maltretirao, a koji je nakon što je to prijavio nastavnici premješten je u drugu klupu. Sve se nastavilo i rezultiralo vulgarnom prijetnjom, na koju je dječak odgovorio sa„ubiću te“ – govori majka.
Tri dana nakon incidenta majci je naloženo da dječaka izvede iz škole i da on tog dana ne pohađa nastavu.
Tada je škola, dodaje majke, uputila prijavu Centru za socijalni rad Tuzla i PU Centar. U prijavi stoji da je dječak izjavio “da će pobiti pola razreda kao Kosta“. Sve to nekoliko dana kasnije distribuirano putem internet portala kroz senzacionalističke naslove.
U konačnici dječak je prebačen u drugo odjeljenje, ali nevolje porodice nisu prestale.
Bojkot roditelja i djece
Roditelji učenika drugog odjeljenja kreću sa bojkotom nastave i protestom ispred škole, pozivaju kamere lokalne televizije i javnost ima informaciju da roditelji ne dozvoljavaju djeci da pohađaju nastavu sa učenikom koji je ranije djeci prijetio smrću.
– Protestovala su djeca koja ga ne poznaju. Kampanjom se stvorila slika o agresivnom djetetu, a pri tome on nikada niti jedno dijete nije udario. Nakon dva mjeseca suspenzije, tokom koje nije imao kontakt ni sa učenicima ni sa nastavnicima, dolazimo u školu, kad pokušava ući na čas učenici izlaze iz učionice. Svi osim njih troje – navodi majka dječaka.
Ljekar specijalista je u UKC Tuzla konstatovao da je usred tih događaja zdravstveno stanje dječaka pogoršano zbog stigmatizacije, a odluka je bila u dogovoru sa roditeljima da dječak promijeni školsku sredinu.
Predmet je završio pred pravosudnim institucijama Tuzlanskog kantona, a direktorica OŠ Novi Grad Sabina Jogunčić nije, zbog kako je rekla, zaštite ličnih podataka djeteta, željela govoriti o slučaju.
Kad su pokušali dječaka premjestiti u OŠ Jala u Tuzli dobili su odbijenicu, a dječaka sa ADHD sindromom primili su u školu “Brčanska Malta”.
Riječ je o školi koja ima senzornu sobu, koja može olašati stanje dječaka u trenucima uznemirenosti. Tako je prvo polugodište prošlo mirno, uz manje impulsivne reakcije.
Roditelji su imali priliku na jednom od sastanaka upoznati i nastavnike i roditelje o stanju njihovog dječaka i dijagnozi s kojim je suočen.
Novi disciplinski postupak i bojkot
No, novi problem u decembru, kada je nakon verbalne prepirke sa učenicom protiv dječaka pokrenut disciplinski postupak.
Nahida tvrdi da dječak od samog početka nije bio prihvaćen u odjeljenju, često izvrgnut ruglu i ismijavanju, ali zbog ranijih iskustava prešutno se prelazilo preko situacije u samoj školi.
Iako su roditelji dječaka sa ADHD dijagnozom željeli uvijek biti dostupni za dodatna pojašnjenja ili razgovor to se nije dogodilo. Umjesto toga, nakon incidenta iz decembra 2025. godine na početku drugog polugodišta roditelji odlučuju ponovo na bojkot nastave i putem viber grupe dogovaraju dalje korake, te načine vršenja pritiska na upravu škole u cilju odstranjenja dječaka iz te obrazovne institucije.
U konačnici dječak je udaljen sa redovne nastave, a putem emaila biće mu dostavljan školski materijal, te će on imati obavezu izvršavanja svojih zadataka bez prisustva časovima.
Direktorica OŠ “Brčanska malta” Sanela Sanelom Hadžimehmedović također nije željela govoriti za Interview.ba.
Ministar u akciji
Krajem protekle sedmice Ministarstvo obrazovanja i nauke Tuzlanskog kantona organiziralo je sastanak sa predstavnicima nezadovoljnih roditelja, roditeljima Srabović, predstavnikom Pedagoškog zavoda Tuzlanskog kantona, Ministarstva obrazovanja Tuzlanskog kantona, Centra za socijalni rad Tuzlanskog kantona i inspektorom za osnovno obrazovanje.
– Otišli smo na taj sastanak, međutim kada su došli roditelji prednjačio je ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Sevlid Hurtić. Bio je vrlo neprijatan, insistira da se naše dijete izbaci iz škole. Njegov sin ide sa našim djetetom u razred. Izašao je zajedno sa ostalima protestno ne želeći naše prisustvo na sastanku, samo ultimatum – tvrdi majka Nasiha Srabović.
