Nemamo nažalost efikasne mehanizme zaštite prava podnosilaca u okviru zakona o slobodi pristupa informacijama niti nadzora institucija koje mogu na vrijeme da reaguju ukoliko određeni javni organi krše zakon. Niti imamo s druge strane u bilo kom smislu ikakvih sankcija za kršenje zakona, upozorila je u razgovoru za “Slobodnu Bosnu” Ivana Korajlić, izvršna direktorica Transparency Internationala BiH
[{“img”:”/img/vijesti/2025/11/uvjerenja.jpg”,”full”:”/img/vijesti/2025/11/uvjerenja.jpg”,”caption”:”Foto: Ilustracija”,”bg”:”c1ada6″},{“img”:”/img/vijesti/2025/11/ivana_korajlic_1.jpg”,”full”:”/img/vijesti/2025/11/ivana_korajlic_1.jpg”,”caption”:”Foto: Slobodna Bosna”,”bg”:”c8b752″},{“img”:”/img/vijesti/2025/11/tuzilastvo-bih_1.jpg”,”full”:”/img/vijesti/2025/11/tuzilastvo-bih_1.jpg”,”caption”:”Foto: Arhiv”,”bg”:”dbcfa9″}]
Problem primjene zakona o slobodi pristupa informacijama je prisutan na svim nivoima u Bosni i Hercegovini, upozorila je u razgovoru za “Slobodnu Bosnu” Ivana Korajlić, izvršna direktorica Transparency Internationala BiH.
Naime, sve je veći broj žalbi i pritužbi građana iz svih dijelova Bosne i Hercegovine, posebno na kantonalne i lokalne . gradske i općinske/opštinske organe Instituciji ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine s navodima da im se uskraćuju informacije i ne odgovara na njihove prigovore.
No, čak ni Institucija ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine često ne može doći do informacija zbog čega se upravo veliki broj preporuka organima i institucijama u Bosni i Hercegovini odnosi na ukazivanje na obavezu poštovanja zakona o slobodi pristupa informacijama.
– Još uvijek nemamo značajnijeg pomaka u oblasti zakona o slobodi pristupa informacijama, bez obzira na zakonske odredbe ni na državnom nivou, ni na entitetskim primjenama zakona. Nemamo nažalost efikasne mehanizme zaštite prava podnosilaca niti nadzora institucija koje mogu na vrijeme da reaguju ukoliko određeni javni organi krše zakon. Niti imamo s druge strane u bilo kom smislu ikakvih sankcija za kršenje zakona. S te strane nemamo čak na svim nivoima ni obezbijeđene nezavisne mehanizme žalbe i zaštite, upozorava Korajlić.
Vijeća nisu neovisna, sve više odbijenih žalbi
Tako novim, posljednjim modelima koji su propisani Zakonom o slobodi pristupa informacijama na nivou Bosne i Hercegovine, kaže, smo vidjeli jednostavno da Žalbeno vijeće koje je zaduženo da postupa po prigovorima nije nezavisno.
– S druge strane imamo i dalje veliki broj žalbi se odbija, da je sam zakon proširio izuzetke, i dao mnogo veći raspon institucijama da odbijaju zapravo da dostave informaciju od javnog značaja. Onda ste zapravo primorani da tražite sudsku zaštitu, da se podnose tužbe prema nadležnim sudovima koje traju i po nekoliko godina i zapravo samim tim ne možete na vrijeme doći do informacija koje su od javnog značaja, ističe Korajlić.
Praksa pokazuje, navodi, posebno i kada gledamo na lokalni nivo i kada gledamo na različite vrste institucija, uključujući i javna preduzeća, javne ustanove da još uvijek ne prepoznaju značaj niti prepoznaju da su obavezni sve one informacije koje su od javnog interesa dostaviti javnosti.
– I to ne samo na zahtjev, već da bi one trebale biti u praksi dostupne. Stalno se postavljaju nove barijere, građani koji ne zanju koja su im prava, očekuje se da će odustati od traženja informacija i da jednostavno neće dalje na njima insistirati. A, posebno vidimo dovoljno neujednačenu praksu u odnosu na to koje informacije se traže. Tamo gdje imamo najosjetljivije ugovore najveće vrijednosti, koje vlasti u Bosni i Hercegovini potpisuju, se drže u tajnosti. To uključuje velike infrastrukturne projekte, koncesije, različite vrste ugovaranja koja bi trebala biti javna. Umjesto toga ovdje se još uvijek kriju informacije od javnosti, gdje ste primorani na sudske postupke, upozorava Korajlić.
Nepostupanje po sudskim odlukama
Čak i nakon toga, naglašava, se ni sudske odluke ne poštuju od javnih institucija.
– Tu dolazimo do novog nivoa apsurda da i kada sud donese odluku i utvrdi kršenje zakona i naloži instituciji da mora objaviti određene informacije oni to ne učine. I nema apsolutno dalje nikakvog mehanizma dalje, da ih se natjera da postupe po sudskim odlukama, ističe Korajlić.
Navodi da zakoni o slobodi pristupa informacijama postoje jako dugo dugo, dvadeset i nešto godina i da se očekivalo da do sada sve institucije u Bosni i Hercegovini zapravo znaju šta su im obaveze po zakonima.
– Trebalo bi da nakon dvadeset i više godine ne mopramo govoriti o istim problemima u praksi. Čak smo imali situacije gdje se pokušava suziti pravo na pristup informacijama izmjenama zakona. S te strane možete imati savršen zakon koji će propisivati sve obaveze, maksimalno široko posmatrati prava građana, ali ako nema mehanizama da se javni organi natjeraju da poštuju svoje obaveze i zakon to onda na neki način vrlo često postane besmisleno. Ako se mora čekati po četiri godine da se sud očituje o po određenim sporovima vezano za pristup informacijama, pa se onda i dalje ne može natjerati institucija da objavi te informacije, tu onda sve zapravo, na neki način gubi smisao, navodi Korajlić.
Mora se, ističe, ići na to da se prije svega propiše, a onda i poštuje obaveza da sve one informacije koje su od javnog značaja unaprijed budu dostupne i da ne moramo ni koristiti sve ove birokratske procese.
(A.TERZIĆ)