- “948” podatkovni kraj=”1131″>”951″ podatkovni kraj=”973″> Socijalni pritisak: Očekuje se da će majčinstvo biti najljepši period u životu žene. Zbog ovog ideala, žene često”1069″ podatkovni kraj=”1087″>osećaju krivim ako nisu srećne i ispunjene nakon porođaja.
- “1136” podatkovni kraj=”1270″>”1136″ podatkovni kraj=”1165″> Stigma mentalnog zdravlja: Mnoge žene ne traže pomoć jer oni”1200″ podatkovni kraj=”1214″> Boje osude. To društvo će razmotriti loše majke ili slab.
- “1275” podatkovni kraj=”1432″>”1275″ podatkovni kraj=”1299″> Nedovoljno obrazovanje: Obje trudnice i njihove partnere često”1337″ podatkovni kraj=”1357″>nisu informisani o ovom stanju, niti im se o njemu priča tokom redovnih lekarskih kontrola.
- “1437” podatkovni kraj=”1580″>”1437″ podatkovni kraj=”1463″> Zanemarivanje simptoma: Lekari i okoliš mogu nepravilno pripisati simptome hormoni ili umor, kakav problem”1554″ podatkovni kraj=”1579″>minimizira i ignoriše.
Da li u peripartalnu depresiju spada i depresija usled gubitka bebe odnosno spontanog pobačaja?
Da, depresija koja se javlja nakon spontanog pobačaja, intrauterine smrti (mrtvorođenja) ili gubitka bebe tehnički može spadati u peripartalnu depresiju, iako se u praksi često klasifikuje kao reaktivna depresija ili tuga zbog gubitka. Međutim, granica između tuge i kliničke depresije može biti vrlo tanka.
Peripartalna depresija obuhvata mentalne poremećaje u periodu trudnoće i neposredno nakon porođaja — uključujući i situacije kada se trudnoća završi tragično.
Žene koje doživljavaju spontano pobačaj, van-momate -ir -inične trudnoće može razviti kliničku depresiju, anksioznost, post -traumatski stres (PTSP) ili kombinaciju gore navedenog. U tim slučajevima govorimo o peripartalnoj depresiji s traumatičnim gubitkom, što dodatno povećava rizik od dugoročnog psihološkog opterećenja.
Roman Odintsov / Pexels
Nevidljiva trauma
Gubitak bebe, posebno u ranoj trudnoći, često nije vidljiva drugima, pa ni podrška okoline nije uvek prisutna. Tema gubitka trudnoće i dalje je tabu u mnogim društvima, a žene osećaju sram, krivicu ili osećaj neuspeha. Veoma retko se ženama koje su izgubile trudnoću automatski nudi psihološka pomoć, iako bi to trebalo da bude deo standardne zdravstvene nege.
Tuga je normalna i očekivana, ali ako traje duže od nekoliko nedelja i počne da ometa funkcionisanje, može ukazivati na depresiju. Nije slabost tražiti pomoć — naprotiv, to je čin snage i brige o sebi. Postoje terapeuti i grupe podrške koji su specijalizovani za perinatalni gubitak.
Zašto je važno razgovarati o peripartalnoj depresiji?
Jer utječe na ne samo majku, već i dalje”1688″ podatkovni kraj=”1727″>emocionalni i fizički razvoj detetapartnerske odnose i celokupno porodično funkcionisanje. Rana dijagnostika i podrška — kroz terapiju, lekove (kada je potrebno) i razumevanje — mogu u potpunosti izlečiti peripartalna depresija.
Foto: Roman Odintsov / Pexels, Rachel Claire / Pexels