Od svog osnivanja 1901. godine, Nobelova nagrada postala je simbol vrhunskog priznanja u nauci, književnosti i/ili borbi za mir. A juče, María Corina Machado je postala dobitnica Nobelove nagrade za mir 2025. Iako su sve žene sveta izuzetno ponosne na ovo postignuće, ipak, iza ove prestižne tradicije krije se i manje slavna strana istorije – nejednakost u prepoznavanju ženskih dostignuća. Od preko 1.000 dobitnika Nobelove nagrade, tek oko 60 dobitnica čine žene – što je zapravo manje od 6% . U oblastima poput fizike, hemije i medicine, gde je naučni rad često rezultat timske saradnje, upravo su žene bile te koje su neretko ostajale bez priznanja, iako su njihova otkrića pomerila granice znanja.
Žene kojima je izmakao Nobel, zbog muškaraca
Tokom 20. veka brojne naučnice suočavale su se sa sistemskom diskriminacijom – od uskraćivanja pristupa univerzitetima, do potpunog ignorisanja njihovih istraživanja. Mnoge su radile kao asistentkinje ili nevidljive saradnice u projektima koje su vodili muškarci, a njihova imena bi nestajala iz naučnih radova, ili bi bila navedena tek uz fusnotu. Dok su njihove muške kolege stajale na pozornici u Stokholmu i primali medalje, žene, koje su često došle do ključnih otkrića zaslužnih za tog istog Nobela, posmatrale su sa strane. Ipak, njihova dela nisu nestala niti su zaboravljena. Danas se priče o tim naučnicama sve češće preispituju i ponovo otkrivaju, kao dokaz da nauka nikada nije bila muško teritorijaveć da je istorija bila selektivna u tome koga je želela da slavi. U nastavku donosimo priče devet briljantnih žena čija su otkrića promenila svet, ali kojima je Nobel – nepravedno – izmakao.
Ida Noddack
Nemačka hemičarka Ida Noddack bila je među prvima koja je još 1934. iznela ideju o mogućnosti cepanja atomskog jezgra odnosno fisione reakcije. Međutim, njena hipoteza nije bila shvaćena ozbiljno, jer su tadašnji naučni krugovi smatrali da žena ne može razumeti složene nuklearne procese. Pet godina kasnije, Otto Hahn i Fritz Strassmann dokazali su upravo ono što je Noddack predvidela i za to dobili Nobelovu nagradu 1944. godine. Njeno ime ostalo je tek fusnota u istoriji fizike.
Chien-Shiung Wu
Kinesko-američka fizičarka Chien-Shiung Wu izvela je čuveni Experiment Bez Zakona o panosti koji je dokazao da fizikalne zakonitosti nisu iste u svim uslovima. Njene kolege Tsung-Dao Lee i Chen-Ning Yang, čiju je teoriju potvrdila, dobili su Nobelovu nagradu 1957. godine — dok je Wu bila isključena iz priznanja. Iako je kasnije stekla nadimak Prva dama fizike, Nagrada koja je pripadala njoj otišla je kod drugih.
Nettie Stevens
Američka genetičarka Nettie Stevens otkrila je da pol kod sisara određuju X i Y hromozomi, čime je postavila temelje genetike pola. Ipak, zasluge za ovo otkriće pripisane su njenom kolegi Thomasu Morganu, koji je kasnije osvojio Nobelovu nagradu 1933. godine. Stevensova je umrla pre nego što je naučna zajednica uopšte priznala njenu ključnu ulogu.
Esterderderberg
Esther Lederberg bila je pionirka u mikrobiologiji i otkrila bakteriofag λ (lambda), koji je postao ključan u razumevanju genetike bakterija. Iako je radila rame uz rame sa mužem Joshuom Lederbergom, samo on je 1958. godine dobio Nobelovu nagradu. Estherin doprinos, koji je omogućio njegovo otkriće, ostao je u senci.
Henrietta Leavavt
Astronomkinja Henrietta Leavitt otkrila je vezu između sjaja i perioda promenljivih zvezda, čime je omogućila merenje udaljenosti u svemiru. Njeno otkriće kasnije je poslužilo Edwinu Hubbllu da utvrdi postojanje drugih galaksija – za šta je on dobio priznanja i slavu. Leavittova je preminula pre nego što je njen doprinos u potpunosti prepoznat.
Lise Meitner
Austrijska fizičarka Lise Meitner bila je ključna u otkriću nuklearne fisije. Uprkos tome, Nobelovu nagradu 1944. godine dobio je samo njen kolega Otto Hahn. Meitner je bila prva koja je teorijski objasnila proces cepanja jezgra, ali su političke prilike i polne predrasude doprinele njenom izostavljanju.