Ministar Hurtić to negira.
– U ministarstvu je trebao biti sastanak roditelja čija djeca žele premještaj u drugu školu. Pošto je ministarstvo pozvalo i roditelje dječaka mi smo izašli dok ne završe taj sastanak i poslije smo imali sastanak sa uposlenicima iz ministarstva o našem problemu. Zapisnik i naš zahtjev tražite u ministarstvu da se uvjerite u činjenično stanje – tvrdi ministar Hurtić.
Inače, upravo u Ministarstvu za ljudska prava BiH nalalzi se predmet koji opisuje situaciju iz OŠ Novi Grad u Tuzli u kojima dječak nije pohađao nastavu više od 200 dana.
Direktor Pedagoškog zavoda Tuzla Izet Numanović kazao nam je da će dječak nastavu moći pohađati uz asistenta u nastavi, što je jedan od zaključaka sastanka održanog u Ministarstvu obrazovanja i nauke Tuzlanskog kantona.
Iz dokumentacije OŠ “Brčanska Malta” vidljivo je da bi asistent bio stalno uz učenika i pružao mu podršku tokom boravka u školi kako bi mogao pohađati nastavu bez metanja drugih učenika.
Roditelji Srabović smatraju da ovo nije rješenje za dječaka koji ima ADHD, odlične ocjene i nema poteškoće sa učenjem, oni su saglasni da dijete dobije stručnu podršku u vidu socijalnog pedagoga.
Kompletnu situaciju nije želio komentarisati ni ministar obrazovanja i nauke Tuzlanskog kantona Ahmed Omerović.
Rastuži me gledati tko su vođe
Ipak doc.dr. Silva Banović sa Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta smatra da je dječak sa ADHD sindromom postojećem sistemu “pregolem zalogaj”.
– Ovdje je odgovor vrlo jednostavan. Prvo da pedagozi i socijalni pedagozi zauzmu svoja mjesta koja trebaju zauzeti, zatim rad s vršnjacima u razredu tog dječaka, ali i čitavoj školi, rad jedan na jedan sa djetetom, puno savjetovanja svih roditelja djece te škole, kao i roditelja dječaka s ciljem kreiranja sigurne i ugodne odgojno-obrazovne klime. Rastuži gledati tko su nam vođe i prvi, menadžeri. Ako se ne bore za djecu u osnovnim školama, o čemu onda uopće više govoriti. Kako osobe treće dobi mogu očekivati brigu, kako žene mogu očekivati zaštitu…? Puno pitanja, a odgovor su izgleda kontjeneri u kojima bi svaki lažni stručnjaci, koji su posao dobili jer su nečiji, trebali završiti – navodi ona.
Ozbiljna pitanja
U konačnici dječak od jedva petnaest godina i ADHD sindromom posljednje tri godine zbog manifestacija svog sindroma prolazi stigmu društva, ismijavanje, izvrgavanje ruglu, odstranjenju iz školskog i etiketom agresivnog učenika.
Slučaj dječaka s ADHD-om iz Tuzle otvara ozbiljna pitanja o poštivanju prava na obrazovanje, zabrane diskriminacije i najboljeg interesa djeteta, kako su zagarantovani Ustavom Bosne i Hercegovine, Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju BiH, Konvencijom o pravima djeteta i Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom. Iako ADHD predstavlja neurorazvojni poremećaj koji zahtijeva individualiziran pristup, iz navoda roditelja i dostupne dokumentacije proizlazi da su obrazovne institucije reagirale prvenstveno isključenjem i sankcionisanjem, umjesto prilagođavanjem i pružanjem stručne podrške, što je zakonska obaveza škola. Višestruka isključenja dječaka iz nastave, bez formalno izrečenih disciplinskih mjera i bez osiguranog alternativnog oblika obrazovanja, mogu predstavljati samovoljno uskraćivanje prava na obrazovanje, suprotno domaćem zakonodavstvu i međunarodnim standardima.
Ovaj slučaj jasno pokazuje da se dijete s ADHD-om tretira kao „problem“ koji treba ukloniti, umjesto kao nosilac prava kojem je sistem dužan pružiti podršku. Takav pristup ne predstavlja samo individualni propust, već odraz šireg odnosa prema inkluziji, mentalnom zdravlju i ljudskim pravima djece u obrazovnom sistemu.