Predivni pejzaži, neverovatna kinematografija i neobične, duboke priče o prolaznosti, moći i emocijama, sve to nam je doneo rediteljski ( i scenaristički) opus Paola Sorrentina. Nagrađivani italijanski reditelj, gost ovogodišnjeg Sarajevo Filmski festivalpotpisuje režiju 7 filmova, a scenario je napisao ili prilagodio za njih 27. I dok čekamo zvaničan program festivala koji će uključiti retrospektivu Sorrentinovih filmova, napravili smo izbor ličnih favorita.
Gotovo da je nemoguće postaviti teži zadatak. Uz 120 nominacija i 91 osvojenu nagradu, uključujući one iz Kana i Venecije, Sorrentinov opus se mora smatrati izuzetnim.
Velika ljepota (2013)
Velika ljepotaje svojevrstan omaž drugom velikanu reditelju, Feliniju i istražuje teme starenja, dekadencije i potrage za smislom života. Glavnu ulogu tumači Toni Servillo kao Đep Gambardela, 65-godišnji pisac i novinar koji je proživeo život u izobilju u rimskoj visok društvenoj klasi. Film je vizuelno zapanjujući, pruža živopisni portret savremenog Rima koji je istovremeno prelep i tmuran. Kinematografija je zadivljujuća, sa jasnim i detaljnim prikazom arhitekture, ulica i glamuroznog noćnog života Rima.
Star (2009)
Divje još jedno ostvarenje u kome glumi Sorrentinov omiljeni glumac, Toni Servillo. To je kinematografski portret Đulija Andreotija, italijanskog premijera u 3 navrata kroz 3 decenije, čija je povezanost sa mafijom bila česta tema spekulacija. Sorrentino priča priču o moći i o odnosu između onih koji vladaju i onih nad kojima se vlada.
Posljedice ljubavi (2005)
Pogodite ko igra glavni lik u Posljedice ljubavi?Još jednom, Toni Servillo i Paolo Sorrentino donose nezaboravnu priču, melanholičnu i duboko emotivnu. Prelepi pejzaži Alpa i jedinstveni način na koji Sorrentino koristi kameru, samo su doprineli tonu filma. Tita di Đrolamo je povučeni bogataš, koji živi tiho u Alpima, otuđen. Tek kada započne vezu sa Sofijom, koja radi u hotelskom baru, njegov pažljivo kontrolisani život počinje da oživljava, a potom se i raspada. Njegove veze sa mafijom postaju očigledne.
“2934” podatkovni kraj=”2960″> Ovo mora biti mjesto (2011)
Ovo mora da je stvarno mjesto smatra se jednim od Sorrentinovih najneobičnijih filmova. Glavnu ulogu igra Sean Penn kao Šajen, penzionisana rok zvezda koji kreće na putovanje po Americi kako bi pronašao nacističkog ratnog zločinca koji je progonio njegovog oca. I upravo je ova glumačka interpretracija možda i najbolji deo filma, uz naravno – pejzaže Amerike. Muzika je pažljivo odabrana, a dijalozi, iako deluju čudno, savršeno uklopljeni.
“lazy” naslov=”YouTube video player” src=”https://www.youtube.com/embed/kplFGDHuYy4?si=bj1X5V_Q3f5Lykmp” width=”560″ visina=”315″ Frametorer=”0″ AlloowFullScreen=”allowfullscreen”>
Ruka Boga, 2021
Kritika ga često opisuje kao jedno od najličnijih rediteljevih ostvarenja, a nagrađeno je na Venecijanskom festivalu i nominovano za Oskara za najbolji strani film. Ova drama sadrži autobiografske elemente, to je prikaz Sorrentinovog odrastanja u Napulju 1980-ih, u vreme kada je Dijego Maradona stigao da igra za Napoli. Film se bavi temama mladosti, gubitka i sudbine.
Njih (2018)
U originalu, ovaj film se sastoji iz dva dela, ali međunarodna publika ga je upoznala u skraćenoj verziji. Sorrentino donosi polufikcionalni portret Silvija Berluskonija, kontroverznog italijanskog premijera. Film je poznat po svojoj raskošnoj vizuelnoj estetici, sarkazmu i provokativnom prikazu moći, pohlepe i dekadencije italijanske političke elite. U Italiji je izazvao burne reakcije.
Jedan čovjek gore (2001)
Ovaj je film Sorrentinov dugometražni debi i prvi film u kojem je sarađivao sa Tonijem Servillom. Film prati paralelne sudbine pevača i fudbalera koji dele isto ime, Antonio Pisapia. Prikazuje njihov pad, krizu identiteta i borbu sa sopstvenim neuspesima. Iako snimljen skromnije nego njegova kasnija dela, Jedan čovjek gore već tada pokazuje sve tematske i stilske preokupacije koje će definisati Sorrentinovu karijeru.
Foto: Andreas Rentz / Getttyimages, IMDB